Stjecanje vlasništva

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Osoba postaje vlasnikom neke stvari stjecanjem prava vlasništva te stvari na način:
a) osnivanjem prava vlasništva kojeg do tada nije bilo (ničija stvar)
b) prelaskom već postojećeg prava vlasništva (nečija stvar)

Pretpostavke stjecanja prava vlasništva su :
a) Opće:
I. sposobnost predmeta da se na njemu stekne pravo vlasništva
II. sposobnost stjecatelja da stekne pravo vlasništva na tom predmetu
III. pravni temelj za to da taj stjecatelj na tom predmetu stekne pravo vlasništva

Pravni temelji stjecanja u našem pravu su :
1. pravni poslovi
2. odluke vlasti
3. nasljeđivanje

Prestankom postojanja neke osobe ne prestaju njezina prava i obveze već prelaze na njezine nasljednike.

Pretpostavke stjecanja prava vlasništva nasljeđivanjem su, pored općih pretpostavki stjecanja još i 1. da je dotadašnji vlasnik stvari umro, 2.da je stvar nakon njegove smrti u sastavu njegove ostavine, 3.da je stjecatelj smrću dotadašnjeg vlasnika stekao nasljedno pravo pa je njegov nasljednik. Na nasljednika prelazi sve što čini njegovu ostavinu čime postaje njegovo nasljedstvo. Ako se u ostavini nalaze stvari na kojima je ostavitelj imao pravo vlasništva, onaj tko ga je naslijedio, stekao je time pravo vlasništva svake pojedine stvari i to u trenutku kada je naslijedio ostavitelja, odnosno, u trenutku ostaviteljeve smrti.Pravo vlasništva stječe se po sili zakona samim time što je naslijedio, bez ikakovog čina uspostavljanja stjecateljeve vlasti na stvari-bez predaje u posjed i bez upisa prava vlasništva u zemljišne knjige. Stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem je izvedeno (derivativno) stjecanje, s ostavitelja prelazi na stjecatelja-nasljednika i nastavlja dotadašnju egzistenciju, a s njim i sva ona prava koja ga terete. Ne dira se u prava trećih osoba na tim stvarima.

Ako nema nasljednika odnosno nitko nije stekao nasljedno pravo ostavitelja ili ga se odrekao, pravo vlasništva nad ostavinom stječe grad odnosno općina.

4. zakon

b) Posebne:
I. zakonom su određene, a ovise o vrsti pravnog temelja stjecanja

Osnivanje i prelaženje prava vlasništva[uredi VE | uredi]

Pravo vlasništva može se osnovati samo tako što će određena osoba izvorno (originarno) steći to pravo glede određene stvari. Za razliku od ograničenih stvarnih prava, nije ga moguće osnovati izvođenjem iz nekog drugog stvarnog prava.

Pravo vlasništva daje svojemu nositelju najpotpuniju privatnu pravnu vlast glede stvari koju pravni poredak dozvoljava i jamči, što isključuje svaku mogućnost postojanja privatnog prava glede stvari koje bi imalo još širi sadržaj. Može se osnovati glede stvari koja u tom trenutnku nije ničija, kao i glede stvari na kojoj netko već ima pravo vlasništva. Ako je stvar već nečija tada pravo vlasništva koje na njoj postoji može prijeći s jednog na drugi pravni subjekt, bilo cijelo ili samo neki suvlasnički dio prava vlasništva. Ako je u poitanju otuđivanje ili nasljeđivanje u širem smislu, u načelu pravo vlasništva prelazi s prednika na nasljednika bez promjene pravnog statusa stvari koja je predmet promjene vlasništva, što znači da je stjecatelj stvar stekao sa svim stvarnim pravima koja postoje u korist stvari (npr. služnosti), sa svim ograničenjima prava vlasništva (kako zakonskim, tako i onima nastalim pravnim poslovima), te sa svim teretima te stvari (tuđim pravima glede stvari).

Kad je stvar već nečija, na njoj se može osnovati novo pravo vlasništva za drugu osobu. U tom slučaju, novoosnovano pravo vlasništva "istiskuje" dotadašnje. Dva prava vlasništva koja bi davala najpotpuniju vlast glede stvari ne mogu istodobno postojati, pa osnivanjem novog prava vlasništva dotadašnje neizbježno prestaje. Između novoosnovanog prava vlasništva i onog koje je do tad postojalo nema kontinuiteta - stjecatelj postaje vlasnikom ali pritom na njega ne prelaze stvarna prava koja su postojala u korist stvari, na njegovo pravo vlasništva ne djeluju ograničenja koja je prednik uspostavio pravnim poslovima, niti je opterećen dotadašnjim teretima.

Opće pretpostavke stjecanja vlasništva 1) sposobnost predmeta da se na njemu stekne pravo vlasništva 2) sposobnost stjecatelja da stekne pravo vlasništva na tom predmetu 3) pravni temelj za to da taj stjecatelj stekne pravo vlasništva na tom predmetu

Sve što je sposobno biti predmetom prava vlasništva može steći svatko tko je sposoban biti nositelj prava vlasništva na takvom predmetu. Pretpostavka svakog stjecanja prava vlasništva jest valjani pravni temelj za to stjecanje ( pravna osnova, iustus titulus acquirendi ), u smislu postojanja mogućnosti u pravnom poretku da se stekne (ima) pravo vlasništva. Za stjecanje prava vlasništva pravni poredak redovito uz ispunjenje svih općih pretpostavki, traži i ispunjenje nekih posebnih pretpostavki stjecanja prava vlasništva. Koje će to pretpostavke biti ovisi o vrsti pravnog temelja stjecanja.

Nema stjecanja prava vlasništva bez ispunjenja općih pretpostavki, kao niti bez ispunjenja zakonom određenih posebnih pretpostavki. Stjecanje stvari u vlasništvo na temelju pravnog posla.

Kada se pravo vlasništva stječe na temelju pravnog posla, stječe se izvedeno (derivativno) - ono prelazi s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja.

Da bi se vlasništvo steklo, moraju se, pored općih ostvariti i posebne pretpostavke stjecanja na temelju pravnog posla, a to su: 1) da pravni temelj ( titulus adquirendi ) za takvo stjecanje postoji kao valjani pravni posao usmjeren na prijenos prava vlasništvas otuđivatelja na stjecatelja ( bilo u cijelosti ili samo u nekon dijelu ), te da je to pravni posao vlasnika, kojim on u granicama svojih ovlasti prenosi na stjecatelja. 2) da je to vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja preneseno na zakonom određen način za stjecanje vlasništva na temelju pravnog posla ( modus adquirendi ). Kad se pravo vlasništva stječe na temelju pravnog posla,stječe se derivativno (izvedeno), ono prelazi s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja. Stjecanje na temelju pravnog posla se razlikuje u nekim pojedinostima s obzirom na to da li ga se stječe na pokretnini ili na nekretnini. Kada se radi o pokretnini pretpostavke koje se trebaju ispuniti su da se radi o valjanom pravnom poslu kao pravnom temelju i da je vlasništvo preneseno na zakonom određen način,a taj način je u ovom slučaju – predaja stvari stjecatelju u samostalan posjed (tradicijsko načelo) Taj posao na temelju kojeg se stječe pravo vlasništva na pokretnoj stvari mora biti kauzalan, što znači da se iz njega mora moći vidjeti pravni razlog. Predaja u stjecateljev samostalan posjed mora biti izvršena i mora biti valjana. Izvršena je u trenutku kada je stjecatelju predana u samostalan i neposredan posjed dvostranim činom predaje,a njezina valjanost ovisi o tome da li je samostalan posjed prenesen tjelesnom predajom stvari ili očitovanjem volje. Ako je prenesen tjelesnom predajom stvari to je faktični čin, a ne pravni posao i tada za njegovu valjanost nije relevantna pravno kvalificirana volja,niti bi ga se moglo pobijati zbog mana volje, nego je dovoljna prirodna volja,no ako je prenesen očitovanjem volje,tada je to pravni posao i tada je relevantna pravno kvalificirana volja.

STJECANJE VLASNIŠTVA NA POKRETNINAMA[uredi VE | uredi]

Jedini način stjecanja vlasništva na pokretninama je tradicija - prijenosom posjeda koji je izvršen u namjeri da se prenese i stekne vlasništvo stvari i ona je čvrsto povezana s titulusom tj.spada u ispunjenje ugovora.

Vlasništvo pokretnine moguće je steći : a) predajom (tradicijom) stvari u samostalni posjed stjecatelja, koji može biti neposredan ili posredan, a moguće su sve vrste tradicije

b) upisom u upisnike stječu se pokretnine za koje se vodi javni upisnik

Ovršna predaja pokretne stvari stjecatelju : situacija kad vlasnik koji je dužan stvar predati u vlasništvo određene osobe to ne ucini dobrovoljno, predaja će se izvršiti prislinim putem, a provodi je ovršitelj u sudskom ovršnom postupku i to na temelju rješenja o ovrsi.

Trenutak prijelaza vlasništva :kada je stvar predana novom vlasniku u samostalni posjed

Učinci stjecanja vlasništva na pokretnini: a) časom prelaska vlasništva na novog stjecatelja istovremeno prestaje pravo vlasništva prenositelja b)stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla ne utječe na prava trećih koja postoje na stvari c)stjecanje u slučaju višestrukog ugovaranja

Zaštita povjerenja u pravnom prometu pri stjecanju pokretnina :[uredi VE | uredi]

a) stjecanje od posjednika -nevlasnika : radi se o izvornom stjecanju vlasništva i to na temelju zakona, a moguća su dva slucaja : 1. Kada se radi o naplatnom pravnom poslu čija je kauza stjecanje vlasništva koji je sklopljen s posjednikom - nevlasnikom ili posjednikom - vlsniko koji nije mogao raspolagat sa stvari 2. Ako je stjecatelju stvar predana u samostalan posjed i neposredan posjed, a iz posjeda prvog vlasnika nije izašla bez ili protiv njegove volje

Stvarni vlasnik koji je izgubio svoje pravo ima pravo na naknadu štete od onoga tko je stvar neovlašteno otuđio.

b)Stjecanje od tobožnjeg nasljednika : kada su ispunjene sljedeće pretpostavke : 1.Ako su ispunjene pretpostavke koje se traže za stjecanje od posjednika - nevlasnika 2.da je pokretnina u času otvaranja nasljedstva bila u vlasništvu ostavitelja i da je ušla u ostavinsku masu i da ju je tobožnji nasljednik naslijedio pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju


STJECANJE VLASNIŠTVA NA NEKRETNINAMA - UPISOM U ZEMLJIŠNU KNJIGU[uredi VE | uredi]

Način stjecanja prava vlasništva na nekretnini je upis vlasništva u zemljišnoj knjizi u korist stjecatelja. Upis se temelji na valjanom očitovanju volje vlasnika stvari da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, atraži se ispunjenje sljedećih pretpostavki : 1. tabularna isprava, 2. prijedlog za upis, 3.rješenje suda o odobrenju upisa

STJECANJE VLASNIŠTVA NA TEMELJU ODLUKE SUDA ILI DRUGE VLASTI[uredi VE | uredi]

Ovakav način stjecanja je moguć jedino : ako je predviđen zakonom i to na način i pod pretpostavkama koje određuje svaki poseban zakon koji uređuje mogućnost takvog stjecanja, a ZV se primjenjuje kao posredni zakon, time da se uz opće pretpostavke stjecanja traže i posebne pretpostavke :

1.postojanje odlike odgovarajuceg sadrzaja i osobina, koja mora biti: - kondemnatorna odluka koja je usmjerena na promjenu dotadašnjeg prava vlasništva određene stvari - vlasnikom se utvrđuje osoba koja do tada to nije bila ili nije bila sama, a time prestaje dotadašnje pravo vlasništva - konačna i pravomoćna odluka - ne može se više pobijati pravnim lijekovima 2.pravo vlasništva se stječe u trenutku pravomoćnosti odluke 3.ovo je izvedeno ili derivativno stjecanje vlasništva 4.ovo stjecanje ne utječe na prava trećih osoba koja su do tada teretila stvar jer ona ostaju

Stjecanje vlasništva na temelju odluke suda ili druge vlasti moguće je kao: 1. stjecanje na temelju odluke o konfiskaciji 2. stjecanje na temelju odluke o izvlaštenju 3. stjecanje na temelju odluke o naknadi za oduzetu imovinu 4. stjecanje na temelju odluke o razvrgnuću sulvlasništva

1. Stjecanje na temelju odluke o konfiskaciji[uredi VE | uredi]

Javna vlast je pod određeim pretpostavkama ovlaštena odrediti prisilno i bez naknade oduzimanje prava vlasništva koji neki subjekt ima glede neke stvari, a u korist Republike Hrvatske. Na temelju odluke o konfiskaciji nastaje dvojak učinak: s jedne strane osobi protiv koje je određena konfiskacija prestaje pravo vlasništva, a s druge to pravo stječe RH, i to na temelju odluke suda ili upravne vlasti o konfiskaciji. Konfiskacija se može odrediti i u kaznenom postupku, kao sigurnosna mjera oduzimanja predmeta ili kao zaštitna mjera oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom. Pravo tako stečenog lasništva, također pripada RH. Učinak nastupa samom pravomoćnošću presue, u tom slučaju nije potreban nikakav drugi čin načina stjecanja (predaja stvari, upis u zemljišnu knjigu).

2. Stjecanje na temelju odluke o izvlaštenju[uredi VE | uredi]

Pod određenim pretpostavkama javna vlast ovlaštena je provesti i tzv. potpuno izvlaštenje ( eksproprijaciju ) u užem smislu. Radi se o tome da svojom odlukom oduzme stvar od vlasnika i da ju u vlasništvo određenog korisnika izvlaštenja, s tim da dotadašnjem vlasniku umjesto oduzete stvari da pravo na naknadu za ono što mu je oduzeto. U slučaju izvlaštenja, na temelju odluke vlasti dolazi do - prestanka dotadašnjeg prava vlasništva predmeta izvlaštenja, te - nastanak novog prava vlasništva, jer korisnik izvlaštenja stječe pravo vlasništva na stvari koja je predmet izvlaštenja Predmet izvlaštenja može biti: a) nekretnina b) nekretnina u zaštićenom području c) nekretnina ili pokretnina koja je kulturno dobro

Zakon o Izvlaštenju općenito uređuje izvlaštenje nekretnina i postupak izvlaštenja, dok ostali zakoni koji uređuju izvlaštenje sadrže posebna pravila za njima određene slučajeve u vezi izvlaštenja.

a) stjecanje prava vlasništva izvlaštenjem nekretnine[uredi VE | uredi]

Pravni temelj za ovaj predmet izvlaštenja je rješenje o izvlaštenju - odluka nadležne upravne vlasti donesena u postupku izvlaštenja određene nekretnine. Korisnik izvlaštenja postaje vlasnikom izvlaštene nekretnine pravomoćnošću rješenja, a samim time dobiva i sve vlasničke ovlasti. Za stjecanje vlasništva na ovakvom temelju nije potreban upis stjecatelja u zemljišu knjigu. Da bi korisnik izvlaštenja došao u posjed nekretnine, po određenim pravilima treba steći pravo na posjed izvlaštene nekretnine, a da bi to postigao, mora izvlašteniku dati dužnu naknadu.

b) stjecanje nekretnina izvlaštenjem u zaštićenom području[uredi VE | uredi]

Ovaj vid izvlaštenja može se provesti nad stvarima koje su zaštićene prirodne vrijednosti ako je to užno radi njihove zaštite. Izvlaštenje se provodi u upravnom postupku sukladno općim propisima o izvlaštenju, a korisnik stječe pravo vlasništva pravomoćnošću rješenja o izvlaštenju

c) stjecanje izvlaštenjem stvari koja je kulturno dobro[uredi VE | uredi]

Pravni temelj za predmet izvlaštenja je rješenje o izvlaštenju nadležne upravne vlasti. Izvlaštenje kulturnog dobra provodi se na način propisan Zakonom o izvlaštenju.

3. Stjecanje na temelju odluke o naknadi za oduzetu imovinu[uredi VE | uredi]

Uvođenjem denacionalizacije uređen je pravni temelj na osnovi kojeg se, temeljem odluke za to nadležne uprave, daje naknada prijašnjim vlasnicima za oduzetu imovinu. Naknada je u pravilu novčana ili u vrijednosnim papirima, ali nije izuzetak niti da bude u naravi. Pravni temelj kojim ovlaštenik prava na naknadu stječe to pravo jest konačnošću rješenja o naknadi za oduzetu imovinu - konačna odluka nadležne upravne vlasti donesea u postupku za naknadu oduzete imovine. Prijašnji vlasnik neke stvari rješenjem o naknadi za oduzetu imovinu stječe pravo vlasništva određene stvari u stanju u kakvom se ona nalazi u trenutku donošenja rješenja, a ne uspostavlja se ono pravo vlasništva koje je svojedobno bilo oduzeto. Za ovakvo stjecanje prava, nije potreban upis u zemljišne knjige.

4. Stjecanje na temelju odluke o razvrgnuću suvlasništva[uredi VE | uredi]

Pravni temelj u ovom slučaju je pravomoćna odluka kojom je sud odlučio o razvrgnuću suvlasništva. Svaki od suvlasnika stječe pravo vlasništva izvođenjem tog prava iz dotadašnjeg suvlasništva, a kad je riječ o nekretninama pravo vlasništva će se uknjižiti u zemljišnu knjigu. Stvarna prava koja su pripadala drugim osobama i dalje ostaju, osim onih za koje je prestanak određen rješenjem o razvrgnuću. Izvršenje pravomoćne odluke suda može zahtijevati svaki od suvlasnika koji je u razvrgnuću sudjelovao, bez obzira na čiji je zahtjev sud odlučivao (tzv. iudicum duplex odluka). Nakon razvrgnuća svi suvlasnici koji su u njemu sudjelovali odgovaraju jedni drugima za materijalne i pravne nedostatke onoga što je svaki od njih stekao ili trebao steći na temelju odluke suda.

STJECANJE STVARI U VLASNIŠTVO NA TEMELJU NASLJEĐIVANJA (sveopćeg sljedništva)[uredi VE | uredi]

Za stjecanje prava vlasništva na temelju nasljeđivanja, pored općih pretpostavaka trebaju biti ispunjene i posebne: pravni temelj stjecanja mora biti nasljeđivanje i moraju biti ispunjene sve zakonske pretpostavke pod kojima određena osoba postaje sveopći pravni sljednik dotadašnjeg vlasnika stvari – dotadašnji vlasnik stvari je umro, stvar je u sastavu njegove ostavine i stjecatelj je smrću dotadašnjeg vlasnika stekao nasljedno pravo.

Ovo pravo vlasništva se stječe na temelju samog zakona (ipso iure) u trenutku kada se zbilo nasljeđivanje.

Umre li neka osoba, a nitko ne bude njezinim nasljednikom, na temelju zakona njezinim sveopćim sljednikom postaje općina ili grad, ili više općina, ili više gradova i oni se tog nasljedstva ne mogu odreći.

STJECANJE STVARI U VLASNIŠTVO NA TEMELJU ZAKONA[uredi VE | uredi]

Kada stjecanje prava vlasništva ne nastupa na nekom drugom pravnom temelju, stjecat će se na temelju zakona. Da bi se stjecanje ostvarilo, potrebno je , osim općih pretpostavki stjecanja prava vlasništva ( stvar I stjecatelj su sposobni, pravni temelj ) još I da je taj pravni temelj ZAKON, koji određuje pretpostavke apstraktnim normama po kojima će se stjecati pravo vlasništva u svakom pojedinom slučaju. Načelno, kada netko stječe pravo vlasništva na temelju zakona, stekao je pravo vlasništva koje do tada nije postojalo, dakle ne postoji kontinuitet između novoosnovanog I dotadašnjeg prava vlasništva.

Stjecanje u vlasništvo prisvojenjem stvari[uredi VE | uredi]

- Prisvojenje je stjecanje prava vlasništva na temelju zakona, određena stvar se u zima u samostalan posjed s namjerom da ju se prisvoji

- uz opće pretpostavke za stjecanje prava vlasništva potrebne su I posebne pretpostavke:

čin prisvojenja, sposobnost stvari da bude stečena u vlasništvo prisvojenjem, sposobnost stjecatelja da prisvojenjem stekne stvar u svoje vlasništvo

- čin prisvojenja je čin uzeća stvari u neposredan samostalan posjed, I bitna je namjera da se time stekne vlasništvo određene stvari

- stvar sposobna za stjecanje prisvojenjem :osim naravnog I pravnog kriterija potrebno je da bude sposobna za prisvojenje a to svojstvo imaju ničije stvari ( npr. Zrak ili morska vod stavljena u spremnik; posebna vrsta su napuštene stvari, dakle dotadašnji vlasnik se odrekao svoeg prava vlasništva )I stvari u javnom vlasništvu namjenjene izdvajanju I prisvajanju izdvojenog ( npr. Rude, potrebna je ovlast ili dopuštenje na temelju zakona )

- stjecatelj sposoban za stjecanje prisvojenjem: opća sposobnost za stjecanje prisvojenjem = opća sposobnost stjecanja prava vlasništva; posebna sposobnost = osobe koje imaju odgovarajuću dozvolu za pribavljanje I uporabu tih stvari

- možemo govoriti o prisvojenju životinja gdje je bitno da li se radi o divljim životinjam koje nisu vlasništvo onog na čijem zemljištu žive pa ih je moguće prisvajati, ili suprotno tome pripitomljenim životinjama; za divlje životinje je mjerodavan Zakon o lovstvu kao pravni temelj stjecanja vlasništva

- u slučaju prisvajanja riba, ukoliko je protuzakonito, I dalje će nastupiti samim činom prisvojenja stjecanje vlasništav prisvojenjem, ali će uslijediti zaštitna mjera konfiksacije ulova u korist RH

- kod stjecanja vlasništva napuštenih stvari, nesposobnih za stjecanje prisvojenjem govorimo o :

· stjecanju napuštenih nekretnina I njihovih idealnih dijelova gdje napuštena nekretnina na temelju zakona I ako zakonom nije drugačije određeno, prelazi u vlasništvo RH

· stjecanje napuštenih suvlasničkig dijelova pokretnina gdje napušteni suvlasnički dio pripada ostalim suvlasnicima I nije moguće da treći ostvari vlasništvo prisvojenjem

· stjecanje napuštenih kulturnih dobara nije moguće prisvajanjem od strane nekog trećeg, nego postaje vlasništvo RH


Stjecanje u vlasništvo nalazom stvari[uredi VE | uredi]

Stjecanje vlasništva izgubljene I nađene stvari je uređeno po pravilima koja daju prednost vlasniku stvari, a nalaznik može steći vlasništvo tek kada više nije moguće očuvati dotadašnje vlasništvo

Izgubljena stvar je pokretnina koja je izašla iz vlasti dotadašnjeg posjednika bez njegove volje, I nitko ju nema u faktičnoj vlasti

Nalaz je jednostrani čin uzeća neposrednog posjeda tuđe stvari, dakle o d strane nalaznika, koji načelno ima dužnost predti ju onom tko ju je izgubio ili vlasniku, ili predati najbližem nalaznom uredu

Pravo na nalazninu je ostvareno jedino ukoliko je ispunio sve dužnosti nalaznika

Potreban je bezuspješan protek jednogodišnjeg roka od objave oglasa o nalazu stvari, da bise stvar ili korist od prodaje stvari mogla steći od strane nalaznika

Što se tiče stjecanja vlasništva nađenog blaga vlasništvo se stječe na temelju zakona, nema status ničije stvari pa se ne može steći prisvajanjem, dužnost prijave pronalaska najbližem nalaznom uredu; RH stječe pravo vlasništva nađenog blaga na temelju zakona, ali je I dužnik naknade troškova I nagrada- zakon joj daje pravo abandona čimeje ovlaštena osloboditi se tih obveza odricanjem prava vlasništva na blagu u korist nalaznika


STJECANJE PRIRAŠTAJA STVARI U VLASNIŠTVO[uredi VE | uredi]

Priraštaj stvari I stjecanje vlasništva[uredi VE | uredi]

Priraštaj stvari podrazumijeva odvajanje vlasnikove stvari u novu stvar, ili sjedinjenje nečeg tuđeg s njom ( unutrašnji – odvajanje, vanjski – sjedinjenje s vlasnikovom stvri ), zakon daje pravni temelj samo za trajna sjedinjenja ( ne može I ne smije se sjedinjeno razdvojiti )

Stjecanje vlasnikova priraštaja je uređeno:

  • načelom supstancije – načelo materije, pravo vlasništva slijedi stvar dok ona postoji
  • proizvodnim načelom koje traži da proizvod nečijeg rada pripadne u vlasništvo onome tko ga je proizveo, ukoliko nije drugačije ugovoreno

Što se tiče pretpostavki stjecanja, osim općih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva su potrebne I posebne pretpostavke: da je nastao priraštaj vlasnikove stvari, da je priraštaj trajne naravi, da nitko nije stekao pravo vlasništva na nekom drugom pravnom temelju, ostale pretpostavke koje zakon traži

====Stjecanje odvajanjem od vlasnikove stvari====

- od neke stvari ( matična stvar )se mogu odvojiti njeni dijelovi ( priraštaj ) I time dio postaje nova stvar, samostalni object prava vlasništva I ograničenih stvarnih prava

- zakonom je uspostavljen sustav pravnih temelja za stjecanje prava vlasništav kod kojeg jedni imaju prednost pred drugima:

· unutrašnji priraštaj vlasnikove stvari-vlasnik ima pravo na dio koji se odvojio od stvari u njegovom vlasništvu

· plodouživanje

· obveznopravni ovlaštenik

- stjecanje ubiranjem se zbiva na temelju zakona, osobe koje su ovlaštene na stjecanje vl.ubiranjem imaju poseban pravni temelj naspram osoba koje bi priraštaj stekle na temelju zakona odvajanjem koje stječu jedino ako u tom trenutku nitko nije stekao priraštaj na kakvom drugom pravnom temelju. 2.Stjecanje napuštenih nekretnina Napuštene nekretnine prelaze po zakonu u vlasništvo RH. To se odnosi i na napuštanje suvlasničkog dijela. 3. Stjecanje priraštaja stvari Priraštaj je korist od vlasnikove stvari koja nastaje A) činom odvajanja od vlasnikove stvari u novu stvar B) činom sjedinjenja tuđe stvari s vlasnikovom C) činom tuđe prerade vlasnikove stvari u novu stvar Postoji unutrašnji i vanjski priraštaj stvari. Unutrašnji priraštaj vlasnikove stvari - to je ona stvar koja je nastala odvajanjem od vlasnikove (plod, dio koji se osamostalio) Vanjski priraštaj stvari - stvar koja se sjedinila s vlasnikovom bilo da joj je:

prirasla, postavši njezinim sastavnim dijelom, da se zajedno s vlasnikovom stvari pretvorila u novu stvar, nastala tuđom preradom vlasnikove stvari u novu stvar.

Po načelu supstancije koristi od neke stvari pripadaju onome čija je to stvar.

Stjecanje nove stvari koja se odvojila od vlasnikove[uredi VE | uredi]

Od stvari koja već postoji mogu se u nove stvari odvojiti njezini plodovi i njezini dijelovi. Neodvojeni plod još nije samostalna stvar nego je odvojivi dio matične stvari. Odvajanjem stječe pravo vlasništva ploda ili odvojenoga dijela: 1. vlasnik matične stvari, 2. samostalni posjednik stvari, 3. plodouživatelj, 4. nesamostalni posjednik, ali pošteni, 5. nositelji prava koje ovlašćuje na ubiranje plodova (založni vjerovnik, nositelj služnosti uporabe) stječu vlasništvo plodova ne odvajanjem nego ubiranjem za sebe, 6. obveznopravni ovlaštenik (zakupnik npr.) ima ispred svih navedenih osoba prednost prigodom stjecanja plodova.

Stjecanje stvari koja se sjedinila s vlasnikovom[uredi VE | uredi]

Sjedinjenje stvari je rezultat fizičkog ili kemijskog procesa kojim se stvari pomiješaju (commixtio) ili smiješaju u jedno ( confusio). Do sjedinjenja stvari dolazi djelovanjem prirodnih sila ili djelovanjem ljudi. Sjedinjenje može biti- trajno - privremeno. Ako se stvari mogu razdvojiti svakomu će se vratiti ono što je njegovo. Ali, rastavljanje nekad nije moguće faktično ili gospodarski (ako bi troškovi rastavljanja bili nerazmjerno veliki). Trajno sjedinjenje stvari različitih vlasnika može biti u slučaju da je: 1. tuđa stvar prirasla vlasnikovoj postavši njezinim sastavnim dijelom, ili 2. da su se stvari različitih vlasnika sjedinile u novu stvar. Prirastanjem neke stvari kao sporedne tuđoj stvari kao glavnoj stekao je vlasnik glavne stvari i sporednu. Vlasnik glavne stvari dužan je naknaditi korist koju ima od prirastanja bivšem vlasniku sporedne stvari. Ulaganje u neku stvar, u radu i novcu, smatra se prirastanjem glavnoj stvari.

Prirastanje sporedne stvari glavnoj može biti: 1. prirastanje pokretnine pokretnini, 2. prirastanje pokretnine nekretnini 3. prirastanje nekretnine nekretnini 1. Prirastanje pokretnine pokretnini može se dogoditi u sljedećim slučajevima: A)sjedinjenje pokretnih stvari u užem smislu (fizičko sjedinjenje - npr. bojanje tuđe pokretne stvari svojom bojom), B)miješanje krutih stvari (commixtio), C)miješanje tekućina (confusio), D)ulaganje rada i novca u pokretninu. Glavna stvar određuje bit cjeline, odnosno ono što je priraslo postaje vlasništvo vlasnika glavne stvari. 2. Prirastanje pokretnine nekretnini –u ovom slučaju je uvijek nekretnina glavna stvar. Zbog djelovanja načela superficies solo cedit kada se s nečijom nekretninom trajno spoji tuđa pokretna stvar ta stvar prirasta kao sporedna toj nekretnini kao glavnoj, pravno pripada onome tko je vlasnik te nekretnine. Slučajevi prirasta pokretnine tuđoj nekretnini su: A) sijanje i sađenje na tuđem zemljištu - vlasnik sjemena i sadnica ima pravo tražiti naknadu, B) izgradnja zgrade na tuđem zemljištu - je slučaj prirastanja pokretnih stvari nekretnini. Razlikuju se 3 različita slučaja : 1. Kada vlasnik zemljišta ne zna da netko samovlasno gradi zgradu na njegovom zemljištu. Nije bitno je li graditelj znao ili nije da gradi na tuđem zemljištu. U ovom slučaju zgrada postaje vlasništvo vlasnika zemljišta. Graditelj može potraživati naknadu za vrijednost uloženoga rada i materijala, ali vlasniku zemljišta možda takva zgrada ne treba pa može tražiti da se uspostavi prijašnje stanje. U tom slučaju graditelj je dužan zemljište dovesti u prijašnje stanje, a naknada mu ne pripada (može jedino odnijeti materijal). 2. Slučaj kada je graditelj pošten (ne zna da gradi na tuđem zemljištu niti je to morao znati), a vlasnik zemljišta nije pritom postupao pošteno jer je znao za gradnju, a nije je bez odgode zabranio. Izgradnjom zgrade graditelj će steći vlasništvo cijele nekretnine- tu dolazi do inverzne primjene načela superficies cedit solo. Prijašnji vlasnik zemljišta ima pravo tražiti naknadu tržišne vrijednosti toga zemljišta. 3. Kada graditelj nije pošten (znao je ili je morao znati da gradi na tuđem), ali ni vlasnik zemljišta nije bio pošten (znao je za građenje, a nije ga bez odgađanja zabranio). Zemljište sa zgradom pripada vlasniku zemljišta, ali on ne može tražiti uspostavu prijašnjega stanja. Graditelj može tražiti naknadu vrijednosti zgrade ili uspostaviti svojom voljom prijašnje stanje, na svoj trošak i uzeti za sebe svoj materijal. Prekoračenje međe građenjem - je specifičan slučaj kada nečija zgrada dijelom zahvati tuđe zemljište. Tada vlasnik zemljišta koje je zahvaćeno dijelom tuđe nekretnine ima pravo zahtijevati uspostavu prijašnjega stanja, a pripada mu i pravo na naknadu štete. Osim toga on može zahtijevati da vlasnik zgrade otkupi po tržišnoj cijeni cijelu zemljišnu česticu koja je zahvaćena. Ali, ako je graditelj bio pošten, a uspostava prijašnjega stanja nije moguća bez veće štete ili nerazmjerno velikih troškova, graditelj ima pravo otkupiti po tržišnoj cijeni cijelu zemljišnu česticu koja je zahvaćena dijelom njegove zgrade. Dok se na zahvaćenom zemljištu nalazi dio tuđe zgrade, uzima se da postoji stvarna služnost imati dio svoje zgrade na tuđem zemljištu (to je naplatno pravo ) C) Građenje tuđim materijalom – to što je zgrada izgrađena tuđim materijalom ne utječe na vlasništvo nekretnine. Ako je netko na svojem zemljištu izgradio zgradu od tuđeg materijala to je ipak njegova zgrada jer je dio njegovoga zemljišta. Ako se tuđi materijal može odvojiti bez nerazmjerno velikih troškova onda će se to i učiniti. Ako ga se ne može odvojiti onda postaje dio nekretnine, a bivši vlasnik materijala ima tada samo pravo zahtijevati naknadu toga materijala. Poštenje ili nepoštenje, kao ni vrijednost zemljišta i tuđega materijala ne igraju pritom nikakvu ulogu. Dogradnjom, nadogradnjom, preuređenjem (adaptacija) ili ulaganjem u tuđu zgradu ne može se steći vlasništvo tuđe nekretnine. Odatle može proizići samo obvezno pravo da se zahtijeva naknada za ulaganje, tj. troškove.

PRIRASTANJE NEKRETNINE NEKRETNINI moguće je ili djelovanjem prirodnih sila ili osoba ili voda. NAPLAV (alluvio) je zemljište koje voda postupno i neprimjetno odnosi s jednog zemljišta i taloži ga na drugo. Vlasnik zemljišta je proširio pravo vlasništva i na te dijelove.

OTRGNUTA ZEMLJA (avulsum), je komad zemlje koje je voda otkinula od nekog zemljišta i potom ga pripojila drugom zemljištu. U roku od godine dana od pripojenja vlasnik te otkinute zemlje može vratiti taj dio zemljišta na svoje, a nakon tog roka taj otkinuti komad postaje vlasništvo zemljišta kojem ga je voda pripojila.

OTOK (insula in flumine nata), je otok nastao u rijeci, i on pravno prirasta dijelovima zemljišta koja leže duž otoka na obje strane po dužini zemljišta.

NAPUŠTENO KORITO (alveus derelictus), je korito koje je ostalo napušteno zato što je vodotok prirodno ili umjetno skrenut. Tada zainteresirani priobalni vlasnici mogu u roku od 3 godine vratiti vodu u korito u svom trošku, a ako to ne uspiju, imaju pravo naknaditi svoju štetu iz ostavljenog korita ili njegove vrijednosti.

c) Stjecanje nove stvari nastale sjedinjenjem stvari različitih vlasnika

Ovo je moguće samo kod pokretnina gdje se pokretnine različitih vlasnika mogu djelovanjem prirodnih sila ili ljudskoga rada sjediniti, tako da ni jedna ne nastavi dotadašnju egzistenciju nego nastane nova stvar. To još nazivamo i nenamjerno suvlasništvo (communio incidens). Ako rastavljanje nije moguće, tada svakom vlasniku pripada suvlasnički dio novonastale stvari. Nekrivi suvlasnik ima pravo tražiti razvrgnuće suvlasništva isplatom u odnosu na onog koji je kriv za sjedinjenje, a ako nijedan nije kriv za to, tada će onaj čija je stvar više vrijedila u trenutku sjedinjenja isplatiti drugog.

Stjecanje stvari koja je proizvod prerade tuđe stvari[uredi VE | uredi]

Prerada je pretvaranje stvari u novu stvar korisnim radom. Bitno je da se samo pokretnine mogu pretvoriti u novu stvar. Ako se vlasnikovu prerađenu stvar može vratiti u prijašnje stanje, vlasniku će se vratiti njegovo. Ako vlasnikovu stvar ne možemo vratiti u prijašnje stanje, tada vlasnik i preraditelj postaju suvlasnici ali u razmjeru vrijednosti stvari i korisnoga rada. Ako je stvar prerađena bez krivnje vlasnika, on ima pravo tražiti razvrgnuće isplatom.

STJECANJE UBIRANJEM[uredi VE | uredi]

Pravo vlasništva ploda ubiranjem stječu: 1. ovlaštenik prava služnosti

2. nositelj založnog prava na pokretnini
 3. vlasnik granja, korijena i drveća

STJECANJE DOSJELOŠĆU[uredi VE | uredi]

Dosjelost u širem smislu je stjecanje prava neprekidnim izvršavanjem kroz zakonom određeno vrijeme. U užem smislu je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Stjecanje dosjelošću je originarno.

Razlikujemo redovitu i izvanrednu dosjelost.

REDOVNA DOSJELOST: Traži se da posjed bude zakonit, istinit i pošten, i da za pokretnine traje 3 a za nekretnine 10 godina. To je redovito vrijeme, premda poznajemo i izvanredno vrijeme koje za pokretnine iznosi 6 godina a za nekretnine 20 godina, a odnosi se na stvari u vlasništvu RH, crkve, tijela lokalne i regionalne jedinice.

Postoji prekid i zastoj dosjelosti. Do prekida će doći ako dosjedatelj izgubi samostalan posjed stvari, ako prestane biti pošteni posjednik, ako posjednik prizna tuđe pravo vlasništva i ako vlasnik protiv njega podigne tužbu. Bitno je da prekid utječe na gubitak protekloga vremena, za razliku od zastoja koji dosjelost produžuje za onoliko koliko je trajao zastoj.

IZVANREDNA DOSJELOST: Ovdje posjednik koji je pošten može steći vlasništvo na pokretnini kroz 10 godina, a vlasništvo na nekretnini kroz 20 godina. Iznimno je vrijeme za pokretnine 20 godina a za nekretnine 40 godina. Postoji mogućnost kombiniranja rokova redovne i izvanredne dosjelosti ako su posjednici imali različite kvalitete posjeda.

Stjecanje vlasništva radom i/ili životom u obiteljskoj zajednici[uredi VE | uredi]

1. Stjecanje vlasništva stečenog radom u bračnoj i drugim zajednicama pravo vlasništva koje jedan od sudionika zajednice stekne po pravilima stvarnoga prava o stjecanju vlasništva,time ujedno stječe i drugi sudionik takve zajednice po pravilima obiteljskog prava o imovinskim odnosima u toj zajednici. a) Stjecanje zarađenog u bračnoj zajednici pravo vlasništva koje stekne jedan bračni drug postaje bračna stečevina oba bračna druga na temelju zakona. bračnom stečevinom oba bračna druga postaje: 1. stvari i prava stečena na ime zarada i sve ono što je na bilo koji način stečeno radom. 2. kamate i drugi plodovi,stvari i prava koje bilo koji od bračnih drugova stekne trošeći za to nešto što je bračna stečevina;stvari i prava stečena na ime naknade za uništene/propale stvari ili prava koje su bile bračna stečevina. 3. dobitak od igara na sreću. 4. imovinska korist od autorskog ili srodnog prava. Kada jedan od bračnih drugova postane neposredni stjecatelj,drugi automatski postaje posredni stjecatelj što za posljedicu ima suvlasništvo. Stvar ili pravo biva podijeljeno među njima na jednake dijelove. b) Stjecanje zarađenog u izvanbračnoj zajednici -vrijedi sve ovo gore navedeno ukoliko su radi o životnoj zajednici neudane žene i neoženjenog muškarca,koja traje najmanje 3 godine,ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete. c)Stjecanje zarađenog u istospolnoj zajednici -vrijedi sve navedeno kao i za bračnu zajednicu ako su ispunjene sljedeće pretpostavke: 1.životna zajednica dviju osoba istog spola pravno kvalificiranih za život u u takvoj zajednici, 2. koja traje najmanje 3 godine, 3. te se temelji na načelima ravnopravnosti partnera,međusobnog poštovanja i pomaganja,te emotivnoj vezanosti partnera.