Prijeđi na sadržaj

Sergijevci

Izvor: Wikipedija

Sergijevci (lat. gens Sergia), jedna od najstarijih rimskih patricijskih obitelji koja vuče podrijetlo od Trojanaca i Albanaca. Začetnikom svoje loze smatrali su Sergesta, vjernog Enejinog druga, kojeg spominje Vergilije na više mjesta u Eneidi (Sergestusque, domus tenet a quo Sergia nomen).

Slavni romanist Theodor Mommsen uvrstio je gens Sergia među najstarije rimske obitelji, a također se nalaze među stotinu izvornih rodova (lat. gentes originariae) koje navodi povjesničar Tit Livije. Konačno, ime Sergijevaca spominje se još od arhajskog doba prema istoimenom teritorijalnom plemenu Sergia, koje se nalazilo na mjestu sabinskog i marsijskog teritorija, te pelignijskih centara Corfinija i Sulmone, a u Umbriji na području Assisija.

Sergijevci su bili protagonisti rimske povijesti, te su dobivali najvažnije magistrature tijekom Republike, obnašavši konzulat 12 puta.

Sergijevci su nosili prezimena (lat. cognomina) Katilina (Catilina), Eskvilin (Esquilinus), Fidenat (Fidenas), Orata (Orata), Paul (Paulus), Plank (Plancus) i Silo (Silus). Silo je jedini cognomen koji se pojavljuje na kovanicama.

Obitelj se dijelila u nekoliko ogranaka među kojima su značajni Katilina, Fidenat i Sifo.

Među najvažnijim ličnostima iz roda Sergijevaca bili su:

Praenomina

[uredi | uredi kôd]

Uobičajena praenomina koja su koristili članovi ovog gensa u antičkim vremenima bili su Gaj (Gaius), Gnej (Gnaeus), Lucije (Lucius), Manije (Manius) i Marko (Marcus).

U modernim vremenima najuobičajenija praenomina bili su Lucije (Lucius) i Marko (Marcus). Sergijevci u modernim vremenima nisu koristili praenomina Publije (Publius), Seksto (Sextus), Decim (Decimus), Gnej (Gnaeus), Spurije (Spurius), Manije (Manius), Apije (Appius) i Vibije (Vibius).

Više informacija

[uredi | uredi kôd]