Sjeverna ekvatorska struja

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Sjevernoekvatorska struja je topla morska struja koja se pojavljuje u Tihom, Atlantskom i Indijskom oceanu.

U Pacifiku struja nastaje skretanjem Kalifornijske struje i teče prema zapadu na udaljenosti od 10° do 20° stupnjeva sjeverno od ekvatora. Kod istočne obale Filipina skreće prema sjeveru i nastavlja teći kao Kurošio struja.

U Atlantiskom oceanu, Sjeverna ekvatorska struja nastavak je Kanarske struje. Teče prema zapadu između 10° i 30° sjeverne zemljopisne širine i nakon što stigne do Karipskih otoka, skreće prema sjeveru i postaje Antilska struja. Zajedno s Floridskom strujom koja južno od Floride napušta Meksički zaljev, ove dvije struje izvor su Golfske struje. Na istočnoj strani, Sjeverna ekvatorska struja sudara se sa Južnom ekvatorskom strujom kod rta Almadiesa.[1]

U Indijskom oceanu smjer Sjeverne ekvatorske struje ovisi o godišnjem dobu. U zimskim mjesecima u vrijeme sjeveroistočnog monsuna to je slaba morska struja koja teče prema zapadu uz ekvator. U ljetnim mjesecima, kad traje jugozapadni monsun, rađa se kao snažna Somalijska struja koja prvo teče uz afričku obalu a onda skreće na istok i protiče pored Indije.

vidjeti i: Termohalinska cirkulacija

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Jacques C. J. Nihoul (1981). Ecohydrodynamics: Proceedings of the 12th International Liège Colloquium on Ocean Hydrodynamics, str. 153 i 154, ISBN 0-444-41623-4

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]