Vidi kôd stranice Roman IV. Diogen

{{Monarh
| ime                  = Roman IV. Diogen<br><small>Ρωμανός Δ΄ Διογένης</small>
| titula               = Bizantski car
| slika                = [[datoteka:Romanos et Eudoxie.JPG|mini|240px|Diptih od bjelokosti: Krist kruni Romana i njegovu ženu Eudokiju (Bibliothèque nationale de France)]]
| opis                 = 
| vladavina            = [[1068.]] – [[1071.]]
| krunidba             =[[1068.]]
| ostale titule        = 
| puno ime             = 
| datum rođenja        =  [[1068.]]
| mjesto rođenja       = 
| datum smrti          = [[1072.]] (u dobi od 42. god.)
| mjesto smrti         = 
| mjesto pokopa        =
| datum pokopa         =
| prethodnik           = [[Konstantin X. Duka]]
| nasljednik           = [[Mihajlo VII. Parapinak]]
| način nasljeđivanja  = 
| prijestolonasljednik = 
| supruga              = 
| suprug               = 
| supruga 1            = Ana Bugarska
| supruga 2            = Eudokia Makrembolica
| supruga 3            = 
| supruga 4            = 
| supruga 5            = 
| supruga 6            = 
| supruga 7            = 
| supruga 8            = 
| djeca                =[[Konstantin Diogen, sin Romana IV.|Konstantin Diogen]]<br />Nikiforor Diogen<br />Leon Diogen
| obitelj              = 
| dinastija            = [[Dinastija Duka]]
| vladarska himna      = 
| otac                 = Konstantin Diogen 
| majka                =
}}
'''Roman IV. Diogen''' ([[Grčki jezik|grčki]]: ''Ρωμανός Δ΄ Διογένης'') bio je [[bizant]]ski [[car]] ([[1068.]] – [[1071.]]), vojskovođa i drugi muž carice Eudokije, udovice cara [[Konstantin X. Duka|Konstantina X.]] ([[1059.]] – [[1067.]]). Tijekom svoje kratkotrajne vladavine pokušao je zaustaviti prodor [[Seldžuci|Seldžuka]] u [[Mala Azija|Malu Aziju]], ali je doživio težak poraz u [[Bitka kod Malazgirta|Bitci kod Manzikerta]] [[1071.]] godine. Nakon toga svrgnut je s prijestolja u dvorskom udaru i oslijepljen [[1072.]] te poslan u [[manastir]], gdje je ubrzo umro od zadobivenih rana.

== Uspon na prijestolje ==
Roman Diogen bio je sin Konstantina Diogena člana ugledne i moćne [[Kapadocija|kapadokijske]] obitelji, koja je rodbinskim vezama bila povezana s najuglednijim [[Mala Azija|maloazijskim]] obiteljima.<ref name="Finlay">George Finlay: 'History of the Byzantine and Greek Empires from 1057 - 1453', sv. 2, William Blackwood & Sons, 1854., str. 30., 41.</ref> 

[[datoteka:Byzantine follis - Sear 1867.jpg|lijevo|300px|Kovanice iz doba cara Romana IV.]]
Nakon što je umro car [[Konstantin X. Duka]] u svibnju [[1067.]] godine, vlast je privremeno preuzela njegova udovica Eudokija u ime svojih maloljetnih sinova; Mihajla, Andronika i Konstantina. Stvarna vlast je ipak bila u rukama ljudi iz pozadine koji su radili što su htjeli, a to su bili Mihajlo Pselo (carski tajnik) i Ivan Duka, brat Konstantina X. Želeći se nekako usprotiviti tome, Eudokiji nije preostalo ništa drugo nego da se preuda. Podršku za takav čin dobila je od [[Carigradska patrijaršija|carigradskog patrijarha]] Ivana Ksifilina i dijela plemstva ugroženog [[Seldžuci|seldžučkim]] napadima na [[Mala Azija|Malu Aziju]]. Kako je njen novi muž trebao biti netko tko će biti u stanju uspješno zapovjedati vojskom, ali istovremeno i onaj tko neće htjeti ugroziti pravo njenih sinova na carski naslov, njen izbor je pao na mladog i hrabrog generala Romana Diogena koji je u tamnici čekao izvršenje kazne zbog pobune protiv Konstantina X. Tako je Roman nabrzinu pomilovan te već [[1. siječnja]] [[1068.]] godine oženjen za Eudokiju i proglašen za cara.<ref>George Finlay: 'History of the Byzantine and Greek Empires from 1057 - 1453', sv. 2, William Blackwood & Sons, 1854., str. 30.</ref>

==Ratovi s Turcima Seldžucima==
[[datoteka:BnF Fr232 fol323 Alp Arslan Romanus.jpg|mini|desno|260px|Alp Arslan ponižava bizantskog cara Romana IV. (Francuska ilustracija iz 15. stoljeća, za Boccacciov ''Dekameron'']]
Odmah po stupanju na carsko prijestolje Roman je uvidio da će carski autoritet morati izboriti na ratištu, a ne u zakulisnim političkim borbama. On je doista energično započeo borbu protiv Seldžuka, okupivši pretežno najamničku vojsku. Tijekom nekoliko pohoda na njih; [[1068.]], [[1069.]] i [[1070.]] godine uspio ih je pobijediti, ali ne i konačno otjerati. Zbog toga je [[1071.]] planirao poduzeti jedan veliki pohod kojim bi trajno suzbio Seldžuke. Ali istovremeno s ratovima protiv Seldžuka, Roman se stalno morao boriti s pokušajima članova dinastije Duka, koji su ga htjeli svrgnuti s prijestolja. Tako se [[1070.]] godine nije osudio voditi vojsku, već je to prepustio svom [[general]]u Manuelu Komnenu, jer se bojao napustiti [[Carigrad]] zbog opasnosti od prevrata.

U proljeće [[1071.]] Roman je poveo veliku bizantsku vojsku na Mancikert koji se nalazio u rukama Seldžuka i zauzeo grad [[23. kolovoza]] 1071. g. Seldžučki zapovjednik Alp Arslan ponudio je Romanu primirje pod vrlo povoljnim uvjetima, no Roman je to odbio. Međutim nekoliko dana kasnije [[26. kolovoza]] 1071. g. između Mancikerta i [[Van (jezero)|jezera Van]] došlo je do velike odlučne [[Bitka kod Malazgirta|bitke kod Manzikerta]] u kojoj je Roman poražen, zahvaljujući izdaji generala Andronika Duke, sina Ivana Duke. On je zapovijedao vojskom od 30 000 ljudi, te se u odlučnom trenutku bitke povukao, umjesto da bude na desnom krilu, usput je raširio glasine da je Roman Diogen poginuo.<ref>George Finlay: 'History of the Byzantine and Greek Empires from 1057 - 1453', sv. 2, William Blackwood & Sons, 1854., str. 41.</ref> Nakon te izdaje Seldžuci su nadvladali, te je i sam car ranjen i zarobljen. No on je ovaj put zaključio mir s Alp Arslanom (1063. – 1072.), nakog natezanja oko visine otkupnine za njega, koja je isprva bila 10.000.000 nomizmi, na kraju se došlo do sume od 360.000 nomizmi godišnje, nakon tog je oslobođen.

To nije bio jedini veliki poraz Bizanta tog doba, neposredno prije bitke kod Mancikerta, [[Normani]] su u travnju zauzeli [[Bari]], posljednji bizantski posjed na [[Apeninski poluotok|Apeninskom poluotoku]].

Odmah po saznanju o porazu kod Mancikerta, otpočele su intrige koje su tražile njegovu smjenu, i ovaj put su na čelu bili njegovi trajni neprijatelji; dvorski tajnik Pselo i utjecajni Ivan Duka. Oni su izvršili dvorski [[Puč|coup d'état]], te zbacili Romana s vlasti, a njegovu ženu Eudokiju poslali u izolaciju u [[manastir]]. Za novoga cara proglašen je najstariji sin Konstantina X. [[Mihajlo VII. Parapinak]]. Kako je novi car još bio maloljetan to je umjesto njega vladao Ivan Duka kao [[regent]]. 

Roman Diogen se pokušao vratiti na vlast uz pomoć svojih pristalica i ostatka najamne vojske koja mu je ostala vjerna nakon bitke kod Mancikerta, ali kad je poražen od carske vojske u bitci kod Doceje, pobjegao je u [[Adana|Adanu]] no tu je bio primoran na predaju, nakon što mu je obećana osobna sigurnost. Međutim odmah po polaganju oružja, Roman je zarobljen i po naredbi Ivana Duke brutalno oslijepljen usijanim željezom. Nakon toga prognan je u manastir na otoku Kınalıada u [[Mramorno more|Mramornom moru]], gdje je od posljedica ranjavanja i nedostatne njege umro u ljetu [[1072.]] godine.

* Postoji jedna [[legenda]] da mu je dvorski tajnik Psel prilikom osljepljivanja vrlo cinično čestitao ''na velikoj Božjoj milosti, kojom mu je Bog oduzeo oči, da bi mu darovao vid nebeske svjetlosti''.

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice==
* [http://www.mittelalter-genealogie.de/_byzanz/r/romanos_4_diogenes_kaiser_von_byzanz_1072/romanos_4_diogenes_kaiser_1072.html Romanus IV Diogenes] {{deu oznaka}}

{{s-start}}
{{s-hou|Dinastija Duka||||1072.}}
{{s-reg}}
{{s-bef|before=[[Konstantin X. Duka]]}}
{{s-ttl|title=[[Dodatak:Popis bizantskih careva|bizantski car]]|years=1. siječnja 1068. – 24. listopada 1071.}}
{{s-aft|after=[[Mihael VII. Duka]]}}
{{s-end}}

{{Rimski carevi}}
[[Kategorija:Obitelj Diogen]]
[[Kategorija:Bizantski carevi]]