Stanko Ibler

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Stanko Ibler (Zagreb, 6. siječnja 1901. - Zagreb, 12. listopada 1993.),[1] hrvatski liječnik pneumoftizeolog

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen u Zagrebu. Potječe iz jedne od najuglednijih hrvatskih obitelji akademske provenijencije. U rodnom gradu završio 1919. gimnaziju, 1928. studij medicine i 1932. specijalizaciju iz pneumoftizeologije. Zaposlio se u zagrebačkom Antituberkuloznom dispanzeru, od 1934. dio novoosnovana Instituta za tuberkulozu. Od 1935.–36. usavršavao se u Parizu, u Danskoj, Švedskoj i Norveškoj. Ibler je od 1943. u hrvatskome pokretu otpora. Bio je epidemiolog VI. slavonskoga korpusa, pa zamjenik načelnika saniteta štaba X. zagrebačkoga korpusa. U činu sanitetskog kapetana demobiliziran je 1945. godine. Od demobiliziranja vodi Odjel za tuberkulozu Zakladne bolnice Rebro u Zagrebu. Nakon godine dana ravnatelj je novoosnovane specijalne bolnice na Jordanovcu. U tu je bolnicu premješten i Odjel za tuberkulozu. Na dužnosti je sve do odlaska u mirovinu 1963. godine. Od 1947. do 1950. bio je glavni urednik Liječničkog vjesnika. Na Medicinskom fakultetu honorarno je predavao ftizeologiju.[1]

Radovi[uredi VE | uredi]

Pisao radove iz područja plućne tuberkuloze, karcinoma bronha te plućnog emfizema. Radovi su mu objavljeni u Liječničkom vjesniku, Tuberkulozi, Suvremenim temama iz tuberkuloze, u zbornicima kongresa ftizeologa i simpozija o alergiji i gerontologiji.[1]

Obitelj[uredi VE | uredi]

Otac je hrvatskoga anesteziologa i diplomata Mladena Iblera, djed danske arhitektice i publicistice Marianne Ibler. Brat mu je Drago Ibler, a hrvatski književni kritičar i publicist Janko Ibler otac.[2]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Hrvatski biografski leksikon Ibler, Stanko LZMK (pristupljeno 16. rujna 2017.)
  2. Jutarnji list Korana Sutlić: Marianne Ibler: Moj prastric bio je ispred svog vremena 17. svibnja 2009. (pristupljeno 16. rujna 2017.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]