Janko Ibler

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Janko Ibler (Stara Gradiška, 19. travnja 1862. - Zagreb, 9. lipnja 1926.), hrvatski publicist i književni kritičar

Životopis[uredi VE | uredi]

Školovao se u Vinkovcima i Zagrebu, a radio kao kritičar i profesionalni novinar, najprije u "'Slobodi", potom u "Viencu" i "Hrvatskoj vili", te kao dugogodišnji urednik "Narodnih novina". Djelovao je u doba Hrvatske moderne.

U politici Ibler je bio pravaš, a u književnosti pobornik realizma i protivnik Šenoina romantizma. Pisao je često pod pseudonimom "Desiderius" književne i kazališne kritike, feljtone i političke rasprave. Bio je teoretičar književnog realizma. Prevodio je djela s ruskog i sa skandinavskih jezika.

Obitelj[uredi VE | uredi]

Otac je arhitekta Drage i pneumoftizeologa Stanka Iblera, djed anesteziologa i hrvatskoga diplomata Mladena Iblera, pradjed arhitektice i publicistice Marianne Ibler.[1]

Djela[uredi VE | uredi]

Za života je tiskao djela:

  • "Gospodarsko-šumarska Jubilarna izložba hrv.-slav. Gospodarskoga družtva u Zagrebu g. 1891.", Zagreb 1892.,
  • "Hrvatska politika od godine 1903. do 1913.", Zagreb 1914.,
  • "Zora", Zagreb 1920.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Jutarnji list Korana Sutlić: Marianne Ibler: Moj prastric bio je ispred svog vremena 17. svibnja 2009. (pristupljeno 16. rujna 2017.)