Dan

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Razlika između sinodičkog (sunčanog) dana koji traje 24 sata i sideričkog (zvijezdanog) dana koji traje 23 sata 56 minuta i 4 sekunde.
Zemljina vrtnja uzrok je prividnom okretanju nebeske sfere i izmjene dana i noći.
Prikaz položaja Zemlje i Sunca za 4 godišnja doba.
Sinodički dan (Sunčev dan) je duži od sideričkog dana (zvjezdani dan). U vremenu od 1 do 2, Zemlja se potpuno okrene oko svoje osi vrtnje za 360° (1→2 = siderički ili zvjezdani dan). Ali tek otprilike 4 minute kasnije u položaju 3, Zemlja je dosegla kulminaciju (podne) u odnosu na Sunce (1→3 = sinodički ili Sunčev dan).
Karta vremenskih zona svijeta (od siječnja 2015).
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Dan. Za druga značenja, pogledajte Dan (razdvojba).

Dan (starosl. dьnь, od indoeur. korijena *din-, s osnovnim značenjem: sjaj, zračenje) je vrijeme za koje se Zemlja jednom okrene oko svoje osi (Zemljina rotacija). U astronomiji se to vrijeme određuje razdobljem koje proteče između dvaju uzastopnih prolazaka nekoga nebeskog tijela kroz isti podnevnik ili meridijan. Ako je to tijelo Sunce, govori se o sunčanom ili solarnom danu (sinodički dan). Ali kako su promatrani sunčani dani nejednaka trajanja, zbog eliptičnosti Zemljine staze oko Sunca, za astronomski dan uzima se srednji sunčani dan. Razlika između srednjega sunčanog i pravoga sunčanog dana izražava se jednadžbom vremena. Otklon pravoga sunčanog dana od srednjega ima dva maksimuma (+3,8 minuta 14. svibnja i +16,4 minuta 3. studenog) i dva minimuma (–13,4 minute 12. veljače i –6,4 minuta 26. srpnja), a podudaraju se četiri puta godišnje (16. travnja, 14. lipnja, 1. rujna i 25. prosinca). Pravo mjesno vrijeme (tp) dobiva se po jednadžbi vremena:

tp = Ts + es + λ

gdje je: Ts - srednje griničko vrijeme (GMT, danas UTC), es - otklon za dani datum (iz tablica), a λ - zemljopisna (geografska) dužina.

Vremenski razmak između dvaju uzastopnih prolazaka neke zvijezde kroz podnevnik zove se zvjezdani ili sideralni dan (siderički dan); taj traje 23 sata 56 minute.

Mjesečev ili lunarni dan traje 24 sata 50 minuta. [1]

Dan kao mjerna jedinica[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Mjerna veličina

U mjeriteljstvu (oznaka d), dan je iznimno dopuštena mjerna jedinica izvan SI (međunarodni sustav mjernih jedinica), koja odgovara izvornomu trajanju jednog okreta Zemlje oko njezine osi. Srednji sunčev dan traje 24 h = 1 440 min = 86 400 s. Dan se kao sastavnica kalendara dijeli na dva promjenljiva dijela, obdanicu i noć, kojima duljine ovise o zemljopisnoj širini i godišnjem dobu. Dogovorno je početak dana u ponoć. Doba dana jednako je samo na jednome podnevniku (meridijanu), a mijenja se sa zemljopisnom širinom. Zbog osobite važnosti za uređeni život, službeno je vrijeme u nekome zemljopisnom području normirano, s osloncem na usklađeno svjetsko vrijeme (UTC), računano prema vremenu na početnom podnevniku, koji prolazi kroz zvjezdarnicu u Greenwichu kraj Londona.

Antički narodi, počevši od Babilonaca, dijelili su dan na 12 sati (po 2 naša sata); od kraja srednjega vijeka uobičajila se podjela dana na 24 sata, koji se dalje dijele na minute i na sekunde. Da bi se odredilo vrijeme (to jest položaj nekog događaja u tijeku dana), obično se broji dva puta po 12 sati: od ponoći do podneva i od podneva do ponoći. Babilonci i Indijci uzimali su za početak dana Sunčev izlazak, a Židovi i muslimani Sunčev zapad; Kinezi, Egipćani i Rimljani – kao i mi – uzimali su za početak dana ponoć.

Imena dana[uredi VE | uredi]

Svaki dan u tjednu ima svoje ime. U hrvatskom jeziku brojenje dana počinje od nedjelje, to jest od dana kada se ne děla (ne radi). Dan koji dolazi nakon nedjelje (po nedjelji) zove se ponedjeljak; naziv utorak potječe od starosl. vъtoryj (drugi, to jest drugi dan nakon nedjelje). Srijeda je nazvana po tome što se nalazi u sredini tjedna (sedmice); četvrtak i petak su četvrti i peti dan tjedna, dok je naziv subota preuzet iz hebrejskog jezika (šabbath), dakako preko kršćanskoga grčkog i latinskog. U nekim europskim jezicima imena dana nastajala su iz običaja da pojedini dan u tjednu bude posvećen nekomu božanstvu, odnosno nebeskomu tijelu koje se smatralo božanstvom. Tako su na primjer nazivi za četvrtak u romanskim jezicima (tal. giovedὶ, franc. jeudi, španj. jueves, rum. joi) nastali od lat. dies Iovis, to jest Jupiterov dan; odgovarajući germanski nazivi (njem. Donnerstag, engl. Thursday, šved. i dan. torsdag) nastali su analogijom prema romanskim nazivima, kada je germanski bog-gromovnik Donar (Thunor, Thor) izjednačen s rimskim gromovnikom Jupitrom.

Spomendan[uredi VE | uredi]

Spomendan, kada se nešto slavi, spominje ili kada nečemu dolazi rok: blagdan (blag, to jest sretan dan), imendan, rođendan, smrtni dan, vjenčani dan, dan mira, sudnji dan i tako dalje. Mnogostrana je upotreba riječi dan u okviru pučkoga mišljenja, običaja i vjerovanja. Pučko praznovjerje razlikuje sretne i nesretne dane (takozvani crni petak); izraz dobar dan u nas je, a i u mnogih drugih naroda, vjekovima najrašireniji pozdrav i simboličan pojam.

Sunčevo i zvjezdano vrijeme[uredi VE | uredi]

U svakodnevnom djelovanju najvažnije razdoblje vremena određeno je izmjenom svjetlosti i tame (dnevnom izmjenom osunčenja ili insolacije). Položaj Sunca na nebeskoj sferi prestavlja kazaljku pomoću koje se ustanovljuje doba dana. Računanje vremena dana počinje u ponoć, u času kada se Sunce nalazi u donjoj kulminaciji. Sunčev dan (sinodički dan) je vrijeme koje proteče između Sunčeve dvije uzastopne istovjetne kulminacije (gornje u podne ili donje u ponoć). Slično tome, zvjezdani dan (siderički dan) je vrijeme u kojemu puni okret učini neka zvijezda, ili točnije rečeno proljetna točka. Sunčevo vrijeme služi za svakodnevne životne djelatnosti. Znajući trenutak Sunčeva vremena, u stanju smo odrediti položaj Sunca na nebu. Možda nam se čini da to nije problem, jer se Sunce iznad obzora lako ugleda. No kod zvijezda nije tako. Zvijezde su mnogo manjeg sjaja nego Sunce. Zvjezdano vrijeme potrebno je da bi se odredio položaj zvijezda, a osim u astronomiji, primjenjuje se u geodeziji i navigaciji. [2]

Zvjezdano vrijeme[uredi VE | uredi]

Kazaljka zvjezdanog vremena je proljetna točka. Zvjezdano vrijeme jednako je satnom kutu proljetne točke. Zvjezdani dan počinje kada se proljetna točka nalazi u gornjoj kulminaciji. Zvjezdano vrijeme povezano je u svakom času sa satnim kutom i rektascenzijom zvijezde. Ono je ograničeno time na razdoblje od 0 do 24 h. Zvjezdano vrijeme teče onoliko jednoliko koliko se jednoliko Zemlja okreće. Tok zvjezdanog vremena određen je samo Zemljinom vrtnjom u odnosu na zvijezde. U toku vremena postoje male promjene. Razlozi tih promjena trojaki su. Jedan je učinak plime. Pri gibanju plimnih valova dolazi do trenja između vodenih masa i dna. Trenjem se gubi dio kinetičke energije vrtnje pa se ona usporava. Pojava se očituje u stoljetnim razmacima. Zatim, postoje sezonske promjene brzine vrtnje jer se ovisno o godišnjem dobu mijenjaju jačine i smjerovi vjetrova te morskih struja. Stoga se vrtnja i usporava i ubrzava u toku godine, ovisno o tome pomažu li strujanja Zemljinoj vrtnji ili odmažu. Treći razlog krije se u gibanjima u Zemljinoj unutrašnjosti i u fizičkom prostoru Zemljine okoline.

Sunčev dan zadan je ne samo Zemljinom vrtnjom oko vlastite osi, već i Zemljinom godišnjom putanjom oko Sunca. Pritom Zemlja učini jedan okret više oko svoje osi, s obzirom na proljetnu točku (ili zvijezde) nego s obzirom na Sunce. Obilaženje oko Sunca čini jedan dodatni okret Zemlje prema sustavu zvijezda. To znači da će broj zvjezdanih dana u Sunčevoj (tropskoj) godini biti za jedinicu veći od broja Sunčevih dana u Sunčevoj godini :

(T + 1) zvjezdani dan = T Sunčev dan

gdje je T - Sunčeva ili tropska godina koja iznosi 365 d 5 h 48 min 46 s = 365,24219 d, pa dobivamo :

1 zvjezdani dan = 23 h 56 min 4 s

Zvjezdani dan dijeli se sam po sebi u 24 h zvjezdanog vremena, a sati, minute i sekunde zvjezdanog vremena takoder traju krace od sata, minuta i sekundi Sunčeva vremena:

1 zvjezdani sat = 59 min 50 s
1 zvjezdana minuta = 59,8 s

Zvjezdano vrijeme ovisi o tome u kojem se godišnjem dobu nalazimo. Onog časa kada je Sunce u proljetnoj točki s kojom zajedno prolazi kroz gornju kulminaciju podne je (12 h Sunčeva vremena), no istodobno je i početak zvjezdanog dana (0 h zvjezdanog vremena). Narednog će se dana Sunce naći istočnije od proljetne točke jer ono među zvijezdama odmiče na istok, pa će u dnevnoj vrtnji neba "zaostajati" za zvijezdama i kasnije proći nego proljetna točka. Kada kut između satnog kruga proljetne točke i Sunca poraste na 90° (početak ljeta), zvjezdano će vrijeme biti "mlađe" od Sunčeva za 6 h; kada poraste na 180° (početak jeseni), zvjezdano vrijeme jednako je Sunčevom; kada razlika dosegne 270° (početak zime), zvjezdano će vrijeme biti za 6 h "starije" od Sunčevog.

Srednji Sunčev dan[uredi VE | uredi]

Sunce se ne giba jednolikom brzinom po ekliptici, a ekliptika se ne podudara s nebeskim ekvatorom. Po ekliptici se Sunce ne giba jednoliko jer njegovo prividno gibanje samo odražava pravo gibanje Zemlje oko Sunca; Zemlja se po ekliptičnoj stazi giba promjenjivom brzinom. Stoga Sunce ne prelazi svakog dana jednake kutove po ekliptici. Sunce isto mijenja svoju kutnu udaljenost od nebeskog ekvatora. To znači da ono osim gibanja usporedo s nebeskim ekvatorom izvodi još i gibanje u smjeru okomitom na ekvator. Na primjer, dan poslije početka proljeća, Sunce će se naći nešto sjevernije od nebeskog ekvatora. Dnevni pomaci na sjever ili na jug od nebeskog ekvatora najveći su u doba ravnodnevnica, a u doba oko suncostaja Sunce se giba usporedo s nebeskim ekvatorom. To znači, i kada bi se Sunce ekliptikom i gibalo ravnomjerno, njegova se projekcija na nebeski ekvator ne bi gibala ravnomjerno.

Pravi Sunčevi dani ne traju zato jednako. Srednji Sunčev dan (ili naprosto dan) je prosjek svih pravih Sunčevih dana u toku tropske ili Sunčeve godine. Danas se trajanje srednjeg Sunčevog dana prati pomoću atomskih satova. Godine 1967. dogovoreno je da se umjesto sekunde određene iz gibanja Zemlje, kao jedinica vremena iskoristi atomska sekunda ili sekunda određena atomskim satom. Ta je sekunda povezana s trajanjem tropske ili Sunčeve godine 1900. Sekundom se smatra razdoblje vremena koji je bio 31 556 925,9747 puta sadržan u toj tropskoj godini. Kako se duljina dana i tropske godine s vremenom mijenjaju, to se radi usklađenja vremena dana s kalendarom ubacuje u kalendarski dan dodatna (prekobrojna) sekunda.

Jednadžba vremena[uredi VE | uredi]

Prirodne pojave, kao što su izlazak i zalazak Sunca, te gornja kulminacija (pravo mjesno podne), ovise o gibanju pravog Sunca. Da bi se trenutak dana povezao sa satnom kružnicom na kojoj se nalazi Sunce, ustanovljena je razlika pravog i srednjeg Sunčeva vremena. Razlika je poznata pod nazivom jednadžba vremena:

jednadžba vremena = pravo Sunčevo vrijeme - srednje Sunčevo vrijeme

Srednje Sunčevo vrijeme[uredi VE | uredi]

Pošto se svako vrijeme, i zvjezdano i Sunčevo, mjeri satnim kutom (u odnosu na meridijan promatrača), ono je lokalnog karaktera. Svaka zemljopisna dužina ima svoje vrijeme. Ako je kod nas podne, zapadno od nas bit će još jutro, a istočnije od nas bit će popodne. Svakih 15° zemljopisne dužine donosi razliku mjesnih vremena od 1 sat. Zato je na nekoj zemljopisnoj dužini λ, srednje Sunčevo vrijeme jednako:

Tm = UT ± λ

Kod istočnih zemljopisnih dužina predznak je pozitivan, kod zapadnih negativan. Svjetsko ili univerzalno vrijeme UT (eng. Universal Time) srednje je Sunčevo vrijeme na 0° meridijanu ili griničkom meridijanu. Zemljopisnu dužinu λ treba izraziti u vremenskim jedinicama koristeći slijedeće odnose: 1 h = 15°; 1 min = 15'; 1 s = 15"; 1° = 4 min; 1' = 4 s; 1" = 0,066 s.

Koordinirano svjetsko vrijeme UTC[uredi VE | uredi]

U društvenim zajednicama uspostavljeno je pojasno ili zonsko vrijeme. Umjesto da se svako mjesto ravna po svojem srednjem Sunčevom vremenu koje započinje u mjesnu ponoć, čitave države ili njihovi dijelovi imaju zajedničko vrijeme. Cijela je Zemlja raspodijeljena na 24 vremenske zone ili pojasa. Središnji meridijani vremenske zone razmaknuti su za 15°. Unutar svake zone poštuje se jedinstveno vrijeme. Pojedine države su uvele i ljetno računanje vremena (eng. Daylight saving time ili DST), kojim se tijekom ljetnih mjeseci, kazaljke prebacuju obično za jedan sat unaprijed u odnosu na koordinirano svjetsko vrijeme (eng. Coordinated Universal Time ili UTC). U Hrvatskoj se primjenjuje srednjoeuropsko vrijeme ili UTC+1 (točnije rečeno srednjoeuropsko zimsko vrijeme), koje je određeno srednjim Sunčevim vremenom za istočnu zemljopisnu dužinu od 15° E, a od 1983. primjenjuje se i ljetno računanje vremena. Kada se želi iskazati vremenski slijed pojava opažanih na različitim zemljopisnim dužinama, kao i prave vremenske razlike, trenutak vremena izražava se pomoću koordiniranog svjetskog vremena UTC.

Pravo Sunčevo vrijeme[uredi VE | uredi]

Odnosima pravog i srednjeg Sunčevog vremena, mjesnog i zonskog, koristimo se kada želimo saznati koliko je sati u trenutku pravog vremena. Građansko vrijeme koje primjenjujemo srednje je Sunčevo vrijeme samo za određeni meridijan. U nas je to 15° E meridijan. Nalazimo li se 1° istočnije, na 16° E meridijanu (recimo u blizini Zagreba), naše srednje vrijeme bit će za 4 minute "starije" (srednjem Sunčevom vremenu treba dodati 4 minute).

Datumska granica[uredi VE | uredi]

Trenutak ponoći u nekoj vremenskoj zoni odjeljuje prošli dan od idućeg dana. Dakle, postoji jedna prirodna granica datuma (nadnevka) koja se neprestano pokreće od vremenske zone do zone. Zato na Zemlji mora postojati još jedna granica datuma, jer dva područja na Zemlji, koja istodobno imaju dva različita datuma, moraju se sučeljavati na dvije, a ne samo na jednoj granici. Zato je postavljena čvrsta datumska granica, i to u najmanje naseljenom području Tihog oceana. S obje strane granice isto je vrijeme u danu, jer je jednaka osunčanost, ali se susreću dva različita datuma. Izvodimo pravilo da prilikom prelaska datumske granice treba jedan dan oduzeti putuje li se sa zapada na istok, a dodati jedan dan putuje li se s istoka na zapad. Putovanjem na istok putnik zalazi u područje sve "starijeg" dana, mora pomicati satnu kazaljku neprestano unaprijed, pa na čitavom krugu oko Zemlje napuni jedan dan. Zato stekne jedan dan više, pa ga pri prelasku datumske granice mora odbiti.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. dan, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
  2. Vladis Vujnović : "Astronomija", Školska knjiga, 1989.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]