Razgovor:Sabirni logor Sajmište

Gdje je bio logor Staro Sajmište?

Koncentracijski logor Staro Sajmiste , se nalazio na teritiriji danasnjeg Novog Beograda , a to je za vrijeme WW2 bila teritorija NDH tako da on nema nikakve veze sa Nedicevom Srbijom.

Prvo, zemljište za taj logor uzeli su Nijemci od NDH, pa se radi o njemačkom logoru. Drugo, Židove su u Beogradu uhićivali i slali u taj logor srpski žandari. Dakle, sve je zatvorenike slala Nedićeva Srbija, a Nijemci su ih likvidirali. --Zmaj 09:38, 6. ožujka 2006. (CET)

Zasto ste obrisali podatak da je deo Novog Beograda na kojem se nalazio konc logor Sajmiste bio unutar granica NDH?

22.09. 2007.

"The camp was formed on the left bank of the Sava, near the railway bridge at the entrance into Belgrade where the pre-war trade fairground (sajmište) was located. This territory which was, at that time, deserted, uninhabited and marshy, was several kilometers from Zemun and formed a part of NDH (Independent State of Croatia) territory, so the Germans asked for it to be given to them."

http://en.wikipedia.org/wiki/Sajmi%C5%A1te_concentration_camp

Tekst je vraćem, uz {{fact}}. Gornja referenca je nevažeća jer wikipeidja ne može sama sebi biti referenca. --Pancho W. Villa (razgovor) 17:21, 22. rujan 2007. (CEST)

Blagodarim. Rec je o poznatim granicama. Kakva vrsta reference nedostaje? Mapa? Izvod iz katastra? Pozdrav! — Prethodni nepotpisani komentar napisao je 77.46.134.141 (razgovor • doprinosi)

Pa, dobro bi došla poveznica na vanjski izvor gdje se izričito kaže da je logor bio u granicama NDH. Nejasno je s koje je strane Save bio. --Pancho W. Villa (razgovor) 17:53, 22. rujan 2007. (CEST)

Pa, jeste... stvarno je nejasno. 22. 09. 2007.

Bio je na lijevoj obali Save ali to na kraju ne rješava ništa pošto se nalazio izvan ovlasti i NDH i Nedičeve Srbije pod direktnom njemačkom kontrolom Rjecina 01:49, 23. rujan 2007. (CEST)

Onda točno tako treba i napisati u članku. --Ante Perkovic 12:53, 23. rujan 2007. (CEST)

Bia je jedan dil NDH, na istoku Srima, koij je bia pod nimačkon vojnon upravon (mislin da je bia naziv Okupationsgebiet Ostsyrmien). Nalazia se na važnen prometnen (mostovi, cestovni, željeznički; brodski promet) čvorišću kod ušća Save u Dunav, a obuhvaća je i nešto strateške "dubine" prema zapadu.
To je područje bilo predmeton diplomatskih objašnjavanja NDH i 3. Reicha, jer je NDH htila da se to područje konačno u potpunosti uključi u NDH, odnosno da bude skroz suvereno područje NDH.
Ka' smo već kol tega, mogli smo napisat i članak o ten području. Kubura 08:22, 21. prosinac 2007. (CET)

Ovaj članak treba popraviti. Njemački Judenlager Semlin (Logor za Židove u Zemunu) je otvoren u listopadu 1941. Nakon što je Srbija postala Judenfrai, Njemci su ga pretvorili u Anhaltelager Semlin (Sabirni logor Zemun) za političke protivnike. Ubijani su Židovi iz Srbije, ali i iz Banata, koji je samo formalno bio dio Nedićeve Srbije. Glede broja ubijenih, tih 50.000 je iz izvješća one iste komisije koja je za Jasenovac procjenila 500-600 tisuća. Srpske su vlasti uhićivale Židove, ali ih nisu slali u logor. Mogli su jedino uhićene predate Njemcima. Srpska policija nije mogla ući u NDH. Sajmište je bilo njemački logor, NDH i Nedić nisu surađivali. Dobar izvor: http://www.yadvashem.org/odot_pdf/Microsoft%20Word%20-%205988.pdf --N Jordan (razgovor) 10:28, 16. svibnja 2016. (CEST)

Ja sam živio 5 godina u Beogradu. Zvuči mi jako čudno ova prepirka o "Sajmištu". Nikada nisam čuo da je to bilo u (kasnijem) Novom Beogradu, jer prvo - Novi Beograd je počeo graditi Tito poslije Drugog svjetskog rata. Pod drugo - Današnje Sajmište ne samo da je cijelo u Starom Beogradu, nego je cijelo na DESNOJ STRANI SAVE, koja nikada nije pripadala pod NDH. Ja sam tamo ponekada išao na kupanje u Adu Ciganliju - pa i to je na desnom brijegu rijeke Save. Mislim, da su to čiste gluposti, da netko tako jasnu stvar prernosi u NDH - koju prihvaćaju također svi srpski povjesničari ali i moderni časopisi: da je naime Sajmište bilo u tadašnjoj (okupiranoj) Srbiji, a ujedno tijesno povezano sa ostalim srpskim logorima smrrti. Da ne duljim: tko ne vjeruje, neka ukuca u Gugla "Sajmište" ili "Staro Sajmište", pa će se uvjeriti da nije bilo ni u Bosni ni na Kosovu ni neznam gdje, nego baš u (doduše okupiranj) - Srbiji. Ili neka požuri u posjetu tom groznom kraju, jer izgleda, da ove žalosne usmpomene želi ova sadašnjad vlast uništiti za uvijek. Pa počelo je već brisanje sa nekim ustanovama... Pa suzdržite se pridjeva kao sramotno i slično - radi se o nepristrasnim izvorima i naučnom proučavanju, koje nije ni sramotno ni ružno. —Stebunik (razgovor) 17:26, 28. ožujka 2025. (CET)

Pristrasno i netačno

U članku se navodi sledeće, "Spomenik srpskim žrtvama iz koncentracijskog logora Sajmište postavljeno je 21. travnja 1994., djelo akademskog kipara Miodraga Miše Popovića, dok spomenik ostalim žrtvama ovog logora još ne postoji[nedostaje izvor]. " što je aposlutno netačno i tendeciozno, krajnje nemoralno prevashodno prema svim nevinim ljudima koji su od 1941 do 1944 pobijeni tamo i krajnje je sramno što autor teksta koji koji bi trebao biti enciklopedijskog karaktera svoju mržnju i ostrašnjenost prema Srbima koristi i na ovakav način.

Spomenik je inače otkriven 1995 godine i posvećen je žrtvama logora Sajmište bez potenciranja da li su Srpske, Romske, Jevrejske...

Sramotno je to što činite.

(109.93.203.53 00:33, 28. veljače 2018. (CET))

Na jednoj spomen ploči se ne spominju žrtve po narodnosti nego se umjesto toga samo spominju "ljudi iz svih krajeva naše zemlje(srbije)". Namjerno, jer želi vlada srbije s time postići sugestiju da su srbi jedine žrtve. Na drugoj spomen ploči, na čirilici, piše da su srbi među najvećim žrtvama holokausta. Štoviše spominju se prvi od svih žrtava, a druge žrtve su spomenute u prolazu i cijeli taj natpis služi kao propaganda u kojoj su ostale žrtve bačene u drugi plan, usto se i ignorira saučesništvo četnika u tim ubojstvima(koja su radili i diljem Srbije, ne samo na Sajmištu) i ubojstva se pripisuju ustašama(koje veze nemaju sa time) i nacistima, umjesto nacistima i četnicima kako je i bilo. Naravno, nije srpska vlada propustila priliku i uspjela je čak spomenuti i Jasenovac na toj drugoj spomen ploči žrtava nacista i četnika u Beogradu. E to je sramotno.

Bez mržnje i predrasuda (predubeđenja)

Ove stvari moramo rješavati "sine ira et studio" tj. bez srdžbe, mržnje i predrasuda. Patrijarh Pavle je više puta govorio, da je glavna prepreka za kakavgod istiniti dijalog postojanje "predubeđenja" - to bi se moglo reći čak "predpredubeđenja" - znači da postoje predrasude već prije nego se laćamo nekog predmeta, za koji imamo svoje mišljenje.

Jako mi je žao, što nisam mogao sam vidjeti izbliza ove stvari, ali imao sam drugog, duhovnog posla, i bio sam tamo još prije raspada Jugoslavije, kad nekih spomenobilježja još nije bilo. Ako je sve ovo gore napisano točno, onda se nemojmo čuditi, da mladi studenti (doduše iz drugih razloga) protestiraju već mjesecima protiv ove vlasti (i to ne bez mnogih razloga). Ako se njihovi zahtjevi ispune (zasada to ne izgleda) - onda će biti i "transparentnost", i "glasnost" i "perestrojka", što ovoj sadašnjoj vlasti u sadašnjoj Srbiji - pa i u Sloveniji i u drugim mjestima - potpuno manjka, jer su gradile svoje postojanje na neistinama i prevarama. A ove karakteristike su osnov ne samo svakog demokratskog društva, nego i svakog normalnog društva. Ako ova vlast negira genocid u Srebrenici - što još nažalost iz njihove politička pripadnosti ni ne bi bilo nešto tako čudno - , nego da upotrebljavaju svu svoju diplomaciju (koju ipak plaća običan narod ne sa tom nakanom) da odvrati druge države od priznavanja tog poznatog zločina protiv čovječnosti - a koji se je dogodio pred očima cijeloga svijeta baš ne tako davno - kako da se onda čudite, ako se ne libi brisati tužne uspomene, koje bi današnjem rodu da "sveti narod" ipak nije (bio) uvijek svet - ali su se događale dvaputa ranije (kad još nije bilo toliko mogućnosti da se sve prati). A da neki narod bude sada i u budućnosti svet i pošten stvarno i ne samo na riječima, jeste prvi uslov, da se suoči sa svojom prošlošću sa iskrenim pokajanjem za nedjela pripadnika svog naroda a ne da ih mete ispod tepiha. Jedino takvo pokajanje (po riječima patrijarha Pavla) jeste jamstvo, da ih neće počiniti ubuduće. Ali nama hrišćanima (pa i svim ljudima poštenim i dobronamjernim) to bi svakako morao biti imperativ, jer nam je (možda) poznata ona iz svetoga pisma, da "tko kaže, da ljubi Boga, a mrzi na brata svoga (bez obzira na njegovu veru, rasu ili naciju) jeste lažov." Još goru osudu čitamo: "Tko mrzi na brata svoga, jeste ubojica" (1 Jn 3,15). Pod tim vidikom ćemo možda pravilnije presuđivati prošlost našeg (naših) naroda ali i svoju.—Stebunik (razgovor) 19:13, 28. ožujka 2025. (CET)

U članku lijepo opisuju malo zamršenu situaciju:

1. Gradski dio Sajmište jeste na desnom brijegu Save, ali to nije isto kaošto je bio logor Staro Sajmište
2. Staro Sajmište neka bi pripadalo pod NDH za vrijeme 2. sv. rata - ali stvarno je taj dio upravljala Nedićeva Srbija a smješteno je bilo na lijevoj strani Save, nekako na teritoriji sadašnjeg Novog Beograda.
3. Odgovornost za nedjela dakle za ovaj logor ne snosi NDH, nego okupatori nacisti te vodstvo Nedićeve Srbije.
4. Ako se u sklopu "Beograd na vodi" ima ovaj dio srušiti, bila bi neprocijenjiva šteta i brisanje povijesti. Ovaj dio bi trebao ostati zaštićen od države i od međunarodne zajednice kao uspomena i opomena.
5. Rušenje Starog Sajmišta bio bi presedan i mogao bi potaknuti u budućnosti neku neodgovornu vlast na rušenje Jasenovca—Stebunik (razgovor) 11:02, 29. ožujka 2025. (CET)