Razgovor:Hrvatsko jezikoslovlje

Koliko je hrvatski jezični standard stvarno hrvatski. Jedna kritika hrvatskog jezičnog standarda.

U vremenskim prognozama na HRT-u čujemo da bura ne će oslabiti nego će "oslabjeti", da atmosfera ne će zahladiti nego "zahladnjeti" pa to ne će biti zahlađenje nego "zahladnjenje", a u emisiji o jeziku na radiju Slijeme čuli smo savijet da ono što teče ne ističe nego "istječe". U govornom jeziku nisam te ijekavizme čuo ni od štokavaca ni čakavaca ni od kajkavaca. No u rječnicima vidim uvrštene takove ijekavizme, među njima i oslijepiti i "oslijepljeti". Nisam još nikada nikoga čuo govoriti da bi vrijeme moglo "zahladnjeti" a ne zahladiti, a i nezamislivo mi je da bi netko rekao da kad netko radi s jako blještavim svijetlom, na primjer kod zavarivanja, ako nema zaštitne naočale da može "oslijepljeti" a ne oslijepiti. No prema riječnicima mi bi trebali baš tako govoriti. Tražeći objašnjenje za te dublete oslabiti - oslabljeti vidim da takove dublete za odnosne riječi postoje i u beogradskim izdanjima riječnika, s tom razlikom što tamo nisu parovi i-ije nego i-e. I tamo ćete naći oslabiti - oslabeti, zahladiti - zahladneti, oslepiti - oslepeti, pri čemu oslepiti kod njih znači nekom drugom iskopati oči, a oslepeti znači postati slijep. Općenito, oblik sa "i" je kod njih prelazan a onaj s "e" neprelazan. U običnom (nestandardnom) hrvatskom tih razlika nema a ni ne treba, jer su mnogi glagoli u istom obliku i prelazni i neprelazni, i jer uz prelazni glagol uvijek dolazi i direktni objekt u akuzativu, a kod neprelaznog glagola nema objekta, pa po tomu uvijek znamo ima li glagol prelaznu ili neprelaznu funkciju. Razlog zašto su te dublete u našim riječnicima vidim jedino u onoj teoriji o varijantama, po kojoj je srpska varijanta "ekavska" a hrvatska "ijekavska" a jezik zajednički, pa su u naše riječnike morale biti uvrštene i te "ekavske" riječi ali u ijekaviziranom obliku. Zato smo od srpskog zahladneti dobili zahladnjeti i sve druge takove ijekavizme. Taj proces ijekaviziranja srpskog jezika za uporabu u Hrvatskoj nije od jučer. To traje već više od stoljeća, pa su neki srpski ijekavizmi davno ukorijenjeni u hrvatskom "književnom" jeziku. Evo, na primjer, jesu li riječi donijeti, prenijeti, odnijeti, zanijeti, ...hrvatske ili su to srpski ijekavizmi? Kako je prezent od glagola donijeti? Je li to donijem, doniješ, donije,... ili donesem, doneseš, donese? Donesem je prezent od glagola donesti a ne donijeti, a taj glagol je složen od temeljnog glagola nesti, s prezentom nesem, neseš, nese, (kao što kokoš nese jaja). Nesti je perfektivni glagol uz durativni nositi, pa nesti služi samo za složenice s perfektivnim značenjem. Zato: Što donesem bit će doneseno, a ne donijeto kako je to po našem ijekaviziranom srpskom standardu propisano. Kako je od našeg prirodnog oblika donesti nastalo donijeti može objasniti tvorba "ekavskih" riječi. U obliku donesti vokal "e" je kratak jer stoji pred grupom od dva konzonanta. Srpski jezik preferira dugo "e" pa je kod njih ta konzonanatska grupa skraćena od "st" na "t", da bi "e" moglo biti duže, pa je to u srpskom jeziku doneti. No, hrvatskim jezikoslovcima je to bilo "ekavsko" pa su taj srpski oblik ijekavizirali zanjenom "e" u "ije" i dobili "donijeti". S osamostaljenjem Hrvatske nije prestalo ijekaviziranje hrvatskog jezičnog standarda. Nekad smo si kod jela nazdravljali s "dobar tek" što je značilo "neka ti jelo dobro teče niz grlo", no danas to više ne čujemo jer očito naša riječ "tek" nekima zvuči "ekavski" s obzirom na danas sveprisutno "tijek". Pitao sam jednog uvaženog profesora što znači ta nova riječ "tijek", pa mi je odgovorio da ona opisuje događaj kad nešto teče. No, za to smo već odavno imali riječ "protok", koja pripada široj obitelji morfema "tok": istok, utok, potok, pritok, protok. Taj "tijek" je iz jezika izbacio i mnoge druge dobre stare hrvatske riječi, pa sad više ni sjednica ni utakmica ni drugi događaji ne "traju" nego su "u tijeku". Ne postoji više "razvoj" događaja nego "tijek"; "u jutro" je "tijekom jutra"; ništa se više ne događa nego je "u tijeku"; "za vrijeme" je sada "tijekom" itd. Je li ta riječ "tijek" ijekavska, t.j. je li u njoj "ije" refleks glasa "jat"? Očito nije, jer i ikavci i jekavci govore "teči" a ne "tiči" ni "tječi". Očito se radi samo o modi ijekanja, jer je ijekanje navodno hrvatsko a ekanje srpsko. No, s obzirom da je teorija o jednom zajedničkom jeziku, od kojeg je jedna varijanta "ekavska" a druga "ijekavska", već davno mrtva i pokopana, ponavljam pitanje iz naslova: Koliko je današnji hrvatski jezični standard stvarno hrvatski, a u kojoj mjeri je to još uvijek ijekavizirani srpski?

213.191.138.237Otilio Nemec213.191.138.237

A pitanje se može i dekonstruirati: koliko je današnji srpski jezik srpski, a koliko - hrvatski! Interesantna je i povijest srpskoga jezika, Srbi su, naime, do Vuka govorili slavenosrpskim, jezikom, pojednostavljeno govoreći, nastalim na temelju srpske redakcije staroslavenskoga jezika, bliskim bugarskom i ruskom. A potom su se, što je u 19. st., u vrijeme masovne nepismenosti, bilo daleko lakše za učiniti, nego što bi se to moglo danas, prebacili na štokavsku osnovicu, koja je u Hrvatskoj već bila književni jezik!! Ma ne govorimo mi srpski, oni govore hrvatski! ;-)

I zato nema potrebe da mi izbacujemo riječi iz hrvatskoga rječnika, neka ih izbacuju oni. Dejana 12:17, 24. ožujka 2006. (CET)