Razgovor:Vilko Gliha Selan

Vilko Gliha Selan rođen je 27. lipnja 1912. godine u Mirni, a umro je u Zagrebu 11. veljače 1979. godine. Pogreb je bio 14. veljače 1979. godine na zagrebačkom groblju Mirogoj u prisutnosti obitelji i mnogobrojnih prijatelja, suradnika, bivših i trenutnih studenata, likovnih djelatnika i umjetnika, intelektualaca, mnogih predstavnika škola, od kojih su neke dovele i djecu, čitatelje časopisa "Radost", te ostalih građana.

Tim povodom na TV Zagreb, u okviru večernjeg Dnevnika, u srijedu na dan pogreba objavljen je tekst prof. Juraja Baldanija. Scenarij navodimo u cijelosti:

"Najava: Danas poslije podne na zagrebačkom groblju Mirogoj sahranjen je naš poznati akademski slikar profesor Vilko Gliha Selan. O djelu tog predanog umjetnika, likovnog pedagoga, pisca, urednika i kulturnog radnika - govori njegov dugogodišnji suradnik i prijatelj - likovni kritičar Juraj Baldani:

Ako postoji simbolika koja se u životu čovjeka nameće spontano i u svom punom značenju - onda je to bio slučaj s upravo preminulim akademskim slikarom Vilkom Glihom - Selanom. On koji je bio pun vedrine, životnog optimizma i ljubavi za ljude - uređivao je list za najmlađe "Radost". I baš naslov tog simpatičnog časopisa oličenje je njegova stava prema životu, radu i okolini u kojoj se kretao. Vilko Gliha - Selan nosio je radost u sebi, pronalazio je u susretima, razgovorima i malim stvarima, nesebično je darivao onima oko sebe. Radio je mnogo, naporno i predano ali smiješak s njegova lica nije nestajao, zanos nije splašnjavao. A aktivnost mu je bila mnogostruka. Kao slikar pokazuje izuzetne afinitete prema pejsažu. Na njegovim platnima raste specifičan vid krajolika u kojem se stvarni podatak isprepliće sa strogo subjektivnim doživljajem umjetnika. On je figurativac i realist ali u jednom višem smislu kada se i doživljena emocija pretvara u viđeno. Predjeli koje je on oslikavao, a posebno oni vezani uz more i obale, isijavaju autohtone ugođaje koji uz vidljivo sublimiraju zvukove, mirise i sebi svojstveno pulsiranje prostora. Na svim tim slikama kao i onima s motivima mrtve prirode i kompozicijama drugih tematskih opredjeljenja - uvijek je i nenadoknadiva prisutnost ljubavi prema sagledanom, optimizma prema interpretiranom. Te svoje stavove Vilko Gliha - Selan izražavao je senzibilnim akordima boja, čvrstom strukturom materije i skladnim odnosima kompozicije. Značajke radova u ulju protežu se u određenim modifikacijama i na njegov grafički opus. Koloristička pretapanja tu zamjenjuje melodioznost linije, maštovitost situacija i poetičnost atmosfere. Najobimniji dio opusa Vilka Glihe - Selana posvećen je ilustracijama, a one namijenjene djeci ispunjene su neomeđenim prostorima veselja, fantazije i razumijevanja. Iako su te ilustracije bile rađene kao dopuna lirskih i proznih tekstova, one su kroz neku svoju neprikosnovenu vlastitost postajale autentičan doživljaj, pa se postupno iz ilustracije pretvarale u interpretaciju. Taj visoki stupanj koordiniranja slikara s piscima izbacio je Vilka Glihu - Selana u sam vrh tog vida umjetničkog izražavanja i to ne samo u našoj zemlji već i u daleko širim međunarodnim okvirima. Usporedo sa svojim umjetničkim stvaralaštvom Vilko Gliha - Selan je bio i vrstan likovni pedagog koji je tokom svog dugogodišnjeg djelovanja otkrivao i odgajao generacije i generacije umjetnika, nastojeći uvijek da im uz tehničke vještine prenese i entuzijazam prema radu, što ga je i sam imao u izobilju.

Završen je izuzetno bogat i plodan životni put Vilka Glihe - Selana, akademskog slikara, likovnog pedagoga, pisca, urednika i vrijednog društvenog i kulturnog radnika. Njegovo obimno djelo nastajalo u gotovo pet decenija predanog rada, ostaje - kao i za njegova života - da zrači humanošću, ljepotom i životnom energijom. Opraštajući se od umjetnika poslušajmo njegov glas zabilježen na magnetofonskoj vrpci i osvjedočimo se s koliko je zanosa i ljubavi prilazio svom poslu:

/vrpca/

Sunce je zašlo za Vilka Glihu - Selana, ali njegovo djelo ostaje i dalje da zrači radošću i optimizmom, a njegov životni put da svijetli primjerom mladim generacijama. Smrću umjetnika i nesebičnog kulturnog radnika našu društvenu zajednicu zadesio je veliki gubitak, ali nastavljajući njegovo djelo zadržat ćemo ga u trajnom sjećanju. Za one koji su ga poznavali, kao i za one koji će ga upoznati kroz njegov opus - bio je i uvijek će ostati čovjek i umjetnik iz kojeg je zračila visoka kultura, nesebična dobrota i bezgranična vedrina."

citat ubacio/prepisao ZG 1947 (razgovor) 23:08, 10. travnja 2017. (CEST)