Stjepan Pavunić
| Stjepan Pavunić | |
|---|---|
 | |
| Rođen | 13. kolovoza 1875. Virje |
| Umro | 9. ožujka 1959. Koprivnica |
| Zaređen | 29. srpnja 1900. |
| Portal o kršćanstvu | |
| Portal o životopisima | |
Stjepan Pavunić (Virje 13. kolovoza 1875. – Koprivnica, 9. ožujka 1959.) bio je hrvatski svećenik, kulturni djelatnik i političar.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Mladost i obrazovanje[uredi | uredi kôd]
Pavunić je rođen u mjestu Virju u Podravini kao srednji od trojice sinova u siromašnoj seljačkoj obitelji. Osnovnu školu završava u rodnom mjestu, malu kraljevsku realnu gimnaziju u Bjelovaru, te Klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1896. godine.[1] Teologiju je studirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1900. godine.
Pastoralno djelovanje[uredi | uredi kôd]
Kao kapelan je služio u Jamnici i Miholcu kod Križevaca i Vrbovcu. Godine 1906. je premješten u Krapinu, a od 1911. do 1924. je župnik u Vrbovcu gdje osniva i vodi razna kulturno-prosvjetna i vjerska društva, poput Hrvatske radničke zajednice, Hrvatske seljačke radne zadruge, Pjevačkog društva „Petar Zrinjski”, Djevojačkog društva „Marijina kongregacija”, te Društva katoličkih muževa „Vojska srca Isusova”. Organizirao je i Pasionske igre koje su postale popularne i izvan Vrbovca. Nakon toga je do smrti koprivnički župnik gdje je razvio bogatu vjersku i društvenu aktivnost. Zaslužni je građanin Koprivnice.
Politički rad[uredi | uredi kôd]
Jedno vrijeme je bio zastupnik u Hrvatskom saboru (od 1913. do 1918., te 1942.). U politiku je ušao kao pravaš, kasnije je surađivao u HSS-u, a tijekom Drugog svjetskog rata bio je zastupnik u Hrvatskom državnom saboru.[2] U lipnju 1945. godine djelatnici koprivničke OZNE su ga uhitili i sproveli u Bjelovar, gdje ga je Vojni sud osudio na smrt strijeljanjem. Odlukom Vojnog suda II. Jugoslavenske armije smrtna kazna je preinačena u vremensku kaznu lišenja slobode s prinudnim radom u trajanju od dvadeset godina. Kaznu je izdržavao u logoru Velika Pisanica i kaznionici Stara Gradiška, a od 27. studenoga 1947. godine u Lepoglavi, gdje je posluživao nadbiskupu Alojziju Stepincu, prigodom slavljenja mise. Pomilovan je i otpušten iz Lepoglave 4. siječnja 1951. godine. Vratio se u Koprivnicu gdje je do smrti bio nominalni koprivnički župnik i dekan. Dosta je pisao, objavio je nekoliko brošura, a izdavao je i vjerski list u Koprivnici. Imenovan je začasnim kanonikom i apostolskim protonotarom.[3]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- Bilješke i literatura
- ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., ISBN 978-953-95772-0-7, str. 920.
- ↑ Milivoj Kovačić, Virovec Stjepan Pavunić, koprivnički župnik i dekan, pravaš, društveni djelatnik, pisac i utamničenik, 1996., str. 151
- ↑ Milivoj Kovačić, Vrbovečki i koprivnički župnik Stjepan Pavunić (1875.-1959.), Tkalčić, 4/2000., tkalcic.hr, pristupljeno 7. ožujka 2016.
- Milivoj Kovačić, Stjepan Pavunić - Virovec, vrbovečki i koprivnički župnik, Hrvatski zemljopis/Naklada Dr. Feletar, Samobor/Koprivnica, 2001., ISBN 9539640989
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Mrežna mjesta
- Stjepan Pavunić Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. ožujka 2016. (Wayback Machine), www.vrbovec.hr
- Knjiga o osnivaču, počecima i uspjesima pravaštva u Vrbovcu, HSP 1861., 2002.