Sloboda vjeroispovjesti

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Sloboda vjeroispovjesti ili sloboda vjere je jedna od temeljnih ljudskih prava, koje odlikuju sloboda izražavanja svojih svjetonazornih ili vjerskih uvjerenja pojedinca ili skupine ljudi. Uključuje i slobodu promicanja vjere i neometano izvođenje obreda.

U današnjem svijetu sloboda vjeroispovijesti uključuje i pravo na nediskriminaciju zbog pripadnosti nekoj vjeroispovijesti. To je posljedica novijih kretanja u pravima manjina - pa tako i vjerskih. Primjerice su Židovi u Europi stoljećima imali slobodu da prakticiraju svoju vjeru (mnoge su zemlje, ipak, zabranjivale naseljavanje Židova), ali nisu imali pristup zapošljavanju u državnoj službi, niti slobodu da se bave mnogim zanimanjima. Slično je bilo, te u velikoj mjeri jest i danas, u pogledu ne-muslimana u zemljama u kojima je Islam glavna religija. Također je takvo pravilo u komunističkim zemljama, gdje jedino ateisti imaju pristup poželjnijim zaposlenjima i općenito izglede za socijalni napredak.

Koncepcija vjerskih sloboda posjeduje pozitivan i negativan aspekt:

  • Pod pozitivne aspekte slobode vjere spada sloboda pojedinca ili skupine ljudi pristupiti vjerskoj zajednici u bilo kojem obliku i sudjelovati obrednim djelima i proslavama ili drugim vjerskim praksama.
  • Pod negativne aspekte slobode vjere spada sloboda pojedinca ili skupine ljudi napustiti vjersku zajednica u bilo koje vrijeme, kao i pravo na nesudjelovanje obrednim radnjama, proslavama i drugim vjerskim praksama. To uključuje i slobodu neotkrivanja svojih osobnih vjerskih ili filozofskih uvjerenja drugima .

Sloboda vjeroispovijesti priznata je u članku 18. Opće deklaracije o pravima čovjeka Ujedinjenih naroda.