Razgovor sa suradnikom:Ana Ahmatova

Dobro došli na Wikipediju na hrvatskom jeziku, započetu 16. veljače 2003. - slobodnu enciklopediju!

Pozivamo vas na sudjelovanje u rastu ove svima dostupne enciklopedije. Ovdje su neke od stranica koje bi vam mogle pomoći:

• Wikipedija - što je Wikipedija, povijest i organizacija projekta
• Pomoć - kako sudjelovati, što treba znati, kako koristiti?
• Slike - obvezno pročitati prije postavljanja bilo kakvih slika

Ako želite vježbati, možete to raditi na stranici za vježbanje, u slučaju da vam zatreba pomoć, pogledajte:

• kratki tečaj s osnovnim odgovorima,
• postavite pitanje u Kafiću, odgovor će brzo stići,
• spojite se na IRC prema sljedećim uputama,
• ako želite nekom suradniku ostaviti poruku, učinite to na njegovoj stranici za razgovor .

Svoje doprinose na člancima ne potpisujte, dok komentare na pripadajućim stranicama za raspravu, suradničkim stranicama i Kafiću molim potpisujte tako što ćete napisati 4 tilde (~~~~) ili kliknuti na gumb na alatnoj traci.

Još jednom, dobro došli!

--Saša Stefanović ® 00:08, 9. kolovoza 2006. (CEST)

Pozdrav

Nadam se da se nisi prestrašila i onog strašnog pingvina na svojoj suradničkoj stranici. Lijepi pozdrav :-)) Opaka Helga

Mrgud ?

Cijenjena kolegice, vidim da ste se prijevili i biti će mi drago vidjeti vaše doprinose, i ujedno čuto od vas jako brzo. Malo ste mi mijenjali onon na vašoj poruci meni, ali ne znam zašto niste dali komentar na moj odgovor, koji ću mislim trebati ponovno poslati. No, zašto vam je dalo nagradu za mrguda ?

Uh, dobio sam napomenu da vas upozorim na potpisivanje i logiranje. Suradnici bi željeli da se kad dođete na wikipediju logirate ii kad pišete poruku ostavite vaš potpis, a to možete na dva načina:

1) Da na izborniku poviše mjesta za pisanje pritisnete tipku gdje je slika nečijeg potpisa
2) upišete dvije crtice i 3 puta ovaj znak "~", naravno to sve skupa i prvo idu crtice

Poruka poslana 14. kolovoza:

Hmm...zanimljivo

Pa cijenjena kolegice hvala na pohvalama, ali morao bih pobiti neke vaše predrasude. Prvo u vezi pisanje greškama želim istaknuti samo vlastitu brzopletost i nište više, no truditi ću se da budem što korektniji. U vezi rocka, ne neslušam ga, ali ne mrzim one koj ga slušaju. Osobno slušam "gluhe" klasičare i nešto popa i sentiša. Od onih stvari koje ste naborjili ja sam samo pisac, dobar matemetičar s potencijalom (kako moj profesor kaže) kojeg ne koristim iz čiste nezanimacije predmetom, brojke nisu moja stvar. Puno stvari me zanima i vašu pohvalu o briljiantnom umu smatram jako lijepom i zahvaljujem se iz srca. Za "predsjednika" wikipedije rado bih se kandidirao, no mislim da me još nisu spremni prihvatiti. No, cijenjena kolegice zahtjevam objašnjenje u pitanju Škotske, o čemu se radi. Oh, da ne zaboravim u jednom danu možete mi poslati osvrta koliko vam srce želi. I moram opravdati vašu čašicu koja u mojem životu ne postoji, osim ako je u njoj sok od naranče. S poštovanjem Edgar Allan Poe.

--Edgar Allan Poe 00:57, 15. kolovoza 2006. (CEST)

--Edgar Allan Poe 17:48, 15. kolovoza 2006. (CEST)

Vrijeme

Što je prošlo, draga Ana? Gotovo sedam godina? Šest i pol? Puno je vremena prošlo. Rekao bi čovjek i previše. Nisam tada, što zbog dobi što zbog pompoznih ideala, shvaćao vrijednost i težinu Vaših poruka i smatrao sam to samo nečim prolaznom, možda ugodnom komunikacijom. Oh, kako sam se prevario! Godine su prošle, danak zrelosti i odrastanja (da ne kažem, starenja?) odnosio je, postepeno, svoje. Čitao sam, puno sam čitao. Čitao sam velike umove, one nešto manje, one koji su spretni s perom i one čije pero duboko prodire u ljudsku dušu, u ljudsku psihu. U svemu tome, misaoni sklop nužno je doveo do reminiscencije koja me, iako sam ovo mjesto, razočaran raznoraznim stvarima, u konačnici i samim sobom, odavno već napustio, vratila ovdje da se podsjetim na Vas. Isključivo Vas i nikoga više. Jednu sam poruku pronašao. Mogao bih se zakleti da ih je bilo još, gotovo sigurno, ali cijela koncepcija arhiviranja ovdje onemogućuje mi, barem u ovom momentu, da to sve i pronađem.

Reminiscencija boli. Kada ju povežete s nostalgijom, boli još i više. Nedostajete mi, draga Ana, mnogo mi nedostajete. Ne znam točno ni što mi nedostaje, jer nisam svoju emociju mogao utemeljiti na nekom jasnom dokazu, na nečemu opipljivom, izuzev te jedne poruke na mojoj davno arhiviranoj stranici za razgovor. Rekoh, vjerujem kako ih je bilo još, ali kako njihovom sadržaju nisam u mogućnosti pristupiti, što da, draga Ana, činim nego da ih tretiram kao da ih nikada nije ni bilo? Ako su nas u pravnim knjigama naučili išta, to je da ono čega nema, ne smije biti temelj nečemu... ili su to bili Doyle i Wittgenstein, svaki na svoj način? No, da se vratim mislima. Rekoh, ne znam što točno... jeste li to Vi, jesu li to Vaše poruke, Vaš način izražavanja ili ta intelektualna senzualnost koja kriči iz svake riječi koji ste tako pomno i pjesnički posložili u jednu neurednu (dopustit ćete, vjerujem), ali prelijepu cjelinu? Rekao bih ta je to sve jedna ideja, nekakva specifična estetika ženskoga lika koji ja ne mogu utjeloviti, ali ni odvojiti od Vašeg lika. Rekli ste mi onda stvari koje nisam mogao shvatiti, niti u njih proniknuti... uhvatili ste me u krivom trenutku, trenutku kada sam bio pompozni dječak koji se smatrao okorjelim ženomrscem samo zato što je jedan fiktivni detektiv to o sebi ustvrdio! Krivnje tu nema na Vama, draga Ana, već je ona isključivo na meni i na tome Vam se moram ispričati, duboko i iskreno! Sada, kada pročitam te riječi, dubinu poruke i pohvale koje ste mi onda izrekli, toplinu s kojom ste mi pisali, mogu jedino žaliti za dvije stvari. Prva je ta što sam bio nezrela budala i to mislim u svakom smislu te sintagme, bez zadrške. Druga je ta što mi niste, iako ste to zahtijevali, više pisali (uzmite u obzir što sam ranije rekao). Žao mi je, draga Ana... žao mi je...

Dao sam si malo truda i vidio da ste, iako ne logirani, bili ovdje i barem godinu dana nakon one naše korespondcnije. Sporadično, nepovezano, ali uvijek senzualno i prelijepo, prepuni onoga što ja zovem idejnim konceptom Irene Adler. Vi ste posebna estetika, draga Ana, jedna kategorija unutar one od najljepših filozofskih disciplina koja je toliko enigmatična i senzualna da emanira ljepotu svakim napisanim slovom, a vjerujem i korakom... dahom... treptajem... Svakako, gdje ste sada, ja to ne znam... vratite li se ovdje? Pogledate li ovo mjesto? Jeste li negdje drugdje? Jeste li me zaboravili? Ili se još uvijek sjećate onog dječaka kojemu ste se tako senzualno obratili, a koji iz nepatvorene gluposti to nije znao cijeniti... pustio je da mu izmakne iz ruku!

Mnogo toga se promijenilo, bili ste tu u pravu. Sazrio sam, neke sam stvari shvatio, neke prigrlio, neke odbacio... volio bih Vam o tome pričati. Volio bih da to čujete! Primjer koji mi pada napamet je onaj s rockom... Rekli ste mi jednom da ga slušam, ja sam Vas demantirao, draga Ana. Danas je rock, uz one "gluhe" artiste, jedina stvar koju slušam u nekoj izraženijoj mjeri... kao da ste me čitali, prozreli, zar ne? A opet, zaintrigirali...

Sve u svemu... ne znam hoćete li ovo ovdje vidjeti. Vjerojatno nećete, ali morao sam Vam pisati ponovo. Čak i nakon toliko vremena. No, ljudi čekaju i duže? Volio bih da ovo vidite, da pročitate što sam Vam napisao, ali ne polažem neke nade u sve to. Čekat ću Vas. Vaš odgovor. Jedan osmijeh i sve će mi biti jasno... Gdje me možete naći? Ovdje ću zaviriti, zbog Vas, ali gdje ćete me zasigurno pronaći... na istovom ovom projektu, ali jezičnog koda sh... tamo je pjesnik Poe prebacio svoje prebivalište i njegov rad, njegovo autorstvo (koje je, kao što ste i onda lijepo upitali, prošireno i na neenciklopedijski sadržaj... čak i na glazbu), čekat će Vas tamo... Želim Vam sve najbolje, draga Ana i nadam se da ću od Vas čuti!

S poštovanjem,
Edgar Allan Poe

P.S. Jednom ste rekli, ne meni, ne čak ni ozbiljno, rekao bih (ili barem poluozbiljno), citiram "(...) a kako bi te mogla voljeti ,onda je to po mojoj brzoj definiciji ,ŽELJENO VRIJEME ,čak i kad je misao destruktivna ili nosi nehumane porive ,ipak su porivi i želje (...)". Jasno Vam je zašto sam ovo spomenuo, a kao repliku na to... citirat ću mod najdražeg, jednog i jedinog... "Ljubav nije vještina. To je pitanje dara kao i poezija. Ljubav ljudi loču, nažalost, a ljubav nije pivo, ljubav je nadahnuće." (MK)

P.P.S. Ako Vam je sve ovo zamorno, draga Ana... ostavit ću vam i ovo: arankovic123@net.hr