Suradnik:CarKangaroo/Mrežno učenje

Mrežno učenje je proces razvijanja i održavanja veza s ljudima i informacijama te komuniciranje na takav način da se međusobno podržavaju u učenju. Središnji pojam u ovoj definiciji su veze. Usvaja relacijski stav u kojem se učenje odvija i u odnosu na druge i u odnosu na resurse za učenje. U dizajnu i praksi, mrežno učenje ima za cilj olakšati razvoj skupova veza između učenika i njihovih međuljudskih zajednica, konteksta znanja i digitalnih tehnologija.

Mrežno učenje može obrazovnim ustanovama ponuditi funkcionalniju učinkovitost, u smislu da se kurikulumom može strože centralno upravljati ili u slučaju strukovnog učenja, može smanjiti troškove poslodavcima i poreznim obveznicima. Međutim, također se tvrdi da se mrežno učenje prečesto smatra u sklopu pretpostavke institucionaliziranog ili obrazovnog učenja, čime se izostavlja svijest o prednostima koje mrežno učenje ima za neformalno ili situacijsko učenje .

Povijest

Teorije mrežnog i mrežnog učenja mogu se pratiti sve do 19. stoljeće, kada su komentatori razmatrali društvene implikacije mrežnih infrastruktura poput željeznice i telegrafa. U novije vrijeme, mrežno učenje vuče korijene iz 1970-ih, poput knjige Ivana Illicha, Deschooling Society pa sve do novijih komentara nastali ranih 2000-ih godina, uvelike inspiriranih internetom i društvenim medijima.

1970-ih godina

1971. Ivan Iljič predstavio je "mreže za učenje" kao model koji omogućava ljudima da umrežavaju znanje koje im je potrebno:

I will use the words "opportunity web" for "network" to designate specific ways to provide access to each of four sets of resources. "Network" is often used, unfortunately, to designate the channels reserved to material selected by others for indoctrination, instruction, and entertainment. But it can also be used for the telephone or the postal service, which are primarily accessible to individuals who want to send messages to one another. I wish we had another word to designate such reticular structures for mutual access, a word less evocative of entrapment, less degraded by current usage and more suggestive of the fact that any such arrangement includes legal, organizational, and technical aspects. Not having found such a term, I will try to redeem the one which is available, using it as a synonym of "educational web." Ivan Illich, 1971

1977. godine Christopher Aleksander, Sarah Ishikava, Marej Silverstein, maks Jacobson, Ingrid Fiksdal-King i Shlomo Angel napisali su i objavili knjigu "Jezik uzoraka: gradovi, zgrade, gradnja". Ovaj temeljni tekst, na koji se arhitekti uglavnom pozivaju, navodi "mrežu učenja" kao 18. obrazac i citira Illichovu raniju knjigu kao "najdublju analizu i prijedlog alternativnog obrazovnog okvira". Aleksander i suradnici dodatno savjetuju graditelje i urbaniste zainteresirane za izgradnju mreža za obuku s:

„...radite u dijelovima kako biste decentralizirali proces učenja i obogatili ga kroz kontakte s mnogim mjestima i ljudima diljem grada: radionice, učitelji kod kuće ili šetnje gradom, profesionalci spremni uzeti mlade kao pomoćnike, starija djeca koja podučavaju mlađu djecu, muzeji, grupe mladih koji putuju, znanstveni seminari, industrijske radionice, stari ljudi i tako dalje. Zamislite sve te situacije kao okosnicu procesa učenja; pregledati sve te situacije, opisati ih i objaviti kao gradski "nastavni plan i program"; onda neka studenti, djeca, njihove obitelji i kvartovi sami za sebe ispletu situacije u kojima se njihova "škola" plaća standardnim vaučerima, skupljenim od komunalnog poreza. Izgradite nove obrazovne objekte na način koji proširuje i obogaćuje ovu mrežu."

1970-ih godina Institut za budućnosti u Menlo Parku u Kaliforniji je eksperimentirao s umrežnim metodama učenja temeljenim na internetskim i računalnim konferencijama. Ubrzo nakon objavljivanja njihovih izvještaja, dva edukacijska pionira u korištenju internetskih tehnologija, Hiltz i Turoff, izravno su povezali obrazovanje s ovim pionirskim radom.

1980-ih godina

Krajem 1980-ih dr. Charles A. Findley je vodio projekt suradničkog mrežnog učenja u Digital Equipment Corporation na istočnoj obali Sjedinjenih Američkih Država. Findleyjev projekt proveo je analizu trendova i razvio prototipove okruženja za suradničko učenje, koji su postali temelj za njihovo daljnje istraživanje i razvoj onoga što su nazvali Suradničko mrežno učenje (CNL - Collaborative Networked Learning), i Suradničko učenje-rad (CLW - Collaborative Learning-Work).

1990-ih

Od razvoja interneta kao značajnog sredstva za pristup informacijama i komunikaciji, praksa mrežnog učenja težila je fokusiranju na njegovu upotrebu. U prvoj fazi interneta njegova je upotreba za mrežno učenje bila ograničena niskom propusnošću, a naglasak je uglavnom bio na pisanim i tekstualnim interakcijama između ljudi i tekstualnih resursa na koje su se pozivali. Ovaj tekstualni oblik interakcije bio je poznati akademski medij, iako je postojalo prepoznavanje jedinstvenih kvaliteta hiperteksta koji se pojavljuju u online obliku.

1991. godine Jean Lave i Etienne Wenger objavili su Situacijsko učenje: Legitimno periferno sudjelovanje, u kojem su naveli brojne primjere mreženog učenja unutar širokog raspona okruženja za neformalno učenje i unutar zajednica prakse.

U drugoj polovici 1990-ih godina, obrazovne institucije su marginalizirale otvorene, interaktivne, lokalizirane i umrežene pristupe učenju zato što su imale tendenciju razvijanja ili uvođenja sadržaja i prakse putem vlastitih sustava upravljanja učenjem (npr. Blackboard Inc, WebCT). Kreirali su i alate za suradnju (npr. IBM Lotus Notes/Learning Space and Quick Place), općenito slijedeći koncepte "e-učenja". Ti su sustavi omogućavali ograničavanje pristupa i upravljanja studentima u administrativne svrhe institucija.

Od 1998. godine međunarodna konferencija mreženog učenja održava se svake dvije godine. Zbornik radova sa svih konferencija od 2002. godine dostupan je na web stranici konferencije .

CSALT, istraživačka skupina na Sveučilištu u Lancasteru, u Ujedinjenom Kraljevstvu, povezana je sa serijom Networked Learning Conference i nekoliko uređenih zbirki, definirala je mrežno učenje kao "učenje u kojem se informacijska i komunikacijska tehnologija koristi za promicanje veza: između jednog učenika i drugih učenika, između učenika i učitelja; između zajednice koja uči i njenih resursa za učenje". Čini se da ova definicija zanemaruje povijesnu upotrebu tog pojma, gdje računalstvo nije bilo od središnje važnosti.

2000-ih

2000. godine John Seely Brown i Paul Duguid objavili su knjigu Društveni život informacija i predstavili koncept Mreže prakse (NoP's - Networks of Practice), neformalne društvene mreže koja podržavaju dijeljenje informacija između pojedinaca okupljenih oko prakse. Nadovezujući se na rad Jeana Lavea i Étiennea Wengera o zajednici prakse (CoP - community of practice), Seely Brown i Duguid tvrdili su da se mreža razlikuje od zajednice po tome što su odnosi među članovima bili neformalniji i fluidniji u usporedbi sa zajednicama. Dok su CoP-i često bili lokalizirani s jakim međuljudskim odnosima koji su osiguravali grupnu koheziju, NoP-ovi su bili globalniji s odnosima koji su bili i jaki i slabi vezani odnosi.

Salmon (2001) je napisao: „učenje je izgrađeno oko zajednica učenja i interakcije, proširujući pristup izvan granica vremena i prostora, ali nudi obećanje učinkovitosti i proširenja pristupa. Zamislite pojedince kao čvorove na mreži!"

Oko 2004. godine ideja mrežnog učenja doživjela je popularan preporod, u skladu s pojavom društvenih medija i koncepta otvorenog koda, kao što je opisano u knjizi Yochaija Benklera iz 2006., The Wealth of Networks .

George Siemens - teoretičar učenja u digitalnom društvu. Autor je članka "Povezivanje: teorija učenja u digitalnom dobu"i knjige"Znanje znanja - istraživanje utjecaja promijenjenog konteksta i karakteristika znanja".

Godine 2005. George Siemens objavio je rad u International Journal for Instructional Technology and Distance Learning, pod nazivom Connectivism : A Learning Theory for the Digital Age u kojem je argumentirao potrebu za novom teorijom učenja, onom koja bi obuhvatila suštinu i predstavljala proces mrežnog stvaranja i učenja. 2011. godine International Review of Research in Open and Distance Learning objavio je prvu recenziranu zbirku znanstvenih članaka o konektivizmu. Ovo posebno izdanje uredili su George Siemens (Sveučilište Athabasca i Grainne Conole (Otvoreno sveučilište, UK).

2007. godine Starke-Meyerring, Duin i Palvetzian prvi su opisali globalno umrežena okruženja za učenje (GNLE - Globally Networked Learning Environments) - umrežena okruženja za učenje koja su posebno dizajnirana za povezivanje učenika iz različitih dijelova svijeta. GNLE su osmišljeni kako bi olakšali dijalog te suradnju između i unutar grupa učenika, kako bi razvili bolje razumijevanje i kompetencije za globalni rad i građanstvo. GNLE-ovi imaju mnogo različitih oblika.

Modeli

Konektivistički MOOC

Uspjeh u ININSUIN, Neil Gillis i Dave Cormier

Masivni otvoreni internetski tečaj (MOOC - massive open online course) uključuje umrežene metode učenja unutar tipične strukture tečaja. Prvi takav tečaj nazvan je Connectivism and Connective Knowledge 2008, čiji su domaćini bili Stephen Downes i George Siemens. Više poput online događaja, MOOC-ovi pozivaju na otvoreno online sudjelovanje oko rasporeda ili dnevnog reda, uz pomoć ljudi s reputacijom ili stručnosti u temama, oslanjajući se na uspješne formacije mreža za učenje koje pomažu ljudima koji proučavaju teme.

Raniji primjeri online tečajeva koji koriste metode umreženog učenja:

• CyberOne: Pravo na sudu javnog mnijenja – tečaj Rebecce Nesson i suradnika iz 2006. na Pravnom fakultetu Harvarda
• Uvod u otvoreno obrazovanje – tečaj Davida Wileya 2007.
• Sastavljanje besplatnih i otvorenih obrazovnih resursa – 2008. tečaj na Wikisveučilištu Teemua Leinonena i Hansa Põldoje sa Škole za umjetnost, dizajn i arhitekturu Sveučilišta Aalto .
• Tečaj Facilitating Online – 2008. koji su uspostavili Leigh Blackall i Bronwyn Hegarty za Otago Polytechnic, a od tada se održava 2009., 2010. i 2011.
• Konektivizam – tečaj 2008. koji vode George Siemens i Stephen Downes .
• EC&I 831: Društveni mediji i otvoreno obrazovanje, 2008., 2009., 2010. Autor Alec Couros
• CCK09: Konektivizam i konektivno znanje – 2009., George Siemens i Stephen Downes
• DS106: Digital Storytelling – 2010./2011. autora Jima Grooma, uzeo je MOOC koncepte u nove dimenzije s ljudima koji stvaraju slavljeničke medije za tečaj, a sam tečaj razbija strukturu poput tečaja.
• Globaloria – Pokrenuta 2006. godine od strane Idit Harel Caperton i World Wide Workshopa kao prva i najveća mreža za društveno učenje u kojoj učenici razvijaju digitalnu pismenost, znanje STEM i računarstva te globalno građanstvo kroz dizajn igara.

Otvoreno i mrežno istraživanje

Kratka animacija glavnih aspekata onoga što istraživanje čini otvorenim.

Neki su istraživači koristili metode mrežnog učenja kako bi surađivali i podržavali međusobno istraživanje. Stranica Wikiučilište za doktora filozofije podržava malu skupinu zainteresiranu za neformalno stjecanje doktorata. Svoju praksu nazivaju OpenPhD ili Open and Networked PhD.

Istraživanja

Arhitektura mreža produktivnog učenja

Znanstvenici Istraživačkog centra CoCo, Sveučilište u Sidneju, proveli su opsežnu analizu primjera mrežnog učenja u suradnji s programerima i organizatorima nastavnih mreža u raznim dijelovima svijeta. Njihov se rad usredotočio na arhitekturu mreža za učenje - s ciljem definiranja strukture zadataka, alata i ljudi koji doprinose stvaranju uspješnih mreža za učenje. Neki nalazi iz ovog rada objavljeni su u journal of architecture of productive learning networks, koji također uključuje poglavlje o povijesti mrežnog učenja.

Situacijsko učenje

Neki su tvrdili da korištenje formalnog obrazovanja kao okruženja za istraživanje mrežnog učenja propušta većinu, ako ne i sve, vrijednosne prijedloge mrežnog učenja. Umjesto toga, Fox predlaže situ učenje i teoriju mreže aktera kao bolji pristup istraživanju.

Također pogledajte

• Asinkrono učenje
• Autodidaktizam
• konektivizam
• Tehnologija obrazovanja
• Heutagogija
• Nevidljivi koledž
• Osobna okruženja za učenje
• Rizomatsko učenje
• Društvena mreža
• Analiza društvenih mreža
• Digitalna pedagogija
• Bogatstvo mreža

Literatura

1. ↑ Dirckinck-Holmfeld, L., Jones, C., and Lindström, B. (2009) Analysing Networked Learning Practices in Higher Education and Continuing Professional Development. Rotterdam: Sense Publishers, BV
2. ↑ Networked Learning Editorial Collective (NLEC) (22 July 202). "Networked Learning: Inviting Redefinition". Postdigital Science and Education. 3: 316 – via Springer.
3. ↑ Steve Fox. Studying Networked Learning. Chapter 5 in Networked learning: perspectives and issues By Christine Steeples, Chris Jones. Springer 2002.
4. ↑ Steve Fox. Studying Networked Learning P81, in Networked learning: perspectives and issues By Christine Steeples, Chris Jones. Springer 2002.
5. ↑ "The first of these, the old Saint-Simonian 'cult of networks', feeds the contemporary desire for a horizontality of social links. The 19th century was characterized by the building of many network infrastructures – telegraph, railway, electricity – and a corresponding egalitarian ideology. Applying the French Revolution ideology to an industrial ground, Saint-Simon, who was both engineer and philosopher, built a theory of the network as the best means to connect people and to strengthen citizenship (Musso, 2003)." Musso, P. (2003) Critique des réseaux. Paris: PUF in Rebillard, Franck & Touboul, Annelise. (2010). Promises unfulfilled? 'Journalism 2.0', user participation and editorial policy on newspaper websites. Media, Culture & Society Volume 32
6. ↑ Ivan Illich. Deschooling Society, Chapter 6: Learning Webs. Calder & Boyars, 1971.
7. ↑ Alexander, C. Et al. (1977). A Pattern Language: Towns, Buildings, Construction. New York Oxford University Press. Pp99
8. ↑ Vallee, J., Lipinski, H., & Miller, R. H. (1974). Group communication through computers; Design and Use of the FORUM System. Menlo Park, CA: Institute for the Future.
9. ↑ Vallee, J., and others (1978). Group Communication Through Computers. Volume 4: Social, Managerial, and Economic Issues. Menlo Park, CA: Institute for the Future.
10. ↑ Vallee, J., Johansen, R., Lipinski, H., Spangler, K., Wilson, T., & Hardy, A. (1975). Group communication through computers: Pragmatics and dynamics. Menlo Park, CA: Institute for the Future.
11. ↑ Hiltz, S. R., & Turoff, M. (1978). The network nation—human communication via computer (1st ed.). Reading, MA: Addison-Wesley.
12. ↑ Findley, C (1987). Collaborative Networked Learning Project - Digital Equipment Corporation. Primary documents stored on Internet Archive
13. ↑ Findley, Charles A. 1988. Collaborative Networked Learning: On-line Facilitation and Software Support, Digital Equipment Corporation. Burlington, MA. and Collaborative learning-work
14. ↑ Wright, Kieth C. and Davie, Judith (1999) Forecasting the Future: School Media Programs in an Age of Change. Scarecrow Press: Maryland, pps.33,106.
15. ↑ Findley, Charles A. 1989. Collaborative Learning-work. Presentation at the Pacific Telecommunications Council 1989 Conference, January 15–20, Honolulu, Hawaii.
16. ↑ Findley, Charles A. 1987. Integrated Learning and Information Support Systems for the Information Age Worker. Presentation at World Future Society Conference, Cambridge, Massachusetts, November 1987.
17. ↑ Harasim, L. (Ed.). (1990). Online education; perspectives on a new environment. New York: Praeger.
18. ↑ Mason, R., & Kaye, A. (1990). Towards a new paradigm for distance education. In L. Harasim (Eds.), Online education: Perspectives on a new environment. New York: Praeger.
19. ↑ Lave. J, Wenger, E. (1991). Situated Learning: Legitimate Peripheral Participation. Cambridge University Press
20. ↑ Watson, W. & Watson, S. (2007). An argument for clarity: what are learning management systems, what are they not, and what should they become? TechTrends, Springer Verlag (Germany), 2007, 51(2), pp.28-34. https://hal.archives-ouvertes.fr/hal-00692067/document
21. ↑ "Home, Networked Learning Conference 2016 - NLC2016, Lancaster University UK".
22. ↑ Goodyear, P. Banks, S. Hodgson, V. and McConnell, D. eds (2004) Advances in Research on Networked Learning. London: Kluwer Academic Publishers p1
23. ↑ Seely Brown, John; Duguid, Paul (2000). The Social Life of Information. Harvard Business School Press.
24. ↑ Salmon, G. Changing Learning Environments, Association of Learning Technology (ALT) Conference, 2001
25. ↑ A complete PDF of the book is freely downloadable on the wiki of the book and is available (see HTML version) under a Creative Commons Noncommercial Sharealike license
26. ↑ Siemens, G., Connectivism: A learning theory for the digital age, International Journal of Instructional Technology and Distance Learning 2 (10), 2005.
27. ↑ George Siemens. Connectivism: A Learning Theory for the Digital Age. International Journal for Instructional Technology and Distance Learning, January 2005
28. ↑ Ed. Conole, G. Siemens, G. Special Issue - Connectivism: Design and Delivery of Social Networked Learning. International Review of Research in Open and Distance Learning, Vol 12, No 3 (2011).
29. ↑ Starke-Meyerring, D., Duin, A. H., & Palvetzian, T. (2007). Global partnerships: Positioning technical communication programs in the context of globalization. Technical Communication Quarterly, 16(2), 139-174.
30. ↑ Starke-Meyerring, D., & Wilson, M. (Eds.) (2008). Designing globally networked learning environments: Visionary partnerships, policies, and pedagogies. Rotterdam: Sense Publishers.
31. ↑ Mak, Mackness and Williams (2010). The Ideals and Reality of Participating in a MOOC. Seventh International Conference on Networked Learning
32. ↑ MOOC or Mega-Connectivism Course Archived 2008-08-03 at archive.today. George Siemens 28 Jul 2008
33. ↑ Leinonen, Teemu; Vadén, Tere; Suoranta, Juha (2009-02-07). "Learning in and with an open wiki project: Wikiversity's potential in global capacity building". First Monday. 14 (2). doi:10.5210/fm.v14i2.2252.
34. ↑ Carvalho, L. & Goodyear, P. (Eds.) (2014) The architecture of productive learning networks, New York, Routledge.
35. ↑ Illich. Deschooling Society. Calder & Boyars, 1971
36. ↑ Fox in Networked Learning: Perspectives and Issues, P82. Springer 2002.

Knjige

• Blackall, L. (ur.) (2006.). Budućnost učenja u umreženom svijetu .
• Carvalho, L. & Goodyear, P. (ur.) (2014.) Arhitektura mreža produktivnog učenja. New York: Routledge.
• Dirckinck-Holmfeld, L., Hodgson, V. i McConnell, D. (2011.) Istraživanje teorije, pedagogije i prakse umreženog učenja. New York, NY: Springer.
• Dirckinck-Holmfeld, L., Jones, C. i Lindström, B. (2009.) Analiza praksi umreženog učenja u visokom obrazovanju i kontinuiranom profesionalnom razvoju. Rotterdam: Sense Publishers, BV . Dostupan pregled [1]
• Downes, S. (2007). Nove tehnologije za učenje .
• Goodyear, P. Banks, S. Hodgson, V. i McConnell, D. ur. (2004.) Napredak u istraživanju umreženog učenja . London: Kluwer Academic Publishers.
• Hodgson, V., Laat, M. de, McConnell, D., i Ryberg, T. (2014). Dizajn, iskustvo i praksa umreženog učenja. New York: Springer.
• Jones, C. (2015.), Umreženo učenje: obrazovna paradigma za doba digitalnih mreža . London: Springer.
• Koper, R. (Ur.) (2009), Usluge mreže učenja za profesionalni razvoj . Berlin, Heidelberg: Springer.
• Steeples, C. i Jones, C. ur. (2002.) Umreženo učenje: perspektive i problemi . London: Springer.

Vanjske poveznice

• Serija konferencija o umreženom učenju
• National College for School Leadership - Program Networked Learning Communities (NLC) .
• Projekt umreženog učenja u visokom obrazovanju Centra za studije napredne tehnologije učenja
• Centar za proučavanje umreženog učenja i izgradnje znanja

[[Kategorija:Alternativno obrazovanje]] [[Kategorija:Učenje]]