Sindhi jezik
| Sindhi | |
| سنڌي, सिंधी | |
| Države |  Pakistan,  Indija
|
| Regije | Sind i Beludžistan |
| Govornici | 25 milijuna (izvorni govornici) |
| Razredba | Indoeuropski jezici |
| Pismo | arapsko pismo, devanagari |
| Službeni status | |
| Služben u | Pakistan, Indija |
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1 | sd |
| ISO 639-2 | snd |
| ISO 639-3 | SND |
| Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima) | |
Sindhi (سنڌي, सिन्धी) indoeuropski je jezik, iz podskupine indoiranskih jezika. To je jezik stanovnika provincija Sind i Beludžistan na jugu Pakistana. Ondje se tim jezikom služi oko 53,5 milijuna ljudi. Govori se i u Indiji, gdje ima oko 5,8 milijuna govornika. To su uglavnom hinduističke izbjeglice, koje su napustile Pakistan nakon podjele Indije i Pakistana 1947. godine.
Sindhi je jedan od službenih jezika Indije. U Pakistanu je priznat kao jezik provincije Sind, ali nema status na državnoj razini.
Sindhi se zapisuje arapskim pismom, a u Indiji još i pismom devanagari.
Jezik sindhi ima 46 suglasnih fonema i 16 samoglasnika.[1]
Većina rječnika sastoji se od sanskrtskih riječi, a neki su preuzeti iz arapskoga i perzijskoga jezika.[2]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Addleton and Brown (2010). Sindhi: An Introductory Course for English Speakers. South Hadley: Doorlight Publications.
- ↑ Trumpp, P (1872). Grammar of the Sindhi Language. London: Trübner and Co. ISBN 81-206-0100-9.