Supraventrikularna tahikardija (SVT) je naziv za skupinu poremećaja srčanog ritma koje karakterizira brzina više od 100 srčanih otkucaja u minuti (tahikardija), a brzi ritam potječe iz bilo kojeg dijela srca osim srčanih klijetki (ventrikularna tahikardija).
Prema dosadašnjim spoznajama supraventrikularne tahikardije mogu nastati na tri različita mehanizma: patološki automatizam. trigerirana aktivnost, te kružnje podražaja. Kod pojedinih SVT teško je objasniti kojim mehanizmom nastaje, dok kod nekih mogu biti uključeni više mehanizama.
Supraventrikularne tahikardije mogu se podijeliti prema mjestu nastanka i mehanizmu nastanka na:
SVT koje nastaju u sinusnom čvoru
sinusna tahikardija iako fiziološka reakcija teoretski se ubraja u supraventrikularne tahikardije.
neprikladna sinusna tahikardija
SVT koje nastaju u atriju - atrijska tahikardija
parkosizmalna atrijska tahikardija
multifokalna atrijska tahikardija
atrijska fibrilacija (fibrilacija atrija) sama po sebi nije tahikardija, tek kada je udružena s frekvencijom ventrikula većom od 100 otkucaja u minuti; a isto vrijedi i za undulaciju atrija
SVT koje nastaju u atrioventrikularnom čvoru i atriju
sporo brza AV nodusna (nodalna kružna) tahikardija
brzo spora AV nodusna (nodalna kružna) tahikardija
neparoksizmalna AV nodusna tahikardija
atrioventrikularna kružna tahikardija je SVT koja nastaje kruženjem impulsa u atriju, AV čvoru, Purkinjeovom sustavu, ventrikilu i akcesornim putevima.
