Suradnik:Culo-sija/U izradi

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Stranica za koncept!
Baustelle.svg

Suradnik Culo-sija upravo radi na ovom članku!
Koristite stranicu za razgovor ukoliko imate pitanja u vezi s ovom stranicom.
Ova stranica služi kako bi si suradnik olakšao rad na članku u kojem očekuje česte izmjene i dodavanje sadržaja.
Kada članak bude gotov, biti će prebačen u glavni imenski prostor Wikipedije.

Panther
Panzerkampfwagen V Panther
[[Datoteka:|280px]]
Namjena Srednji tenk
Zemlja porijekla Flag of Germany (1935–1945).svg Treći Reich
Svojstva
Dužina m
Širina m
Visina m
Masa tona
Posada 5
Oklop i naoružanje
Oklop mm
Sekundarno naoružanje strojnice
Pokretljivost
Pogon

KS ( kW)[1]

Brzina km/h[2]
Doseg km[2]
Preuzeto sa: Achtungpanzer.com 1.5.2012.

Panther ili službenim nazivom Panzerkampfwagen V Panther je bio njemački srednji tenk u Drugom svjetskom ratu.

Razvoj tenka[uredi VE | uredi]

Počeci tenka Panther datiraju od početka Operacije Barbarossa u lipnju 1941. godine. Tijekom prvog tjedna borbi zamijećena je pojava sovjetskog T-34 srednjeg tenka. Iako je na bojištu bio prisutan manji broj ovih tenkova, svojom okretnošću, mehaničkom pouzdanošću, solidnom vatrenom moći i dobro zakošenog oklopa koji pruža pristojnu oklopnu zaštitu postajao je prijetnja uspješnom izvođenju njemačke operacije. Njemačkim časnicima je bilo jasno da je T-34 superiorniji od tadašnjih najjačih njemačkih tenkova, a tu superiornost je naviše osjetila 4. Tenkovska divizija 4. listopada 1941. Mtsensku, blizu Orela. Ovom divizijom je zapovijedao General pukovnik Heinz Guderian. <str. 3.>

Od 18. do 21. listopada na Istočno bojište u sektor u kojem je djelovao Guderan su se okupili mnogi dizajneri i stručnjaci za oklopna vozila da provedu istragu na zarobljenim T-34 tenkovima. Pregledom se trebao utvrditi kojim će putem njemačka industrija nastaviti razvoj svojih tenkova. Guderian je predložio da bi njemačka trebala jednostavno proizvesti kopiju T-34 tenka jer bi to bio mnogo brži način suzbijanja prijetnje koju T-34 predstavlja. Ministarstvo obrane (eng. Weapons Department) se s ovom idejom nije složilo, jer bi njemačkoj bilo teško proizvoditi dovoljne količine legure čelika i dizelskih motora. Dok se ne riješi pitanje novog tenka, vojska je odlučila pojačati vatrenu moć Panzera IV i StuG III samohodnih topova.<str. 3.-4.>

Prijedlog je bio da se najbolje karakteristike T-34 tenka uklope u novi njemački srednji tenk. Istražitelji, sada nazvani „Panther komisija“ (eng. Panther Commission) su zaključili da postoje tri glavne prednosti T-34 nad njemačkim tenkovima. Glavni top sovjetskog tenka je duži od onih njemačkih čime granata postiže veću izlaznu brzinu čime je probojnost ispaljene granate bila veća. Kotači i gusjenice su bile šire što je tenku dalo odlične terenske sposobnosti i impresivnu najveću cestovnu brzinu. I zadnje, dok je sovjetski tenk imao tanji oklop (45 mm) od njemačkih tenkova, razina oklopne zaštite je bila veća od oklopa iste debljine na njemačkom tenku zbog njegove zakošenosti.<str. 4.>

Krajem listopada 1941. komisija je ugovorila sa njemačkim tvrtkama Daimler-Benz i MAN-om (Maschinenfabrik Augsberg-Nuremburg) početak razvoja novog tenka težine 30 tona, označen kao VK30.02. Na šasije tenkova je trebala biti ugrađena Rheinmetallova kupola sa 7,5 cm L/70 topom. Tijekom ljeta 1942., Daimler-Benz je dovršio tri pomalo različita prototipa, označen VK30.02 (DB). Vozila su imala zakošene plohe na tijelu tenka, kupolu montiranu više sprijeda, dugačak tenkovski top i veliku ploču oko topa (eng. Mantlet). Jedan od ovih prototipova je imao i ugrađen dizelski motor sličan onome u T-34. No, za razliku od T-34, VK30.02(DB) je imao tradicionalnu njemačku suspenziju baziranu na (bogie wheels mounted on external leaf springs) koja je rabljena i na prijašnjim Panzer tenkovima. VK30-02(DB) je težio 35 tonnes, imao zakošen oklop najveće debljine 60 mm i operativni domet od 195 km. Njegove pomalo uske gusjenice su stvarale vrlo veliki pritisak na tlo od 0,83 kg/cm3.< str. 5>

Za usporedbu, VK30.02(MAN) je manje izgledao kao kopija T-34 tenka i imao je mnogo zajedničkog sa ranijim njemačkim tenkovima. U vidu zakošenih površina, jedino je prednja zakošena ploha predstavljala kopiranje dizajna sa sovjetskog T-34. Tri MAN-ova prototipa su rabila MB502 dizelski motor ili jedan od dva uobičajenih njemačkih benzinskih motora, Maybach HL210 snage 650 KS i nešto snažniji HL230 sa 700 KS. <str. 5.>

Suspenzija na MAN-ovim prototipovima se razlikuje od tipičnog njemačkog dizajna. Vozila imaju osam velikih kotača koji rabe sofisticirani unutarnji dvostruki sustav torzijskih poluga umjesto dosadašnjih vanjskih lisnatih opruga. Montiranjem kupole na središte tijela tenka, dizajn tenka VK30.02(MAN) je smanjio stupanj kojim cijev topa sprijeda izlazi iz okvira dimenzija tenka. MAN-ova vozila su težila isto kao i Daimler-Benzova, iako je njihov veći tank benzina (750 litara) omogućio veći operativni domet od 270 km, a šire gusjenice su imale prihvatljiviji pritisak na tlo od 0,68kg/cm3.<str. 5.>

Nakon ocjene prototipova, Hitler je zaključio da je Daimler-Benzov prototip superioran, ali 11. svibnja ministarstvo obrane je preporučilo prihvaćanje MAN-ova dizajna. Glavni razlog je bio što se ministarstvo pribojavalo da bi moglo doći do unakrsne vatre među njemačkim jedinicama zbog prevelike sličnosti sa T-34. <str.5>

Očekivano, 15. srpnja 1942. vojska je ugovorila proizvodnju prve pred serijske inačice novog tenka imena Panzerkampwagen V Panther Ausführung (ili Model A) A (Sdkfz 171). U siječnju 1943. nijemci su preimenovali novo serijsko vozilo u Panther Model D. Ugovor popisan u svibnju je uključivao nekoliko preinaka na vozilu, od kojih je najznačajnija promjena debljine prednje ploče na tijelu tenka sa 60 do 80 mm. Predviđanja da će Panther biti nedovoljno oklopljen kako bi zaštitio posadu od novijih prijetnji su se obistinila na Istočnom frontu. Zbog toga je 4. lipnja 1942. Adolf Hitler predložio da se prednji oklop Modela D podeblja na 100 mm. Testiranja su pokazala da dodavanje dodatnog oklopa na postojeći model Panther tenka (kao što je prije učinjeno sa Panzerom III i IV) vodi do velikih tehničkih problema. Zbog toga su se nijemci odbacili prijedloge o podebljavanju oklopa na postojećem tenku i umjesto toga razmotrili razvoj novog tenka baziranog na Pantheru. Novi tenk je treba biti bolje oklopljen i sa povećanom vatrenom moći, a nazvan je Panther II.<str.6.>

Tijekom kolovoza 1942., MAN je proizveo dva prototipa Panthere za testiranje, Nazvanih Panther V1 i V2. V1 je bila samo šasija bez montirane kupole, dok je V2 bio kompletan tenk. Ovaj potonji je imao neobičnu šesterokutnu kupoli u koju je ugrađen Rheinmetall 7,5cm KwK 42 L/70 top sa jednostrukom prigušnicom (single-baffle muzzle brake) na vrhu cijevi , dok su svi kasniji Pantheri imali dvostruku prigušnicu (duble-baffle brake). Lijeva strana kupole je imala karakterističnu zapovjednikovu kupolu tanjurastog oblika koja se izdizala iznad krova kupole.<str. 7.>

Tijekom 8. - 14. studenoga, nijemci su testirali prototip V2 na poligonu u blizini grada Eisenach u Njemačkoj. Pokazalo se da vozilo težine 43 tonnes, mnogo više od zacrtanih 35 tonnes ima mnoge mehaničke probleme. Jedan od razloga za toliko premašivanje u težini je bilo inzistiranje Hitlera da prednja ploča tenka bude debljine 80 mm. Sa ugrađenim Maybach motorom snage 650 KS, V2 tenk je pružao imao omjer snage i mase od samo 15,1 KS/t što je 15 posto manje nego što ima T-34 i 25 posto manje nego što je imao VK30.02(MAN). Premali odnos snage i težine je uzrokovalo velika naprezanja osobito vidljiva na kotačima, motoru, mjenjaču i transmisiji. Ovo je pratilo Panther Model D tenkove kroz njihovu devetomjesečnu proizvodnju.

Kasnije prilagodbe i poboljšanja koja su nijemci primijenili na proizvodnim Panther Model D i Model A su ublažile ovakve probleme. Kasniji Model G Panther je bio mnogo pouzdaniji tenk, no ipak, nikada se u potpunosti nije riješio svojih mana koje su gotovo zasjenile njegove očite prednosti: moćan top i dobro zakošen oklop. Krajem 1942. nijemci su silom htjeli dovesti novi Panther tenk u borbu na Istočnom bojištu. No, iako su primijećene mnoge mane prilikom testiranja, vojska je požurivala prototip V2 u serijsku proizvodnju kao Model D Panther. Do ljeta 1943. vojsci je predan velik broj Modela D, ali je postalo jasno da ova vozila nisu bila spremna za korištenje u borbi. <str. 8.>

Model D[uredi VE | uredi]

Krajem studenog 1942. Nijemci su odlučili uvesti u serijsku proizvodnju prototip V2. U srpnju 1942. Planirana je proizvodnja 250 Panther Model D. Prema tome je između studenog 1942. I siječnja 1943. MAN proizveo prvih četiri serijskih modela. Od 24.-26. siječnja 1943., tri serijska primjerka su testirana. Serijska verzija modela D je imala redizajniranu kupolu koja nije imala šestokutni dizajni kao na originalnom V2. U kupolu je montiran modificirani 7,5 cm KwK 42 L/70 top. Od sekundarnog naoružanja tenk je imao koaksijalno montiranu 7,92 mm MG 34 strojnicu na kupolo, desno od topa i strojnicu montiranu na krovu kupole. Borbeni komplet vozila se sastojao od 79 granata za glavni top i 4200 metaka za strojnice. Tenk je na kupoli imao i montirane bacače dimnih granata na prednjoj strani kupole sa svake strane za obranu u bliskoj borbi.<str 8. – 9.>

Oklop je bio sličan onome na prototipu V2, uz iznimku da je prednja ploča bila debljine 80 mm i zakošena za 55 stupnjeva. Bočne stranice tijela tenka su bile 40 mm debljine i postavljene pod 40 stupnjeva. U tenk se ugrađivao 650 KS snažan Maybach HL210 P30 motor i transmisija AK 7-200 sa sedam brzina. Zbog dodatnog oklopa, Model D je težio 44,8 tonnes, malo teži od već preteškog V2. Iako je težina povećana, pritisak koji stvara na tlo je bio prihvatljivih 0,735 kg/cm3. Tenkova prosječna potrošnja na cesti je bila 2,8 litara po kilometru, što sa tankom benina veličine 720 litra omogućuje domet od 250 km vožnjom na cesti i samo 100 km po terenu. Komunikacijska oprema je bila standardna kao i na većini tenkova, radio Fu 5. Sastojao se od 10 watnog odašiljača sa kratkom valnom duljinom prijemnika, radeći na frekvencijskom opsegu od 27,2 do 33,4 MHz. Kao odašiljač se koristila dvometarska štapna antena koja je bila postavljena na kraj tijela tenka. <str 9.>

Te prve Panthere su opširno testirane tijekom siječnja i veljače 1943. No, ta testiranja provedena sa posadama dvije nove oklopne jedinice 51. i 52. tenkovske bojne su pokazala mnoge dizajnerske propuste kao i upitnu kvalitetu izrade. Glavni top se nije mogao podignuti ili spustiti onoliko koliko je bilo predviđeno. Glavni lančani prijenosnik je bio sklon pucanju, transmisija se često kvarila, motor je bio lakozapaljiv a pumpa za gorivo je redovito odlazila. Bio je to odraz požurivanja nespremnog vozila u serijsku proizvodnju. <str. 9>

Tijekom veljače 1943. usprkos svim navedenim problemima MAN je isporučio još 11 Panthera na testiranje, dok je Daimler-Benz dovršio 6 Panthera . Do 28. veljače 1943. Nijemci su dopremili 22 tenka dvama novim tenkovskim bojnama. Kasnije proizvedene Panthere su imale drugačiji sustav upravljanja vozilom (eng. Steering gear). Tijekom ožujka, Daimler-Benz, MAN i MNH su predali 58 Model D Panthera vojsci, dok je Henschel dovršio svojih prvih deset tenkova, tako da su do kraja ožujka nijemci imali 90 Panthera. No, još niti jedno vozilo nije dopremljeno na bojište zbog toga što su testiranja otkrila 45 problema koje bi trebalo popraviti prije nego što tenk dovedu u borbu. U to vrijeme državni vrh je vjerovao da će Panther imati veliki doprinos strateškoj pobjedi koju je Njemačka planirala u ofenzivi na Istoku za ljeto 1943. godine. <str 10.>

Nijemci su se brinuli da rad na preinakama ne uspori završetak tenkova koji su trenutno u proizvodnji. Zbog toga četiri tvrtke koje su proizvele tih 90 tenkova nisu ih odmah počele prilagođavati, nego su nastavile sa proizvodnjom Modela D prema prvotnom dizajnu (iako uz manje izmjene) premda su znali za njihove slabosti. Nakon 160 nedovršenih tenkova nijemci su poslali tenkove u DEMAG tvornicu kako bi se na njima napravile predviđene izmjene . Izmjene su rađene tijekom travnja i svibnja i uključivale izmjenu odjeljka za motor, podešavanje sustava upraljanja, suspenzije, zupčanika i prijenosa. Od travnja 1943. Vozila su dobila dodatne oklopne ploče na bokovima kako bi se zaštitile vrlo osjetljive gusjenice i bok vozila od sovjetskih protutenkovskih pušaka. <str. 10>

Do početka svibnja, proizvedena je prva serija od 250 primjeraka Modela D. Od 251 primjerka pa nadalje u Panthere se ugrađivao Maybach HL230 P30 motor snage 700 KS umjesto prijašnjeg HL210. Iako jači motor nije povećao najveću brzinu tenka, poboljšao mu je ubrzanje i terenske sposobnosti. Unatoč DEMAG programu, testovi provedeni tijekom svibnja su otkrili neke ozbiljne probleme. Posljedično, od lipnja novi HL230 motor je prošao kroz dodatne prilagodbe. Na proizvedenim vozilima su napravljena poboljšanja na transmisiji. Za to vrijeme, proizvedeno je nekoliko Modela D s novim motorom, ali bez lansera dimnih granata koji su se nalazili na obje strane kupole. Tvornica je izostavila lansere zbog rezultata testnih vježbi koje su pokazale da iznenadni napadi protivničkog lakog pješačkog naoružanja mogu aktivirati granatu dok su poklopci na tenku otvoreni, čime dim uđe u odjeljak za posadu i onesposobi ju za daljnja djelovanja. Do 31. svibnja, vojska je primila 250 Modela D s motorom HL210 i 118 primjeraka s motorom HL230. No, mnogo je Panthera ostalo izvan uporabe zbog uočenih problema i trebali su biti popravljeni. Zbog toga nisu mogli biti dopremljeni do Istočnog fronta za planiranu njemačku ljetnu ofenzivu. Do kraja lipnja je do Sovjetskog Saveza dopremljeno 200 Panthera.<str 11.>

Model A[uredi VE | uredi]

Model F[uredi VE | uredi]

Model G[uredi VE | uredi]

Vidi još[uredi VE | uredi]

Unutarnje poveznice[uredi VE | uredi]

Zajednički poslužitelj[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Panzerkampfwagen V Panther
Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Panzerkampfwagen V Panther

Izvori[uredi VE | uredi]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Pogrješka u citiranju: nije zadan tekst za izvor J&D28
  2. 2,0 2,1 Jentz and Doyle 1993, str. 33.

Literatura[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]