Sáliba jezik
Sáliba jezik (sáliva; ISO 639-3: slc), indijanski jezik istoimene porodice saliva ili saliba, kojim govori oko 1 560 ljudi iz plemena Sáliva, poglavito uz rijeke Meta i Casanare u Kolumbiji (1 310; 1993 popis) i 250 u Venezueli (1991 W. Adelaar), u departmanu Cedoño.
Dvojezičnost je na španjolskom.[1]
Glasovi[uredi | uredi kôd]
Ovdje su tablice s glasovima jezika zapisanim međunarodnom fonetskom abecedom:[2]
| Bilabijali | Alveolari | Palatali | Velari | Glotali | |||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| nezaob. | zaob. | ||||||
| Ploziv | bezvučan | p | t | k | kʷ | ʔ | |
| zvučan | b | d | ɡ | ɡʷ | |||
| Afrikata | d͡ʒ | ||||||
| Frikativ | bezvučan | ɸ | s | x | h | ||
| zvučan | β | ||||||
| Nazal | m | n | |||||
| Rotični | Vibrant | ɾ | |||||
| Dotičnik | r | ||||||
| Aproksimant | w | l | j | ||||
| Prednji | Srednji | Stražnji | |
|---|---|---|---|
| Zatvoreni | i | u | |
| Poluzatvoreni | e | o | |
| Otvoreni | a |
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Ethnologue (16th)
- ↑ Dixon, R. M. W., ur. 1999. The Amazonian languages. Cambridge language surveys 1. publ izdanje. Cambridge University Press. Cambridge. ISBN 978-0-521-57021-3
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Martínez de San Agustín, Fray Jesús 1911. Vocabulario sáliba. En: Idiomas y etnografía de la región oriental de Colombia: 20-21 y 168-186. Barcelona: José Benet.
- Benaissa, T. 1979. Fonologia del Saliba. Sistemas Fonologicos de Idiomas Colombianos 4: 89-98.