Suradnik:Miljenb/Stranica za vježbanje

Kantova etika

Kantova etika je ponajviše deontologijska što znači etika dužnosti.

Pojam volje

Po Kantu dužnost proizlazi iz poštovanja prema zakonu uma. Dužnost je ono što čovjeku njegov vlastiti um naređuje da čini. Budući da je temeljna odlika uma univerzalnost (općenitost) to onda um naređuje takvvo djelovanje koje je univerzalno, tj. obvezatno za sve ljude. Najviša formula takvog djelovanja je Kantov kategorički imperativ, dakle, najviša zapovjed uma koja vrijedi bezuvjetno (kategorički):

“Djeluje tako da maksima tvog djelovanja može uvijek istodobno važiti kao princip općeg zakonodavstva !”

  Slušanje uma predstavlja za Kanta ostvarenje najvišeg čovjekova dostojanstva; ne-slušanje vlastitog uma predstavlja nezrelost čovjekovu. Stoga je čovjek pozvan na slušanje vlastitog uma na putu ostvarivanja sebe kao slobodnog bića. Čovjekova je dužnost da se pridržava dužnosti s kojima je upoznat i koje su u suglasju s njegovom savješću. Ako djeluje u skladu s dužnostima, tada se njegovo djelovanje može okarakterizirati kao dobro; ako čovjek djeluje iz nagnuća, dakle ponukan onim što mu se sviđa, što mu je ugodno, što zadovoljava njegove nagone, a u suprotnosti s dužnostima, tada je njegovo djelovanje, u moralnom smislu, zlo. No, čovjekovo se djelovanje može odvijati tako da izvanjski bude u skladu s dužnostima, ali nije iznutra vođeno dužnošću: čovjek, na pr. može  pomagati siromašnima zbog toga što mu je to plaćeni posao. Dužnost je pomagati siromašnima, ali u tom slučaju pomaganje se ne vrši iz dužnosti, što bi bilo u slučaju da je sama dužnost odredbeni razlog volje, nego prema dužnosti dakle pomaganje se vrši, ali odredbeni razlog volje je obveza na poslu.

  Stoga će Kant svako djelovanje koje se vrši prema dužnosti zvati tek legalnim, a moralnim samo ono koje je vršeno iz dužnosti. U prvom slučaju motiv djelovanja je pridržavanje pravnih odredbi, za nepridržavanje istih slijedi sankcija, u drugom slučaju motiv je u djelovanju po moralnom zakonu. U slučaju legalnog djelovanja svrha je postizanje vlastite koristi, u slučaju moralnog djelovanja svrha je ostvarivanje ljudskog dostojanstva, kako u sebi tako i u osobi drugoga. Stoga i postavljamo naredno pitanje:

Litaratura

1. Anzenbacher, A: Filozofija (poglavlje “Etika”), Školska knjiga, Zagreb, 1992.
2. Čehok i Koprek: Etika – priručnik jedne discipline. Školska knjiga, Zagreb, 1996.
3. Matulić,Tonči, Bioetika, Glas koncila, Zagreb, 2001.
4. Talanga, Josip:Uvod u etiku, “Hrvatski studiji”, Zagreb, 1999.
5. Kant, Imanuel, Kritika praktičkog uma.
6. Anzenbacher, Arno (1992) Einfuhrung in die Ethik. Patmos Verlag, Düsseldorf.
7. Aristotel: Nikomahova etika. Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1992.