Sirovojedstvo

Sirovojedstvo odnosno sirova hrana, također poznata kao sirova prehrana ili dijeta sirovom hranom, je prehrambena praksa jedenja samo ili uglavnom hrane koja je nekuhana i neprerađena. Ovisno o filozofiji ili vrsti životnog stila i željenim rezultatima, prehrana sirovom hranom može uključivati izbor voća, povrća, orašastih plodova, sjemenki, jaja, ribe, mesa i mliječnih proizvoda. Dijeta također može uključivati jednostavno prerađenu hranu, kao što su razne vrste proklijalih sjemenki, sira i fermentirane hrane kao što su jogurti, kefir, kombucha ili kiseli kupus, ali općenito ne hranu koja je pasterizirana, homogenizirana ili proizvedena upotrebom sintetičkih pesticida, gnojiva, otapala i aditiva u hrani.

Britansko udruženje dijetetičara opisalo je sirovu hranu kao modnu dijetu ( tu se zaboravlja da je ova vrsta prehrane tisućljećima imala i ima svoju ulogu u jogi i budizmu )^[1].Prehrana sirovom hranom, posebno sirovo veganstvo, može smanjiti unos esencijalnih minerala i hranjivih tvari, poput vitamina B12.Tvrdnje zagovornika sirove hrane su pseudoznanstvene.^[2]

Vrste sirove prehrane[uredi | uredi kôd]

Prehrana sirovom hranom je prehrana koja se u potpunosti ili većinom sastoji od nekuhane hrane ili hrane koja se kuha na niskim temperaturama.

Prehrana sirovom životinjskom hranom[uredi | uredi kôd]

Prehrana sirovom životinjskom hranom uključuje sve životinje koje se mogu jesti sirove, kao što su nekuhano, neprerađeno sirovo mišićno meso/meso organa/jaja, sirovi mliječni proizvodi i odležana, sirova životinjska hrana kao što su stoljetna jaja, fermentirano meso/riba/školjke/ kefir, kao i povrće, voće, orašasti plodovi i klice, ali općenito ne sirove žitarice, sirovi grah i sirova soja. Sirova hrana uključena u takve dijete nije zagrijavana iznad 40 °C (104 °F).^[3] Mnogi sirovi svejedi s mrštenjem gledaju na dimljeno meso. Neki prave razliku između toplo dimljenog i hladno dimljenog.

Primjeri dijeta[uredi | uredi kôd]

"Prvobitni obrok ljudi"

inače poznata kao "instinktivno jedenje" i "Sirova paleolitska dijeta" (odnosno jednostavno "prehrana sirovim mesom")

"Primarna dijeta"

sastoji se od masnog mesa, iznutrica, mliječnih proizvoda, meda, minimalne količine sokova od voća i povrća i proizvoda od kokosa, sve sirovo.

"Sirova paleolitska dijeta"

je sirova verzija (kuhane) paleolitske prehrane, koja uključuje velike količine sirove životinjske hrane kao što su meso/meso organa, morski plodovi, jaja i neka sirova biljna hrana , ali obično izbjegavajući hranu koja nije paleo kao što su sirovi mliječni proizvodi, žitarice i mahunarke.

Osnivač Primal Diet je Aajonus Vonderplanitz, stanovnik Malibua u Kaliforniji. Aajonus Vonderplanitz je procijenio da samo u Sjevernoj Americi postoji 20 000 sljedbenika njegove iskonske prehrane bogate sirovim mesom.

Prehrana Aboridžina sastojala se od velikih količina sirovog mesa, iznitrica i bobičastog voća, uključujući tradicionalnu prehranu plemena Neneta iz Sibira i Inuita

Pemmican kao tradicionalno sjevernoameričko putničko jelo, pripremljeno od sušenog mesa, masti i bobičastog voća

Sirovo veganstvo[uredi | uredi kôd]

Sirovo veganstvo rijetko se prakticiralo u povijesti(no nema sumnje da je imalo i ima određenu ulogu u jogi i uz nju vezane prehrambene prakse),te je postalo moda u 21. stoljeću. Sirova veganska prehrana sastoji se od neprerađene, sirove biljne hrane koja nije zagrijavana iznad 40–49 °C (104–120 °F). Tipične namirnice uključene u prehranu sirovom hranom su voće, povrće, orašasti plodovi, sjemenke te proklijale žitarice i mahunarke ( sve navedeno najbolje iz biološkog odnosno organskog uzgoja).

Među sirovim veganima postoje podskupine, kao što su "frutarijanci", "sokovnjaci" ili "sproutarijanci". Frutarijanci jedu prvenstveno ili isključivo voće, bobičasto voće, sjemenke i orašaste plodove. Kod prehrane sokovima koristi se sokove od sviježeg voća i povrća te samoniklog jestivog bilja,dok treća podskupina kao hranu koristi prije svega isklicane žitarice,pseudožitarice i mahunarke.

Britanska udruga dijetetičara proglasila je sirovu vegansku prehranu jednom od "top 5 najgorih dijeta slavnih koje treba izbjegavati u 2018.", izazivajući zabrinutost da bi mogla ugroziti dugoročno zdravlje ( tu je pak dobro napomenuti da su udruge poput navedene,kao i razni gramzivi znanstvenici i liječnici imali u zadnjih 150 godina nepobitno važnu ulogu u promoviranju najrazličitije konzervirane i visoko prerađene hrane kao prihvatljive ako ne i bolje od sviježih odnosno neprerađenih namirnica).

Povijest[uredi | uredi kôd]

Eugene Christian i George J. Drews, utemeljitelji američkog pokreta sirove hrane (eng. raw food).

Rani dokumenti o prehrani sirovom hranom povezani su s pustinjacima i redovnicima koji su prakticirali asketizam. Na primjer, Ivan Egipatski, pustinjak iz Nitrijske pustinje, živio je pedeset godina na dijeti sušenog voća i povrća; nikada nije jeo ništa kuhano. ^[4]Dokumentirani dokaz o privrženosti sirovoj hrani bio je etiopski redovnik Qozmos, koji se u kasnim 1300-im godinama n. e. posvetio asketskoj disciplini jedenja samo nekuhane hrane. To je predstavljalo problem za njegov samostan Etiopske pravoslavne crkve Tewahedo jer je odbijao jesti pečeni euharistijski kruh . Kao rezultat toga, pobjegao je iz crkve i otišao živjeti u židovsku zajednicu Bet Izrael.

Suvremenu prehranu sirovom hranom prvi je u Švicarskoj razvio Maximilian Oskar Bircher-Benner (1867.–1939.), koji je kao mladić bio pod utjecajem njemačkog pokreta Lebensreform, koji je smatrao civilizaciju korumpiranom i tražio povratak "prirodi"; prihvatio je holističku medicinu, nudizam, slobodnu ljubav, tjelovježbu i druge aktivnosti na otvorenom te hranu za koju je smatrao da je "prirodnija". Bircher-Benner je na kraju prihvatio vegetarijansku prehranu, ali je to otišao dalje i odlučio da bi sirova hrana bila je ono što su ljudi stvarno trebali jesti; bio je pod utjecajem ideja Charlesa Darwina da su ljudi samo još jedna vrsta životinja, a Bircher-Benner je primijetio da druge životinje ne kuhaju svoju hranu.^[5] Godine 1904. otvorio je sanatorij u planinama izvan Züricha pod nazivom " Lebendinge Kraft" ili "Vitalna sila", tehnički izraz u pokretu Lebensreform koji se posebno odnosio na sunčevu svjetlost; on i drugi vjerovali su da je ta energija više "koncentrirana" u biljkama nego u mesu, te da se kuhanjem smanjuje. Pacijenti u klinici hranjeni su sirovom hranom, uključujući muesli, koji je ondje i nastao. Ove ideje utjecale su na Ann Wigmore, istaknutu zagovornicu sirove hrane, ali su ih znanstvenici i medicinska struka odbacili kao nadriliječništvo.

Jedna od najranijih knjiga koja je zagovarala sirovu hranu bila je Uncooked Foods and How to Use Them Eugenea Christiana, 1904.^[6] Ostali zagovornici s početka dvadesetog stoljeća uključuju kalifornijskog voćara Otta Carquea (autora The Foundation of All Reform, 1904.), Georgea Juliusa Drewsa (autora Unfired Food and Trophotherapy, 1912.), Bernarra Macfaddena i Herberta Sheltona. Drews je utjecao na Johna i Veru Richter da otvore prvi američki restoran sirove hrane "The Eutropheon" 1917. godine.

Shelton je bio uhićen, zatvaran i više puta novčano kažnjavan zbog bavljenja medicinom bez dozvole tijekom svoje karijere zagovornika rawizma i drugih alternativnih zdravstvenih i prehrambenih filozofija. Sheltonovo naslijeđe, popularizirano knjigama poput Fit for Life Harveyja i Marilyn Diamond, koju američko Nacionalno vijeće protiv zdravstvenih prijevara smatra "pseudonutricijom".

U 1970-ima Norman W. Walker (izumitelj Norwalk Juicing Pressa) popularizirao je dijetu sirovom hranom. Knjiga Leslieja Kentona Raw Energy – Eat Your Way to Radiant Health, objavljena 1984., dodala je popularnost hrani kao što su klice, sjemenke i sokovi od svježeg povrća. Knjiga zagovara prehranu od 75% sirove hrane, za koju tvrdi da će spriječiti degenerativne bolesti, usporiti učinke starenja, dati poboljšanu energiju i potaknuti emocionalnu ravnotežu; navodi primjere kao što su prehrana obogaćena proklijalim sjemenkama dugovječnih Hunza i Gersonova terapija, nezdrava, opasna i potencijalno vrlo štetna prehrana temeljena na sirovim sokovima i režimu detoksikacije za koji se tvrdi da liječi rak.

U 21. stoljeću, prehrana sirovom hranom (osobito ona usmjerena na sirovo mlijeko, sirova jaja i sirovo meso) popularizirana je i politizirana kao dio šireg pokreta "desničarskih bodybuildera" usredotočenog na hipermaskulinitet, fizičku spremnost, fascinaciju drevnim civilizacijama i protivljenje feminizmu i glavnoj struji moderne kulture.

Tvrdnje[uredi | uredi kôd]

Tvrdnje zagovornika sirove hrane uključuju:

Zagrijavanje hrane iznad 104-118 °F (40-48 °C) razgrađuje enzime u sirovoj hrani koji pomažu probavu, dok zapravo enzimi u hrani ne igraju značajnu ulogu u probavnom procesu, prije nego što se sami probave.

Da sirova hrana ima veće hranjive vrijednosti od hrane koja je kuhana, dok zapravo kuhanje različito utječe na sadržaj hranjivih tvari – ovisno o biljnoj hrani i metodi kuhanja – i zapravo može povećati dostupnost hranjivih tvari temeljenih na masti, kao što je vitamin E i beta-karoten.

Da hrana kuhana na visokim temperaturama, osobito meso, može sadržavati štetne toksine, uključujući transmasne kiseline proizvedene loživim uljem, akrilamid proizveden prženjem, napredne krajnje produkte glikacije (AGE) i policikličke aromatske ugljikovodike.

Ne sadrži sva kuhana hrana štetne kemikalije, a prehrana koja sadrži mješavinu kuhane i sirove hrane je normalna. Prema Američkom društvu za borbu protiv raka, do 2019. nije jasno utječe li konzumacija akrilamida na rizik od raka.Tijela za javno zdravstvo preporučuju smanjenje konzumacije previše kuhane škrobne hrane ili mesa te posebno mesa pečenog na žaru.

Učinci na zdravlje[uredi | uredi kôd]

Prehrana sirovom hranom vjerojatno će ugroziti razvoj djece i dojenčadi. Potreban je oprez pri planiranju sirove veganske prehrane, posebno za djecu, jer možda neće biti dovoljno vitamina B12, vitamina D i kalorija za dijete koje raste na potpuno sirovoj veganskoj prehrani.Tu se može reći da i povijesno poznati primjeri prihvaćanja sirove veganske prehrane,poput praksi i postupaka vezanih za jogu ,te budizam,naglašavaju umjerenost i neekstremizam kao izrazito važne za vegansku,odnosno vegetarijansku prehranu( uz napomenu na su obje spomenute nastale u Indiji gdje je barem u povijesti etički odnos prema životinjama bio izrazito važan).^[7]

Trovanje hranom je zdravstveni rizik za sve ljude koji jedu sirovu hranu, a povećana potražnja za sirovom hranom povezana je s većom učestalošću bolesti koje se prenose hranom,posebno za sirovo meso, ribu i školjke. Epidemije gastroenteritisa među potrošačima sirovih i nedovoljno kuhanih životinjskih proizvoda (uključujući dimljene, ukiseljene ili sušene životinjske proizvode ) dobro su dokumentirane i uključuju sirovo meso, sirovo meso organa sirova riba (oceanska ili slatkovodna), školjke, sirovo mlijeko i proizvodi od sirovog mlijeka, i sirova jaja.

U jednoj recenziji stoji da je "mnoga sirova hrana otrovna i postaje sigurna tek nakon što se skuha. Neka sirova hrana sadrži tvari koje uništavaju vitamine, ometaju probavne enzime ili oštećuju stijenke crijeva. Sirovo meso može biti kontaminirano bakterijama koje bi uništiti kuhanjem; sirova riba može sadržavati tvari koje ometaju vitamin B1 (anti-tiaminaze)"

Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]

Dina,K;Dina,R. The Raw Food Nutrition Handbook An Essential Guide to Understanding Raw Food Diets,2015.ISBN: 9781570673276, 1570673276

Aoyagi,A.;Shurtleff,W. History of Vegetarianism and Veganism Worldwide (1430 BCE to 1969).Lafayette 2022.

Aoyagi,A.;Shurtleff,W. History of Vegetarianism and Veganism Worldwide (1970-2022). Lafayette 2022.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Uncooked foods & how to use them :a treatise on how to get the highest form of animal energy from food, with recipes for preparation, healthful combinations and menus /by Christian, Eugene, 1860-1930 (online)

Izvori[uredi | uredi kôd]

↑ "Top 5 worst celeb diets to avoid in 2018". British Dietetic Association. 7 December 2017. Archived from the original on 31 July 2020.
↑ Fitzgerald, Matt (2014). Diet Cults: The Surprising Fallacy at the Core of Nutrition Fads and a Guide to Healthy Eating for the Rest of US. Pegasus Books. ISBN 978-1-60598-560-2.
↑ Wanjek, Christopher (16 January 2013). "Reality Check: 5 Risks of a Raw Vegan Diet". Scientific American.
↑ Bangley, Bernard. (2005). Butler's Lives of the Saints: Concise, Modernized Edition. Paraclete Press. p. 67. ISBN 978-1557254221
↑ Fitzgerald, Matt (2014). Diet Cults: The Surprising Fallacy at the Core of Nutrition Fads and a Guide to Healthy Eating for the Rest of US. Pegasus Books. ISBN 978-1-60598-560-2.
↑ Berry, Rynn. (2007). "Raw Foodism". In Andrew F. Smith. The Oxford Companion to American Food and Drink. Oxford University Press. pp. 493–494. ISBN 978-0-19-530796-2
↑ Frawley,D. Yoga and Ayurveda,Twin Lakes 2012.,str.169

[1] "Top 5 worst celeb diets to avoid in 2018". British Dietetic Association. 7 December 2017. Archived from the original on 31 July 2020.

[2] Fitzgerald, Matt (2014). Diet Cults: The Surprising Fallacy at the Core of Nutrition Fads and a Guide to Healthy Eating for the Rest of US. Pegasus Books. ISBN 978-1-60598-560-2.

[3] Wanjek, Christopher (16 January 2013). "Reality Check: 5 Risks of a Raw Vegan Diet". Scientific American.

[4] Bangley, Bernard. (2005). Butler's Lives of the Saints: Concise, Modernized Edition. Paraclete Press. p. 67. ISBN 978-1557254221

[5] Fitzgerald, Matt (2014). Diet Cults: The Surprising Fallacy at the Core of Nutrition Fads and a Guide to Healthy Eating for the Rest of US. Pegasus Books. ISBN 978-1-60598-560-2.

[6] Berry, Rynn. (2007). "Raw Foodism". In Andrew F. Smith. The Oxford Companion to American Food and Drink. Oxford University Press. pp. 493–494. ISBN 978-0-19-530796-2

[7] Frawley,D. Yoga and Ayurveda,Twin Lakes 2012.,str.169

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]