Roman Lisko
| Roman Lisko | |
|---|---|
| Rođen | 14. kolovoza 1914. Horodok kod Lavova, Ukrajina |
| Preminuo | 14. listopada 1949. Lavov, Ukrajina |
| Beatificiran | 27. lipnja 2001. |
| Slavi se u | Katoličkoj Crkvi |
| Spomendan | 14. listopada |
 Portal o kršćanstvu
| |
Roman Lisko (ukr. Роман Лиско; Horodok kod Lavova, 14. kolovoza 1914. – Lavov, 14. listopada 1949.), ukrajinski grkokatolički svećenik, mučenik i blaženik Katoličke Ckrve.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rođen je 14. kolovoza 1914. u gradu Horodoku kraj Lavova. Bogosloviju je studirao na Ukrajinskom katoličkom sveučilištu u Lavovu. Za svećenika je zaređen 28. kolovoza 1941. od strane ukrajinskog grkokatoličkog metropolita Andreja Šeptickija.
Tijekom 1930-ih bio je član pokreta ukrajinskih katolika Plast i vođa skupine Lisice (Lys).[1]
Pripadnici sovjetske tajne policije NKVD-a uhitila ga je 9. rujna 1949. i zatvorila ga u lavovskoj Ulici Lonckoga, u zloglasnoj tamnici Ljukavjanki, jer se nije želio pridružiti Ruskoj pravoslavnoj Crkvi. Bio je podvrgnut mukama i izgladnjivan. Postao je poznat po glasnom pjevanju psalama kojim je nakon mučenja odjekivala njegova ćelija i cijela tamnica. Njegovi tamničari mislili su da mu se pomutio razum pa su ga živog zazidali te je preminuo 14. listopada 1949. godine.[2]
Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 27. lipnja 2001. u rodnom Lavovu, zajedno s još 24 ukrajinska mučenika, žrtava sovjetskog režima. Proglašenju je bila nazočna i blaženikova supruga, 79-godišnja Neonila Lisko.[2]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ territoryterror.org - Mision Statement Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. listopada 2017. (Wayback Machine) (engl.), pristupljeno 15. listopada 2017.
- ↑ a b narod.hr - 14. listopada blaženi Roman Lisko – zašto je živ zazidan da umre u komunističkom zatvoru?, autor: Petar Horvatić, objavljeno 14. listopada 2017., pristupljeno 15. listopada 2017.