Stadio Olimpico
Izgled
| Stadio Olimpico | |
|---|---|
| Lokacija | |
| Koordinate | 41°56′02″N 12°27′17″E / 41.9339°N 12.4547°E |
| Arhitekt | Annibale Vitellozzi[1] |
| Otvoren | 1937. |
| Vlasnik | Talijanski olimpijski odbor |
| Korisnici | |
| Kapacitet | 72.698[2] |
| Teren | trava |
| Dimenzije | 105 × 68 m |
Stadio Olimpico je glavni rimski stadion. Stadion koristi talijanska nogometna reprezentacija, Lazio i Roma. Otvoren je 1937. godine i nakon zadnjeg renoviranja (2008.), ima kapacitet od 72.698 sjedala. Domaćin je 17. Olimpijskih igara 1960., a također i domaćin IAAF Svjetskog prvenstva u atletici 1987. i Svjetskog nogometnog prvenstva 1990. U Kupu prvaka/UEFA Ligi prvaka bio je domaćin finala 1977., 1984., 1996. i 2009. godine.
- Finale Europskog nogometnog prvenstva u Italiji 1968. između Italje i Jugoslavije (2:0).
- Finale Kupa prvaka 1977. između Liverpoola i Borussije Mönchengladbach (3:1).
- Finale Europskog nogometnog prvenstva u Italiji 1980. između Njemačke i Belgije (2:1).
- Finale Kupa prvaka 1984. između Liverpoola i Rome (1:1, 4:2 nakon jedanaesteraca).
- Finale Svjetskog nogometnog prvenstva u Italiji 1990. između Zapadne Njemačke i Argentine (1:0).
- Finale UEFA Lige prvaka 1996. između Juventusa i AFC Ajaxa (1:1, 4:2 nakon jedanaesteraca).
- Finale UEFA Lige prvaka 2009. između Barcelone i Manchester Uniteda (2:0)
1 U sezoni 1989./90., obje momčadi su igrale na stadionu Flaminio, zbog renoviranja Olimpica.
| Prethodnik Hampden Park |
Domaćin finala Kupa prvaka 1977. |
Nasljednik Wembley Stadium |
| Prethodnik Olimpijski stadion u Ateni |
Domaćin finala Kupa prvaka 1984. |
Nasljednik Heysel Stadium |
| Prethodnik Ernst Happel Stadion |
Domaćin finala UEFA Lige prvaka 1996. |
Nasljednik Olympiastadion München |
| Prethodnik Stadion Luzhniki |
Domaćin finala UEFA Lige prvaka 2009. |
Nasljednik Stadion Santiago Bernabéu |
