Stega

Izvor: Wikipedija
Crnogorski državni poglavar i svetac Petar I. Petrović Njegoš (Sv.Petar Cetinjski)

Stega je pisana prisega iz lipnja 1796. s izvjesnim zakonskim prerogativima kojom su se Crnogorci okupljeni oko Crnogorskoga zbora obvezali ostati složni i jedinstveni u oružnoj borbi protivu Osmanlija a sve u susret dramatičnim zbivanjima koja su uslijedila s napadom skadarskoga vezira Mahumut-paše Bušatlije.

Iste su se godine, kada je usvojena Stega, zbile dvije odsudne bitke, Bitka na Martinićima i Bitka na Krusima, u kojima su Crnogorci pobijedili Osmanlije, Mahmut-pašu ubili, odsjekli mu glavu i taj jezivi simbol pobjede ponijeli na Cetinje.

Sadržaj Stege[uredi | uredi kôd]

Autor je Stege vladar i mitropolit Petar I. Petrović Njegoš (Sveti Petar Cetinjski), a pravnički je formulirao ruski emisar đakon Aleksij.

Crnogorski zbor je u ime "glavara od sve Crne Gore" donio Stegu, koja je sadržavala ukupno 6 članova.

Stega je obvezivala na "pomoć našu, drug drugu, pleme plemenu, nahija nahiji", na stvaranje čvrstog jedinstva Crne Gore i još neoslobođenih Crnogorskih Brda, te moralno sankcioniranje izdaje.

Ona je obavezivala sve Crnogorce i Brđane prisegom da djelatno i sinkronizirano sudjeluju u vojnim i političkim akcijama. Imala je cilj onemogućiti da crnogorska plemena samoinicijativno ratuju i pregovaraju s Osmanlijama.

Stegom Crnogorci su se obvezali da se bore protivu Mahmut paše "napao on njih ili Brđane". Stupanj prisegom preuzetih obaveza bio je takav da su, u pogledu obrane, Brđani tretirani kao Crnogorci odnosno Brda kao sastavni dio teritorija slobodne i neovisne Crne Gore.

Citat[uredi | uredi kôd]

U Stegi se, pored ostaloga, kaže (citat na crnogorskom):

"Mi glavari i starješine i sav Zbor Crnogorskoga obšestva, budući danas sabrani na jedno mjesto, videći što Turci, vazdašnji neprijatelj hrišćanskoga roda, kupe vojsku i čine sve vojne pripreme radeći dan i noć, javnijem i tajnijem načinom, kako bi nas i braću našu pod žestoki jaram varvarski u ropstvo postavili, svi jedinokupno i dogovorno rekosmo i utvrdismo niže ovoga izgovora:

  • Prizivajući sveto ime Gospoda Boga Svedržitelja u pomoć našu, drug drugu, pleme plemenu i nahija nahiji tvrdu i čistu vjeru i riječ od časti i poštenja dodadosmo, da se izdati i prevjeriti nećemo među sobom;
  • Rekosmo i zakletvu utvrdismo: đe gođ bi neprijatelj okrenuo i na koju bi stranu na nas i na našu braću Brđane udario, da hoćemo jedan drugom biti u pomoć i za blagočestivu vjeru našu hrišćansku vojevati i svoju krv proliti i ljubezno otečastvo i dražjajšju voljnost i slobodu zaštićivati, crkve svete i manastire i domove naše, žene i đecu našu s pomoći svesilnoga u Trojici slavnoga Boga oružjem našim braniti..."

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]