Serežani

Izvor: Wikipedija

Serežanin ili serežan (prema madž. sereg: vojska), naziv je za vojnika u serežanskoj četi. Postrojbe serežana bile su ustrojene nakon Karlovačkoga mira 1699. Postojale su sve do razvojačenja Vojne krajine 1873. Činile su ih neredovite vojne postrojbe koje su koje su bile naoružane puškama, pištoljima i jataganima. Vojnu su obvezu služili bez plaće, ali su imali su doređene povlastice i bili izuzeti od svih oblika podavanja. Nadzirali su granice s Osmanskim Carstvom, provodili su sanitarne zakone i carinske poslove, a kao vrsta vojnoga redarstva bili su zaduženi i za održavanje reda unutar pukovnija kojima su pripadali. U sastavu krajiških pukovnija nalazio se po jedan odjel serežana pod zapovjedništvom oberbaše ili harambaše, a niži serežanski zapovjednici bili su unterbaše ili vicebaše. U 19. st. na cijelom području Hrvatske i Slavonske krajine bila je ustrojena četa od 360 serežana, koja se dijelila na krila pod satnikom, a ova na desetine pod stražarmeštrom ili nadserežaninom.[1]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. serežani. enciklopedija.hr. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 29. prosinca 2020.
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža (https://www.enciklopedija.hr). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Leksikografski zavod "Miroslav Krleža".
Dopusnica nije važeća!
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.