Sumporača

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Sumporača
Hypholoma fasciculare Queteraro.jpg
Sistematika
Carstvo: Gljive
Koljeno: Basidiomycota
Razred: Agaricomycetes
Red: Agaricales
Porodica: Strophariaceae
Rod: Hypholoma
Vrsta: H. fasciculare
(Huds.:Fr.) P. Kumm. (1871.)
Dvojno ime
Hypholoma fasciculare
Sinonimi
*Agaricus fascicularis Huds. (1778.)
  • Naematoloma fasciculare (Huds.) P. Karst. (1880.)

Sumporača (lat. Hypholoma fasciculare) je otrovna gljiva iz porodice strnišnica (Strophariaceae), iz reda listićarki (Agaricales). Plodište joj se sastoji od žutoga klobuka s crvenkastim središtem, žutozelenih listića koji u zrelosti postaju maslinastosmeđi, te žutoga stručka. Otrusina je tamnosmeđa. Živi kao saprotrof (hrane mrtvom organskom tvari) krupnih drvnih ostataka (najčešće panjeva) u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama. Plodišta se pojavljuju većinom busenasto tijekom cijele godine. Jedna je od najčešćih gljiva u Europi. [1]

Opis[uredi | uredi kôd]

  • Klobuk sumporače je širok od 3 do 7 centimetara, najprije zvonolik, potom raširen, sumporastožut; na tjemenu malo ispupčen i nešto tamniji.
  • Listići su gusti, ravni, kod mladih gljiva sumporastožuti, zatim maslinastozeleni, a pod starost zelenkastocrni.
  • Stručak je visok od 3 do 5 centimetara, tanak, boje je kao i klobučić, prema dnu žućkastonarančast, vlaknast, gladak, iznutra šupalj s tamnim, crtastim, dosta slabim prolaznim prstenkom (ostatak zastorka).
  • Meso je žuto, vrlo gorko; zadah je neugodan ali nije jako izražen.
  • Spore su jajolike, purpurnosmeđe boje, 5 - 8 x 3 - 4 μm, otrusina je tamnosmeđa.

Kemijske reakcije[uredi | uredi kôd]

Meso sumporače sa željeznim sulfidom FeSO4 najprije postane zeleno, zatim crnozeleno, s kalijevom lužinom površina stručka najprije postane narančasta, potom crna.

Stanište[uredi | uredi kôd]

Raste busenasto na starim panjevima i korijenju raznog drveća od ranog proljeća pa do zime.

Upotrebljivost[uredi | uredi kôd]

Sumporača je otrovna. Okus mesa je vrlo gorak, a ostaje i nakon kuhanja. [2]

Sličnosti[uredi | uredi kôd]

Sumporača se često pojavljuje na istom staništu s jestivom panjevčicom (lat. Pholliota mutabilis), od koje se bitno razlikuje po sumporastoj boji svojih klobučića i listića. Hildegarda iz Bingena 1160. piše: "Gljive koje rastu na panjevima i drveću dobre su i katkada djeluju kao lijek." Međutim, danas znamo da ovaj zapis nije točan. Sumporači mnogo sliči jestiva sivolisnata panjevka (lat. Hypholoma capnoides), koja ima isto stanište, ali po sivoj boji listića (bez tragova žutozelene boje) te zbog bijelog slatkog mesa nije moguća zamjena. Također je dosta slična i nejestiva crvenkasta panjevčica (lat. Hypholoma lateritium) koja raste na istim panjevima i plodi u isto vrijeme, samo je klobučić crvenkastoopekaste boje i bjelkastih listića koji kasnije poprimaju zelenkasti ton.

Slike[uredi | uredi kôd]

Hypholoma fasciculare JPG1.jpg 2014 Hypholoma fasciculare.jpg Hypholoma fasciculare.jpg Hypholoma fasciculare 01.jpg Hypholoma fasciculare 35937.jpg

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. sumporača , [1] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 7. 1. 2021.
  2. Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Sumporača.