Sáliba jezik

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Sáliba jezik (sáliva; ISO 639-3: slc), indijanski jezik istoimene porodice saliva ili saliba, kojim govori oko 1.560 ljudi iz plemena Sáliva, poglavito uz rijeke Meta i Casanare u Kolumbiji (1.310; 1993 popis) i 250 u Venezueli (1991 W. Adelaar), u departmanu Cedoño.

Dvojezičnost je na španjolskom[1].

Glasovi[uredi VE | uredi]

32:

p, bezvučni bilabijalni ploziv koji se javlja u najmanje 375 jezika[2]
t, bezvučni alveolarni ploziv, postoji u najmanje 181 jeziku
k, bezvučni velarni ploziv
kW, bezvučni labijalizirani velarni ploziv
?, bezvučni glotalni ploziv
b, zvučni bilabijalni ploziv
d, zvučni alveolarni ploziv
g, zvučni velarni ploziv
gW, zvučni labijalizirani velarni ploziv
tS, bezvučna palatoalveolarna sibilantna afrikata
dZ, zvučna palatoalveolarna sibilantna afrikata
P, bezvučni bilabijalni frikativ
x, bezvučni velarni frikativ
h, bezvučni glotalni frikativ
B, zvučni bilabijalni frikativ
s, bezvučni alveolarni sibilantni frikativ
m, zvučni bilabijalni nazal
n, zvučni alveolarni nazal
n_, zvučni palatoalveolarni nazal
r[,
r,
l,
i,
"e,
a,
"o,
u,
i~,
"e~,
a~,
"o~,
u~[3].

Izvori[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Martínez de San Agustín, Fray Jesús 1911. Vocabulario sáliba. En: Idiomas y etnografía de la región oriental de Colombia: 20-21 y 168-186. Barcelona: José Benet.
  • Benaissa, T. 1979. Fonologia del Saliba. Sistemas Fonologicos de Idiomas Colombianos 4: 89-98.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]