Stari i novi neprijatelji Katoličke crkve

Dodaj poveznice
Izvor: Wikipedija

Stari i novi neprijatelji Katoličke crkve (eng. Survivals and New Arrivals: The Old and New Enemies of the Catholic Church ), vjerojatno je najbolja knjiga najpoznatijeg i najutjecajnijeg katoličkog povjesničara u posljednjih dvjesta godina, Hilairea Belloca (1870. – 1953.).[1][2] Napisao ju je 1929. godine.

Sadržaj[uredi | uredi kôd]

U njoj veliki katolički povjesničar Belloc analizira, u obliku konačnog zaključka, položaj Katoličke Crkve u svijetu danas, posebno u odnosu na njezine neprijatelje. On utvrđuje da upravo neprijatelji Crkve i priroda njihovih napada na Crkvu otkrivaju točan položaj Crkve i njezin utjecaj na svijet u bilo kojem povijesnom trenutku, te mogućnosti Crkve za uspjeh.[2]


Stari i novi neprijatelji Katoličke crkve
Stari i novi neprijatelji Katoličke crkve
 Ovaj članak ili odjeljak izgleda kao rad obožavatelja. (Rasprava)
Molimo vašu pomoć kod poboljšavanja ovog članka, uklanjanjem osobnih pohvala i subjektivnih tumačenja, nebitnih popisa ili zbirki poveznica koje su od male ili nepostojeće važnosti. (pomoć)

On kaže da se neprijatelje Crkve uvijek može svrstati u tri skupine - „preživjele" neprijatelje, tj. one čiji glavni napadi danas već blijede, iako još uvijek postoje, „glavne neprijatelje", čiji su napadi danas na vrhuncu, i na „nove neprijatelje", tj. one neprijatelje Crkve koji tek ulaze u bitku, čiji napadi na Crkvu tek počinju ili su tek u zametku.[2] U djelu Velike hereze nabrojao je pet najvećih hereza koje spadaju u te tri skupine: arijanizam, muhamedanstvo (islam), katarski pokret, protestantizam i ono što autor u nedostatku boljeg imena naziva "modernim napadom".[3]

Najvažnija vrijednost ove knjige, ono po čemu se ona među svim Bellocovim djelima svrstava kao klasa za sebe, jesu njegov opis „modernoga uma" i njegova analiza „novog poganstva", te mogućnosti što ih današnje stanje stavlja pred katoličku vjeru u ovom posebnom povijesnom trenutku. Jer, on vidi priliku za Crkvu da potpuno preokrene to stanje, zato što misli da bi novo poganstvo moglo napredovati previše brzo i previše naglo te time povrijediti i osjećaje mnogih nekatolika i slabih katolika, koji će shvatiti, s kulturnog gledišta, da je u svemu tome nešto strašno naopako.[2] U svezi s novim poganstvom je tzv. "moderni napad" na Katoličku Crkvu.[3] Moderni napad manifestira se i kroz negativno prikazivanje katoličkog ili kršćanskog općenito u najgledanijoj svjetskoj filmskoj industriji, hollywoodskoj. U suvremenim glavnostrujaškim filmovima iz te tvornice kad se radi o katoličkim ili kršćanskim likovima i ikonografiji, stalno su prikazani u negativnom okružju, i katolička ili kršćanska vjera i slike, uključujući križeve, raspela i krunice često su u filmovima povezani s do krajnosti lošim, gramzivim, podlim, ubilačkim, pokvarenim i izopačenim likovima. Npr. u hollywoodskom filmu Otimači izgubljenog kovčega jedan od glavnih negativaca prikazan je kao gramzivi suradnik nacista, Francuz prezimena Belloq. Katolici su pozitivci tek u neovisnim produkcijama, ili je to u natprirodnim hororima kad posvećena voda, križ i krunica igraju ulogu u tjeranju zla. Premda u drugom slučaju imaju pozitivnu ulogu, kršćansko se povezuje s pojavom ekstremnog zla i često se pojavom križeva najavljuje nešto zlo, uz glazbene zastrašujuće efekte, umjesto krajnje topline i sigurnosti križa.[4] Katolička Crkva je nerijetko prikazana kao natražna ustanova koja ne preza od brutalnih masovnih ubojstva radi ušutkivanja onih koji će reći "istinu" koja "ne odgovara" Katoličkoj Crkvi.[5][6][7]Većinu hollywoodskih bigotskih antikatoličkih filmova producirao je producent, optužen za silovanje nekoliko žena.[8] Dok je nekad Hollywood prikazivao dobrotu američke kulture, danas projicira uznemirujuću antikatoličku, antiameričku, antiobiteljsku agendu Amerikancima i cijelom svijetu.[9][10]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Verbum  Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. ožujka 2018. (Wayback Machine) Hilaire Belloc (pristupljeno 26. ožujka 2018.)
  2. ↑ a b c d Verbum Stari i novi neprijatelji Katoličke crkve (pristupljeno 28. veljače 2018.)
  3. ↑ a b Verbum Velike hereze (pristupljeno 28. veljače 2018.)
  4. ↑ Crux - Taking the Catholic Pulse Steven D. Greydanus: Where are Hollywood's good Catholic characters, 10. kolovoza 2016. (pristupljeno 28. veljače 2020.)
  5. ↑ Christianity Today Steven D. Greydanus: Is Hollywood Anti-Catholic? , 12. svibnja 2009. (pristupljeno 28. veljače 2020.)
  6. ↑ Decent films - film appretiation and criticism informed by Christian faith SDG/Crux: Let’s face it: Hollywood’s got a “religion problem”: Why is Catholic or Christian identity in Hollywood so often associated with villainy? (pristupljeno 28. veljače 2020.)
  7. ↑ Catholic Insight John Paul Meenan: Captain Fantastic and Hollywood's Anti-Catholicism, 14. lipnja 2017. (pristupljeno 28. veljače 2020.)
  8. ↑ Catholic Vote Joshua Mercer: Most of Hollywood’s anti-Catholic films were backed by Weinstein, (pristupljeno 28. veljače 2020.)
  9. ↑ Catholic Culture William A. Borst: The Hollywood Gospel: And its War on American Culture (pristupljeno 28. veljače 2020.)
  10. ↑ Vulture lists The Ten Most Anti-Christian Movies of All Time, 7. prosinca 2007. (pristupljeno 28. veljače 2020.)
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica tvrtke Verbum (http://www.verbum.hr). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Verbum.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Stari_i_novi_neprijatelji_Katoličke_crkve&oldid=6177976"