Suradnica:Cikola/todo

Izvor: Wikipedija

Karijera[uredi | uredi kôd]

HSV[uredi | uredi kôd]

Od 1946. mladi Uwe je igrao nogomet u HSV-u, največem športskom klubu Hamburga. Sa samo šesnaest godina debitirao je 1953. godine za prvu momčad. Od srpnja 1954. dobio je posebnu dozvolu Njemačkog nogometnog saveza za trajne nastupe u prvoj seniorskoj momčadi u tadašnjoj Oberliga Nord. 19. kolovoza 1954. postiga je svoj prvi gol protiv VfB Oldenburga. Od tada je Seeler posato stalni igrač prve momčadi i više nije bilo zamisljivo da HSV odigra utakmicu bez njega. Njegov postotak golova je bio fenomenalan i bio je redovno prvi stijelac Oberlige Nord

(1956.: 32 gola; 1957.: 31 gol; 1959.: 29 golova; 1960.: 36 golova; 1961.: 29 golova; 1962.: golova) i stime utemelijo svoj status najboljeg srednjeg napadača Njemačke.

HSV je bio toliko dominantan u svom regionalnom savezu da su od 1955. do 1963. godine bili devet puta za redom sjeverno-njemački prvak. Dva puta za redom 1957. i 1958. momčad je bila u finalu za Njemačko prvenstvo ali su oba dva puta poraženi i morali su se zadovoljiti s titulom viceprvaka.

Krajem sezone 1959./60. Hamburger SV bio je opet u finalu njemačkog prvenstva i protivnik je bio 1. FC Köln. Uwe Seeler je postigao dva zgoditka u pobjedi HSV od 3:2. To je bio ukupno treči naslov HSV-a i prva velika titula za Seelera. U istoj godini Uwe Seeler je izabran za najboljeg nogometaša godine u Njemačkoj. Također se smatralo da je jedan od najboljih napdača svijeta.

Inter Milan ponudio je 1961. godina 1,2 Mil. Njemačkih maraka za usluge Uwe Seelera – što je onda bila največi iznos za transfer igrača– što je bio veliki šok za navijače HSV-a. Njegov dugogodišnji prijatelj Adi Dassler ponudio je Seeleru da preuzme zastupanje Adidasa u sjevernoj Njemačkoj, kako bi ga nagovorio da ostane u Hamburgu.[1] Seeler je odustao od odlazka u Inter Milan i ostao je u svom rodnom gradu, gdje su navijači sa oduševljenjem dočekali tu odluku.

1963. HSV je osvoji Kup Njemačke s pobijedom od 3:0 protiv Borussiom Dortmund. U toj utakmici je Uwe Seeler postigao sva tri zgoditaka i s time je postao prvi igrač kojem je to uspjelo.

Uwe Seeler u finalu UEFA Kup pobjednika kupova 1968.

U sezoni 1963./64. HSV je prihvačen u novo osnovanu Bundesligu i bili su radi nedavnih uspjeha među favoritima za osvajanje prvenstva. Momčad je na kraj osvojila razočaravajuće šesto mjesto, doj je Uwe Seeler postao prvi strijelac Bundesliga s postignutim 30 zgoditaka. U istoj godini Uwe Seeler je drugi put u svojoj karijeri postao najbolji nogometaš godine u Njemačkoj. U veljači 1965. godine na utakmici protiv Eintracht Frankfurta Uwe Seeleru je pukla ahilova tetiva i prijetio mu prerani završetak aktivnog igranja nogometa. Ali samo šest mjeseci kasnije je ponovo zaigrao, sa patikom koju je Adi Dassler ručno napravio i koja se vezela odozada[1] . U tim godinama HSV nije postigao velike rezultate i redovno se našao u sredini tablice. Unatoč tome Uwe Seeler nije napustio HSV i u sezoni 1968./69. postao je drugi strijelac Bundeslige s postignutih 23 zgoditaka iza Gerd Müllera.

U europskim utakmicama HSV je bio uspješniji. UEFA Kup pobjednika kupova International sorgten die „Rothosen“ allerdings für mehr Aufsehen, als sie 1968 das Finale um den Europapokal der Pokalsieger erreichten (der HSV, als Finalist von 1967, spielte in diesem Wettbewerb mit, weil Finalgegner FC Bayern München als Titelverteidiger des Europapokals ebenfalls noch mal teilnahm), dort aber gegen den AC Mailand chancenlos mit 0:2 unterlagen. Es sollte Seelers letztes Endspiel sein. Im Mai 1972 trat „Uns Uwe“ mit einem Spiel des HSV gegen eine Weltauswahl vom aktiven Sport zurück.

Diesen Rücktritt unterbrach er noch ein Mal, als er auf Bitten des Sportartikelherstellers Adidas, mit dem er beruflich in Verbindung stand, am 23. April 1978 ein Gastspiel beim Cork Celtic FC in der ersten irischen Liga bestritt. Seeler war nach eigenen Angaben nicht bewusst, dass es sich dabei um ein Punktspiel gehandelt hat, weil ihm nicht bekannt war, dass in der irischen Liga auch für Punktspiele Gastspieler angemeldet werden konnten. Bei dem 6:2-Sieg gegen die Shamrock Rovers erzielte er 2 Tore.[2][3]

IZOVRI[uredi | uredi kôd]

  1. a b Barbara Smit: Drei Streifen gegen Puma. Campus, 200, S. 57 u. 107
  2. Uwe Seeler - Matches and Goals in Bundesliga auf rsssf.com (englisch)
  3. Seeler trägt Raute im Herz auf fifa.com