Razgovor:Opip

Evo skeniranog članka iz trojke:

BOL. Klinička su iskustva najprije pokazala, da se kod osjeta boli radi o posebnoj vrsti (modalitetu) osjeta, a ne valjda o komponenti, koja je drugim osjetima priključena i raste s pojačanjem kojeg podražaja (pritiska, temperature) nerazmjerno brže nego sam osjet pritiska, vrućine i t. d. Ima slučajeva kod oboljenja, osobito kičmene moždine, u kojima ni najjača oštećenja kože ne izazovu osjet boli (analgezija), dok su drugi kožni osjeti potpuno sačuvani. Pored toga uspjelo je Freyu pokazati, da se na koži nalaze gusto poredana mjesta (50 do 200 na cm2), s kojih se i malim pritiskom zašiljene čekinje (algezimetar) dadu izazvati ne osjeti pritiska, već izraziti osjeti boli bez istodobnog osjeta pritiska ili topline. Osjetni organi boli smješteni su u najpovršnijem sloju kože (epidermis) u obliku slobodnih završetaka živčanih niti između epider-malnih stanica. Osim kože osjetljivi su za bol zbog mehaničkog podražaja (ozljede) također pokosnica, vanjski (parietalni) list potrbušnice i poplućnice, moždane opne, spolne žlijezde i veće krvne žile, malo je osjetljiva sluznica usne šupljine s izuzetkom vrška jezika i zubi, a bezbolno se mogu dirati, pa i rezati vezivo, mišići, same kosti (osim pokosnice) i skoro svi unutrašnji organi, uključivši i mozak. Jake boli trbušnih organa tumače se kao posljedica grčevitih kontrakcija glatkih mišića u ovim organima ili kao posljedica raznih patoloških procesa u njima. Već činjenica, da se mehaničkim oštećenjem tkiva ne dadu izazvati kod svih organa osjeti boli, iako uz druge uvjete mogu mnogi organi biti uzrokom najintenzivnijih boli, dokazuje iznimni položaj osjetila za bol između ostalih osjetnih organa. Svaki osjetni organ udešen je u normalnim prilikama za jednu vrst podražaja (-»■ adekvatni podražaj), na pr. oko za svijetlo, uho za titraj zvuka i t. d. Osjetila za bol reagiraju na najrazličitije podražaje: mehaničke, toplinske, kemijske, električne i na patološke procese u organima. Bol se može izazvati i podraživanjem samih centripetalnih živaca kože (osjeti pritiska i topline se u tom slučaju ne pojave). S toga razloga bilo koji pritisak na periferne živce, na pr. zaraslica na amputacijonom bataljku, uzrokuje vrlo intenzivne boli, koje se ne osjećaju na mjestu pritiska, nego projiciraju u čitavo područje, koje podraženi živac inervira, tako da čovjek osjeća bol ruke, koje niti nema (anaesthe-sia dolorosa). Od ostalih osjetila razlikuje se osjetilo za bol nadalje i slabom mogućnošću prepoznavanja, na kojem mjestu podražaj djeluje i kakove je vrste, a napose time, što ne postoji adaptacija za trajnije podražaje. Osim toga je i latencija (vrijeme od momenta početka podraživanja do početka osjeta boli) razmjerno duga, — može trajati i nekoliko sekunda. To svjedoči, da podražaj osjetila za boli nastaje time, što su u tkivu, podraženom mehaničkim ili drugim načinom, izazvani kemijski procesi, kod kojih se stvaraju produkti karakteristični za oštećenje tkiva. I reakcije na bolne podražaje su drugačije nego reakcije ostalih osjetnih organa. Zajedničke su svi jesne ili nesvi-jesne (refleksne) reakcije mišičja, a karakteristične za bol su uz to i reakcije organa inerviranih od autonomnog živčanog sistema: proširenje zjenice, porast ili pad krvnog tlaka, ubrzanje bila, eventualno pojava znoja i t. d. Bol prema tome stoji u službi zaštite organizma pred oštećen i em.