Panjevčica
| Panjevčica | |
|---|---|
| |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Gljive |
| Koljeno: | Basidiomycota |
| Razred: | Agaricomycetes |
| Red: | Agaricales |
| Porodica: | Strophariaceae |
| Rod: | Kuehneromyces |
| Vrsta: | K. mutabilis (Schaeff.) Singer & A.H.Sm. (1946.) |
| Dvojno ime | |
| Kuehneromyces mutabilis | |
| Sinonimi | |
*Pholiota mutabilis (Schaeff.) P.Kumm. (1871.)
| |
Panjevčica, panjevka, aromatična panjevčica, obična panjevčica, prava panjevčica ili promjenjiva ljuskavica (lat. Kuehneromyces mutabilis) je jestiva gljiva iz porodice strnišnica (Strophariaceae), iz reda listićarki (Agaricales). Rasprostranjena je u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi.
Opis[uredi | uredi kôd]
- Klobuk panjevčice je širok od 4 do 9 centimetara, mesnat, konveksan i na kraju porpuno otvoren, u sredini ispupčen, gladak, smeđe boje poput cimeta, u sredini tamniji, što dolazi osobito do izražaja za vrijeme vlažnih dana.
- Listići su gusti, žućkasti, zatim blijedosmeđi.
- Stručak je visok od 3 do 5 centimetara, oko 0,5 cm debeo, pun, poslije šupalj, iste boje kao i klobuk, prema dnu rđastocrnkast i čehavoljuskav s trajnim i ucjepkanim stršećim prstenom.
- Meso je bjelkastosmeđe, miris nenapadan, okus aromatičan po gljivama.
- Spore su žućkaste, jajolike i glatke, 5 – 7 x 4 – 5 μm.
Kemijske reakcije[uredi | uredi kôd]
Meso u dodiru s gvajakolovom tinkturom poplavi, dok s kalijevom lužinom trenutačno postaje smeđecrno.
Stanište[uredi | uredi kôd]
Panjevčica raste od svibnja do zime busenasto na starim panjevima bukve i vrbe te druge bjelogorice.
Upotrebljivost[uredi | uredi kôd]
Panjevčica je jestiva, izvanredno ukusna i aromatična gljiva.[1]
Sličnosti[uredi | uredi kôd]
Ljudi je zamjenjuju puzom (lat. Armillaria mellea) i jestivom grmačom (lat. Armillaria tabescens), koje se bitno razlikuju po svojim morfološkim značajkama. Često dijeli stanište sa sumporačom (lat. Hypholoma fasciculare) koja ima žutu boju klobuka i maslinastosmeđe do smeđecrne listiće. Sumporačom se ne smije zamijeniti jer je ona otrovna. Panjevčica je jedna od najaromatičnijih gljiva, pa je zbog toga dobra za juhe, umake i miješanje s drugim gljivama. Voli više predjele, pa je mnogo ima u Gorskom kotaru, Sljemenu i Plitvicama.
Slike[uredi | uredi kôd]
|
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.
