Rudnik Pečovnik

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Položaj Gradske općine Celje, u kojoj se nalazi rudnik Pečovnik, na karti Slovenije.

Rudnik Pečovnik bio je rudnik ugljena u blizini naselja Pečovnik i Zagrad u Općini Celje, koje se nalazio u pokrajini Štajerskoj i statističkoj regiji Savinjskoj. Rudnik je poznat kao poprište jednog od najvećih jugokomunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata, u kojem je 12.000 Hrvata zabetonirano i živo zakopano ostavljeno u rudniku.[1][2][3] U Pečovniku je bačen veliki broj male djece "narodnih neprijatelja", umorenih plinom u celjskoj veterinarskoj stanici.[4]

Rudnik je bio aktivan do 1945. godine, a vađenje ugljena nadzirali su Nijemci.[1] Nakon poraza Trećeg Reicha u Drugom svjetskom ratu, partizani su osvojili rudnik i ubrzo nakon osvajanja ga i na Titovu zapovijed, zatvorili betoniranjem, iako je lokalno stanovništvo tvrdilo da je rudnik i dalje bio bogat ugljenom te da nije bilo potrebe za zatvranjem.[2][3] Prije nego što su zatvorili i zabetonirali rudnik, tijekom 8. i 9. svibnja 1945. zaustavljeno i u rudnik ili jame oko rudnika nasilno zatvoreno 12 - 17 tisuća Hrvata[1], koji su tim dijelom prolazili na pravcima Brežice-Zidani Most i Celje-Velenje-Dravograd-Bleiburg.[2][3] Među ubijenima i zatvorenima bilo je oko 1.000 hrvatskih, te nekoliko desetaka slovenskih domobrana.[5] Kasnije su mnogi lokalni stanovnici (uglavnom Slovenci po naodnosti) bivali kaženjeni zbog svjedočenja protiv četnika i partizana za zvjerstvo i genocid na lokalnim sudovima.[5] Spomenuti zločin protiv čovječnosti počinili su letnici i srpski dragovoljci pod zapovjedništvom posebne partizanske jedinice Vojske državne sigurnosti.[2]

Krajem 1990. godine osnovana je udruga "Huda jama" sa zadaćom da se između ostalog otvori i istraži rudnik Pečovnik te utvrdi istina o njemu, a udruga je registrirana kao udruga za obilježavnje poslijeratnih stratišta[2]

Udruga se bavi i drugim stratištima poput Matjaževe jame pokraj Škofje Loke, Crngroba i drugih stratišta Hrvata.[1]

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Domagoj Madžar, ‘U rudniku Pečovniku zatrpano je i zabetonirano više od 12.000 Hrvata!’, dnevno.hr - mrežno izdanje novina 7Dnevno, objavljeno 19. veljače 2016., pristupljeno 1. svibnja 2016.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Razgovor s Romanom Leljakom, istraživačem udbinih arhiva i jugokomunističkih zločina: "U rudniku Pečovnik zatrpano je i zabetonirano više od 12.000 Hrvata (250 djece likvidirano i bačeno u Matjaževu jamu sa preko 2.000 ljudi i žena)", komunističkizločini.net, objavljeno 24. veljače 2016., pristupljeno 1. svibnja 2016.
  3. 3,0 3,1 3,2 (slov.) V pečovniški rudnik so zasuli žive jetnike, slovenskenovice.si, objavljeno 11. ožujka 2013., pristupljeno 1. svibnja 2016.
  4. Hrvatski tjednik Tomislav Vuković: Hrvati su narod ukradene povijesti!, 28. listopada 2012. , pristupljeno 1. svibnja 2016.
  5. 5,0 5,1 (slov.) Janez Črnej, 22. 1. 2013 Rudnik Pečovnik, na sledi novemu množičnemu grobišču, oddaje.ognjisce.si - dio portala Moja Zgodba o zločinima nad Hrvatima i Slovencima u i poslije Drugog svjetskog rata, objavljeno 23. siječnja 2013., pristupljeno 2. svibnja 2016.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]