Prijeđi na sadržaj

Apolonski asteroidi

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Skupina Apollo)
Apoloni ili skupina Apollo su asteroidi koji prelaze Zemljinu putanju (zeleni pojas). Sunce (žuto) je u središtu, s planetima Merkurom (sivo), Venerom (crno), Zemljom (plavo) i Marsom (crveno).
Pretpostavlja se da je 15. veljače 2013. jedan od Apolona eksplodirao (Pad meteorita nad Uralom 2013.) iznad grada Čeljabinska. Usporedba planetoida DA14 i njegove putanje.
Putanja planetoida Itokawa.
Izgled planetoida Itokawa. Sliku omogućila Japanska aeronautička i svemirska istraživačka agencija JAXA.

Apolonski asteroidi, skupina Apollo ili Apoloni je skupina asteroida ili planetoida (Ikar; Itokawa; Sizif) kojima se periheli nalaze unutar Zemljine putanje, a afeli u glavnom planetoidnom pojasu (asteroidni pojas). Neki prilaze vrlo blizu Zemlji, pa je moguće da uđu u njezinu atmosferu ili padnu na površinu. Smatra se da u Sunčevu sustavu postoji između 500 i 1000 Apolona s promjerom većim od 1 kilometar.[1]

Neki od Apolona prilaze vrlo blizu Zemlje, i predstavljaju moguću opasnost za nas. Tako se pretpostavlja da je 15. veljače 2013. jedan od Apolona eksplodirao (Pad meteorita nad Uralom 2013.) iznad grada Čeljabinska (glavni grad Čeljabinske oblasti, na rijeci Mias i istočnim obroncima Južnog Urala, Rusija), ranivši tako oko tisuću ljudi, pogotovo od slomljenog stakla s prozora.[2][3] Masa asteroida procjenjuje se na oko 11 000 tona, a promjer na 17 do 20 metara. Čeljabinski meteor je vjerojatno najveće tijelo koje je pogodilo Zemlju nakon Tungunske eksplozije 1908., i jedini je meteor za koji je poznato da je ozljedio ovako veliki broj ljudi.

Do veljače 2014. otkrito je 5 766 Apolona, od kojih je 832 označeno nazivom. Zemlji bliski asteroidi se označuju tek onda kada su viđeni na dvije ili više opozicija.

Podvrsta apolonskih asteroida su Arjunski asteroidi.

Apolon

[uredi | uredi kôd]

Apolon (1862 Apollo) je planetoid koji je 24. travnja 1932. otkrio njemački astronom Karl Wilhelm Reinmuth. Po izduženoj putanji (perihel 0.647 astronomskih jedinica, afel 2.294 AJ) obilazi Sunce za 1.78 godina. Promjer mu je oko 1.7 km. Prvi je planetoid kojemu je utvrđena putanja što presijeca putanju Zemlje, pa su po njemu planetoidi slična gibanja nazvani Apolonima. Oko njega na udaljenosti od 3 km kruži satelit promjera 80 metara, otkriven 2005. Opaža se samo u Zemljinoj blizini. Nazvan je po Apolonu, grčkom bogu Sunca i svjetlosti.[4]

Ikar (1566 Icarus) je planetoid koji pripada skupini Apolona; otkrio ga je Walter Baade 27. srpnja 1949. Po izduženoj putanji (perihel 0.186 AJ, afel 1.969 AJ) nagnutoj na ekliptiku (inklinacija 22.83°) obilazi Sunce za 408.76 dana. Promjer mu je oko 1.4 km. Nazvan je po Ikaru, letaču iz grčke mitologije koji se previše približio Suncu.[5]

Itokawa

[uredi | uredi kôd]

Itokawa (25143 Itokawa) je prvi planetoid s kojega su na Zemlju doneseni uzorci zahvaljujući misiji japanske svemirske letjelice Hayabusa. Otkriven je 26. rujna 1998. Pripada Apolonima. Po izduženoj putanji (perihel 0.953 AJ, afel 1.696 AJ) nagnutoj s obzirom na ekliptiku 1.62° obilazi Sunce za 556.355 dana. Nepravilna je oblika (535 m × 294 m × 209 m). Okreće se oko svoje osi s periodom od 12.13 sati. Površina mu je geološki mlada, nije izbrazdana velikim brojem udarnih kratera. Uzorci prikupljeni na planetoidu upućuju na to da je nastao od unutarnjih dijelova nekog većeg planetoida koji se raspao prije oko 8 milijuna godina. Nazvan po japanskom raketnom inženjeru Hideu Itokawi (1912. – 1999.).[6]

Itokawa će se možda jednog dana sudariti sa Zemljom. Kako je Itokawa lomljiv asteroid teško će ga se u slučaju potrebe moći skrenuti i izbjeći njegove dijelove čak i kad se on uništi, odnosno razbije na manje dijelove. Asteroid Itokawa u odnosu na Zemlju juri brzinom od 200 000 kilometra na sat pa su zato i njegovi mali dijelovi opasni za život na Zemlji.

Sizif

[uredi | uredi kôd]

Sizif (1866 Sisyphus) je najveći planetoid u skupini Apolona, otkrio ga je 5. prosinca 1972. švicarski astronom Paul Wild (1925. – 2014.). Po izduženoj putanji (perihel 0.874 AJ, afel 2.914 AJ) nagnutoj s obzirom na ekliptiku 41.19° obilazi Sunce za 2.607 godina. Promjer mu je oko 8.5 km. Opaža se samo u Zemljinoj blizini. Nazvan je po Sizifu, korintskom kralju u grčkoj mitologiji.[7]

Najpoznatiji asteroidi iz skupine Apollo

[uredi | uredi kôd]
Naziv Godina otkrića pronalazač
2013 FW13 2013. Catalina Sky Survey
2013 RH74 2013. Catalina Sky Survey
2011 MD 2011. LINEAR
2011 EO40 2011. Mount Lemmon Survey
2010 AL30 2010. LINEAR
2009 WM1 2009. Catalina Sky Survey
2009 DD45 2009. Siding Spring Observatory, Australija
(386454) 2008 XM 2008. LINEAR
2008 TC3 2008. Catalina Sky Survey
2008 FF5 2008. Mount Lemmon Survey
2007 VK184 2007. Catalina Sky Survey
2007 TU24 2007 Catalina Sky Survey
2007 WD5 2007 Catalina Sky Survey
2007 OX 2007. Mount Lemmon Survey
2006 FV35 2006. Spacewatch
2006 HY51 2006. LINEAR
2006 SU49 2006. Spacewatch
2005 YU55 2005. R. S. McMillan, Steward Observatory, Kitt Peak, SAD
2005 HC4 2005. LONEOS
2005 WY55 2005.
(374158) 2004 UL 2004. LINEAR
2004 XP14 2004. LINEAR
2004 AS1 2004. LINEAR
(89958) 2002 LY45 2002. LINEAR
2002 TD66 2002. LINEAR
(137108) 1999 AN10 1999. LINEAR
1998 KY26 1998. Spacewatch
1997 XR2 1997. LINEAR
69230 Hermes 1937. Karl Reinmuth
(53319) 1999 JM8 1999 LINEAR
(52760) 1998 ML14 1998. LINEAR
(35396) 1997 XF11 1997. Spacewatch
25143 Itokawa 1998. LINEAR
1994 CC 1994. Spacewatch
(175706) 1996 FG3 1996. R. H. McNaught, Siding Spring Observatory, Australija
6489 Golevka 1991. Eleanor F. Helin
4769 Castalia 1989. Eleanor F. Helin
4660 Nereus 1982. Eleanor F. Helin
4581 Asclepius 1989. Henry E. Holt, Norman G. Thomas
4486 Mithra 1987. Eric Elst, Vladimir Shkodrov
(4197) 1982 TA 1982. Eleanor F. Helin, Eugene Shoemaker
4183 Cuno 1959. Cuno Hoffmeister
4179 Toutatis 1989. Christian Pollas
4015 Wilson-Harrington   1979. Eleanor F. Helin
3200 Phaethon 1983. Simon F. Green, John K.Davies / IRAS
2063 Bacchus 1977. Charles T. Kowal
1866 Sisyphus 1972. Paul Wild
1620 Geographos 1951. Albert George Wilson, Rudolph Minkowski
(29075) 1950 DA 1950. Carl A. Wirtanen
1566 Icarus 1949. Walter Baade
1685 Toro 1948. Carl A. Wirtanen
2101 Adonis 1936. Eugène Joseph Delporte
1862 Apollo 1932. Karl Wilhelm Reinmuth

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Apoloni. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2014.
  2. [1], Matt Cantor: "Scientists figure out Russia meteor's origin", Ron Jeffery "USA Today", 26. veljače 2013.
  3. [2],www.newscientist.com, 2013.
  4. Apolon (1862 Apollo). Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2014.
  5. Ikar (1566 Icarus). Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2014.
  6. Itokawa (25143 Itokawa). Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2014.
  7. Sizif (1866 Sisyphus). Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2014.
HE
Dio sadržaja ove stranice preuzet je iz mrežnog izdanja Hrvatske enciklopedije i nije slobodan za daljnju upotrebu pod uvjetima Wikipedijine licencije o sadržaju. Uvjete upotrebe uz dano nam pojašnjenje pogledajte na stranici Leksikografskog zavoda