Smrt Smail-age Čengića

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Smrt Smail-age Čengića je spjev koji je napisao Ivan Mažuranić, njegovo najveće djelo objavljeno 1846. godine. Spjev je nastao djelomice po narudžbi Dimitrija Demetra. Osnovnu građu Mažuranić pronalazi u stvarnom događaju, pogibiji turskoga junaka i hercegovačkoga paše Smail-age Čengića u sukobu s hercegovačkim Crnogorcima (današnja Crna Gora, Drobnjaci) u jesen 1840. Osnovna ideja spjeva je prolaznost sile, vjera u pravdu i konačnu pobjedu dobra u životu. Ukupno, djelo ima 1134 stiha komponiranih u pet pjevanja (Agovanje, Noćnik, Četa, Harač, Kob).

Radnja[uredi VE | uredi]

Osmanski vojskovođa i hercegovački muselin Smail-aga Čengić, poznat po svojoj hrabrosti, ali i okrutnosti skuplja zajedno sa svojim četama harač po Crnoj Gori. Zarobljuje neke Crnogorce, među njima i svoga sunarodnjaka Duraka i sina mu Novicu. Kada Durak zamoli agu da oslobodi Crnogorce ovaj ga ubije, pa Novica bježi iz turskog logora ka crnogorskim hajducima. Aga i dalje nemilosrdno skuplja harač po Drobnjačkoj regiji, dok ga jedne noći ne napadne četa u kojoj je i Novica. Borba je bila jako dramatična, pa na kraju izginiše mnogi hajduci i Turci, uključujući i Smail-agu i Novicu.

Parodije djela[uredi VE | uredi]

 Gospodičija
Kmete zezval gospon Smail
V sredi Stolca sveg imajna
Vu orsagu hercegovem:
Hote sim zdaj vi inuši
Brdjane mi vun spelajte
One ktere sam zarubal
Na Morači mrzli vodi,
I Duraka starca jošče
Koji mi je sveta daval
Da jih puščam k svojim hižam
Ar su, veli, vlahi hudi:
Buju oni zvenodjali
Z mojum glavum vlaške glave;
Kak da črn se vuk strahuje
od šumskega gladneg miša.
...

[1]

Poznati hrvatski književnik Ante Kovačić je nekoliko dana nakon odstupa Ivana Mažuranića s banske pozicije 21. veljače 1880., u novina Sloboda objavio nekoliko travestija o suvremenim mu političarima. Tri mjeseca nakon na Sušaku izišla je anonimna Kovačićeva Smrt babe Čengićkinje : travestia : posvećena rodoljubo-narodnjakah novorodjenici g. 1880. [2] Ova travestija je postala iznimno popularna, nedugo je nakon bila napisana i opsežna recenzija u gore spomenutoj Slobodi.


Boltek Hruševec Zagrebec, pseudonim zasad nepoznatog autora bliskog kajkavsko-zagrebačkom umjetničkom krugu tzv. kvakača,[3] je napisao djelo pod nazivom Kak su zemelski gospodin Smail Čengičevec poginuli (parodija oliti travestija). Ova parodija, prijevod i travestija jednog od Mažuranićevih najpoznatijih djela je, iako zgotovljeno 1894., ostalo nepoznato javnosti sve do njegovog objavljivanja 1991. Jezik je slobodan, slengovski obojan, onodobni, kajkavski govor grada Zagreba. [4]



Izvori[uredi VE | uredi]

  • Josip Bartulić, Kajkavski prepjev (parodija) „Smrti Smail-age Čengića“, Forum, ožujak-travanj 1991., str. 234-239
  • Zlata Derossi, Pjesme Ante Starčevića 1823.-1896. U povodu stote obljetnice smrti "Oca Domovine" , u: Senjski zbornik : prilozi za geografiju, ..., Vol. 23. No. 1, 1996.


Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Sestrinski projekti[uredi VE | uredi]

Wikisource-logo.svgWikizvor ima izvorni tekst na temu: Smrt Smail-age Čengića

Mrežna mjesta[uredi VE | uredi]



P literature.svg Nedovršeni članak Smrt Smail-age Čengića koji govori o književnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

  1. Boltek Hruševec Zagrebec, Josip Bartulić (ed.), Kak su zemelski gospodin Smail Čengičevec poginuli (parodija oliti travestija) , Forum, ožujak-travanj 1991., str. 240-271
  2. Bartulić, 1991, 235
  3. Bartulić, 1991, 236
  4. Bartulić, 1991, 239