Razgovor:Tomašići

Dio koji treba wikipedizirati i navesti izvore

To je bilo doba neprekidnih sukoba s Turcima, kad je valjalo iz dana u dan braniti djedovsku "plemenitu baštinu" mačem u ruci. Kako cetinskim izborom obećana kraljevska pomoć ili nije nikako ili tek izuzetno dolazila, nije čudo, da su mnogi hrvatski plemići u ugroženim stranama uz tursku među dolazili na misao, da će po njih najbolje biti, ako se sami nagode s Turčinom i stanu mu plaćati danak, ne bi li tako unaprijed mirno uživali svoje posjede. Dašto, kralj toga nije dopuštao, pa tako učestaše slučajevi, da je gdjekoji hrvatski plemić, sit nesnosnoga krajiškoga života, prešao k Turčinu. Ovako je učinio i Gašpar Tomašić: godine 1535. pređe u Tursku (misli se područje pod kontrolom Turaka) i primi islam, na što mu kralj Ferdinand zaplijeni imanja pa ih darova poznatom branitelju Klisa Petru Kružiću. No do toga ipak nije došlo, jer se sada diže Gašparov rod, na čelu mu brat Nikola Tomašić, i kraljevska darovnica ostade jedan danas zanimljiv povijesni akt. I treći brat Ivan izlazi pred nas kao nagao, naprasit i silovit plemić, koji se nije žacao, da jednom prilikom svoga bratića Matiju, s kojim je živio u vječnoj kavgi, uhvati i isprebija toliko, da je od toga i umro. Sada kralj Maksimilijan i opet izda darovnicu knezu Franu Frankopanu Slunjskomu, kojom mu darova Ivanov dio grada i posjeda Belaja, no i taj je akt tek povijesni prinos, da nam karakterizira naše staro plemstvo, jer se rođaci i djeca Ivanova silom opriješe kraljevoj volji i time sebi spasoše pradjedovsku baštinu. Walter9 (razgovor) 12:29, 15. siječnja 2015. (CET)