Stjepan Zagorac (začasni kanonik)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Disambig.svg Za druga značenja, pogledajte Stjepan Zagorac (crkveni povjesničar).

Preč. Stjepan Zagorac (Kašad, Mađarska, 27. lipnja 1930.29. kolovoza 2013.) je bio višestruko nagrađivani katolički svećenik Pečuške biskupije i začasni kanonik Đakovačko-osječke nadbiskupije, predavač vjeronauka u Hrvatskoj školi „Miroslav Krleža" u Pečuhu.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se je 1930. godine u poljodjelačkoj obitelji šokačkih Hrvata u mađarskom pograničnom selu Kašadu, selu s brojnim hrvatskim stanovništvom. Studirao je u bogosloviji u mađarskom gradu Đuri filozofiju i teologiju. Zaredio se je za svećenika 1956. Bio je kapelan u Kemedu (1956. i Bogadinu (1958.). Župnikovao je u zabačenom selu Ibabi (1965.). Izaslanstvo Hrvata iz Nijemeta i Salante znalo je Zagorca te su izmolili od biskupa da im ovaj svećenik koji je njihov sunarodnjak postane župnik. Molbi im je udovoljio te je od 1966. postao župnik u Nijemetu i Salanti. Od 1973. službuje duže godina kao bilježnik i dekan.[1] U nijemetsko-salantskoj župi službovao je 40 godina. Poznavao je jezike te je vršio bogoslužja na hrvatskom, mađarskom i njemačkom jeziku.

Nije ostao po strani za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku. U svoju je župu primio prognanike iz Hrvatske, a kad se je velikosrpska agresiaj proširila i na BiH, primio je i prognanike iz Bosne i Hercegovine.

Dugogodišnji je predavač vjeronauka u u Hrvatskoj školi „Miroslav Krleža" u Pečuhu. Umirovljen je 2007. godine. Umro je nakon duge bolesti u u 84. godini života i 57. godini svećeništva. Pokopan je 6. rujna 2013. na groblju Salanta-Nijemet.

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

  • Krležina nagrada, nagrada Hrvatske škole Miroslav Krleža iz Pečuha
  • nagrada Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj, za osobit doprinos razvoju i unaprjeđenje vjerskoga života Hrvata u Mađarskoj
  • Red hrvatskog pletera, 1997.
  • Na Petrovo 2006., dobio je naslov začasnog kanonika Stolnog kaptola đakovačkog i srijemskog (Đakovsko-srijemske biskupije) koji mu je podijelio đakovački-srijemski biskup Marin Srakić, za Zagorčevu zauzetost i ljubav za vjernike Hrvate u njegovoj župi u Mađarskoj, a povodom zlatne mise i 40 godina službe u nijemetsko-salantskoj župi

Izvori[uredi VE | uredi]