Smrdljiva pupavka

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Smrdljiva pupavka
2006-08 Amanita virosa crop.jpg
Sistematika
Carstvo: Gljive
Divizija: Basidiomycota
Razred: Agaricomycetes
Podrazred: Hymenomycetes
Red: Agaricales
Porodica: Amanitaceae
Rod: Amanita
Vrsta: A. virosa
Smrdljiva pupavka iz Švedske.

Smrdljiva pupavka (lat. Amanita virosa) je smrtno trovna gljiva iz roda gljiva Amanita.

Opis[uredi | uredi kôd]

  • Klobuk je širok od 5 do 8 centimetara, najprije okruglast, zatim stožast ili zvonolik, i na kraju otvoren, za vlažna vremena lagano ljepljiv, po suhom vremenu je sjajnosvilenkast, slabo mesnat, potpuno bijel, ponekad može u sredini biti slabo crvenkast, rub je gladak, vrlo često s visećim ostacima rukavca.
  • Listići su gusti, pomiješani s mnogo lamelula, bijeli s malim dlačicama i zalijepljeni uz poneki ostatak rukavca (Velum partiale).
  • Stručak je visok od 8 do 15 centimetara, cilindričan, ispod klobula je tanji, vitak, u mladosti pun, kasnije šupalj, bijel, ispod vjenčića vunasto čehast; vjenčić je opnast, prilično krhak, osjetljiv i brzo prolazan; dno stručka gomoljasto zadebljano s vidljivim poluslobodnim bijelim ovojem.
  • Meso je bijelo, mekano, vrlo neugodnog zadaha, neugodna okusa; ako se kuša vrrhom jezika, ne smije se progutati.
  • Spore su bijele, prozirne, okrugle 8 – 10 μm, amiloidne.

Kemijske reakcije[uredi | uredi kôd]

Listići i meso sa sumpornom kiselinom H2SO4 postanu svijetlocrveni, a meso i kožica klobuka u kemijskoj reakciji s kalijevom lužinom oboje se žuto.

Stanište[uredi | uredi kôd]

Smrdljiva pupavka raste od proljeća do jeseni u vlažnim crnogoričnim, rjeđe u bjelogoričnim šumama na kiselom silikatnom tlu; prilično je rijetka, ali se ponekad mogu pronaći cijele skupine.

Upotrebljivost[uredi | uredi kôd]

Smrdljiva pupavka je smrtno otrovna. [1]

Sličnosti[uredi | uredi kôd]

Smrdljiva pupavka se lako može zamijeniti isto tako smrtno otrovnom bijelom pupavkom (lat. Amanita verna). Međutim smrdljiva pupavka ima na stručku uzdignute vunenaste bijele čehice i raste češće u crnogoričnim šumama na kiselom tlu. Za skupljače gljiva i ovdje prijeti velika opasnost od zamjene s jestivim šumskim pečurkama kao i kod bijele pupavke (lat. Agaricus silvicola Vitt., Agaricus obruptibulba Peck). Očito je da se puževi rado naslađuju tim gljivama i zato treba upozoriti sve one koji govore da su jestive gljive sve koje su nagrizli puževi nisu u pravu.

Slike[uredi | uredi kôd]

Amanita virosa-03.jpg Amanita virosa 08.jpg Amanita virosa UL 01.jpg Going for a bite 1117845500.jpg Amanita virosa 07.jpg

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Smrdljiva pupavka.