Suradnik:Weraasd/Pješčanik

Svetozar Delić
21. zagrebački gradonačelnik
trajanje službe 16. travnja 1920. – 19. travnja 1920.*
Prethodnik	Stjepan Srkulj
Nasljednik	Dragutin Tončić (povjerenik)
21. zagrebački gradonačelnik
Rođenje	31. kolovoza 1885., Petrinja, Hrvatska (tada Austro-Ugarska)
Smrt	25. listopada 1967., Samobor, Hrvatska (tada SFRJ)
Politička stranka	Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista) (1919. - 1923.)
Zanimanje	činovnik
*nakon tri dana, smjenjuje ga zemaljska vlada, na poticaj kralja Aleksandra.

Svetozar Delić (rođen 31. 8. 1885. u Petrinji, Austro-Ugarska (danas Hrvatska); umro 25. 10. 1967. u Samoboru SFRJ (danas Hrvatska). Bio je prvi komunistički gradonačelnik Zagreba, izabran 1920. godine. Izabran je na listi KPJ, a bio je gradonačelnik samo tri dana, kada je razriješen dužnosti, odlukom zemaljske vlade, na poticaj kralja Aleksandra, koji nije htio tolerirati komunističku vlast u glavnom industrijskom središtu Jugoslavije. Poznat je i po radu u komunističkoj organizaciji Napred, u vrijeme rane jugoslavije.

Biografija

Rođen je u Petrinji

Kao maturant pripada socijalističkoj grupi (časopisa Naša snaga 1904.). Od 1905. je u Glavnom odboru Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije i do 1919. radi u Okružnoj blagajni u Zagrebu. Pretežno deluje u sindikalnim i zadružnim organizcijama. Godine 1919. je njihov poverenik u Narodnom veću.

Pripada stranci levih obeležja, a zatim ulazi u Socijalističku radničku partiju Jugoslavije (komunista). Njena lista na izborima za gradsko zastupstvo uz Zagrebu 21. 3. 1920. dobija 20 mesta (od 50), pa je Delić, kao predsednik Kluba komunističkih gradskih zastupnika 15. 4. 1920 sa 27 glasova (od 45) izabran za gradonačelmika. Zemaljska vlada ga je onemogućila u zaključku sa izbora i postavila svog poverenika, a zatim poništenjem zakletve komunističkih zastupnika i zaključka o njegovom izboru (26. 4. 1920.)

Na Vukovarskom kongresu 1920. Delić se opredelio za centrumaše. Bio je direktor Radničke konzumne zadruge i Radničke štedne zadruge.

Godine 1923. povukao se iz političkog života.

Izvori[uredi - уреди] Franjo Buntak i ostali (1984.) Iz starog i novog Zagreba VI. Izdanja Muzeja grada Zagreba. Zvonimir Milčec (1993.) Zagrebački gradonačelnici. Alfa. ISBN 953-168-010-8. Z. Šimpnčić: Mesna politička organizacija SRPJ(k) Zagreba i izbori za gradsko zastipstvouZagrebu 21. ožujka 1920 godine, Revolucionarni radnički pokret u Zagrebu između dva rata. Zagreb 1968. Tekst Vlade Oštrića, naučnog saradnika Instizuta za historiju radničkog pokreta Hrvatskeu Zagrebu u Enciklopediji Jugoslavije JLZ Zagreb 1984.

Žumberački uskoci, naziv je skupinu ljudi i ratnika koja se počela naseljavati na Žumberak 1530. godine, na poziv austrijskog cara Ferdinanda. Oni su bili prebjezi iz osmanskog carstva, koji su uskočili na područje Žumberka koje je, zbog turskih provala, bilo poharano i gotovo bez stanovništva. Car Ferdinand uskočkom je stanovništvu podijelio privilegije; bili su slobodni, ničiji kmetovi, uz slobodu dobili su i zemlju, ali zauzvrat su imali obvezu sudjelovati u ratu protiv osmanskog carstva i štiti Kranjsku i austrijske zemlje, kao i okolicu (Zagreb, Metlika, Samobor...) od turskih napada i pustošenja.

Povod naseljavanju

Otkad su turci 1463. osvojili Bosansko krajevstvo, područje tadašnje kraljevine Hrvatske bilo je devastirano turskim napadima. Turci su tako mogli prodirati i dalje, u austrijske pogranične zemlje, osobito Kranjsku. Tako su 1469. provalili 4 puta. Bosanski paša je s 20 000 vojnika provalio u Kranjsku te je palio i robio sve do Ljubljane. Tom prilikom 60-ak tisuća ljudi je odvedeno u ropstvo. Iste godine turci su opet harali Kranjskom i Žumberkom, utaborili suse kod Sv. Bartola. Ubili su više od 60 000 ljudi a još su mnoge odveli u ropstvo. 1491. dogodila se još jedna velika provala, na blagdan sv. Mihajla. Tada je vjerojatno i uništen Stari grad Sichelberg (Žumberak). Nakon svih tih provala južna Kranjska je gotovo pa uništena, a Žumberak je ostao bez velike većine stanovništva. To je otvaralo put turcima prema Štajerskoj i sjevernoj Kranjskoj.

Doseljavanje

Provalom Turaka u 15.st.područje Žumberka bilo je opustošeno.U taj kraj u više seoba od 1530.do 1538. doseljavani su uskoci iz Bosne i Hercegovine,Cetinske krajine i u zadnjoj iz Senja 1617. Većina tih uskoka bili su bizantsko-slavenskog obreda, a danas se nazivaju >grkokatolici.Sama riječ jasno govori da su oni katolici grčkog ili bizantskog obreda.Kad je u Marči(kraj Kloštar-Ivanića)godine 1611.osnovana grkokatolička biskupija, tada i žumberački uskoci ulazi u njezin sastav.Od godine 1777.oni pripadaju Križevačkoj biskupiji.

Godine 1540. car Ferdinand osnovao je Žumberačku kapetaniju, koja je ušla u sastav Vojne krajine, s ciljem obrane Hrvatske od daljnih prodora Turaka.Poznati žumberački kapetani bili su Ivan Lenković,Petar Zrinski i Juraj Frankopan Tržački.U vrijeme carice Marije Terezije Žumberak je godine 1746. podijeljen na dvije kumpanije 11. ili Oštrčku sa sjedištem na Kostanjevcu i 12. ili Žumberačku sa sjedištem u Kalju, a bile su u sastavu Slunjske pukovnije,odnosno Karlovačkog generalata.Vojna krajina bila je ukinuta 1871.god. oseljavanja

==

http://www.historiografija.hr/hz/1964/HZ_17_12_MOACANIN.pdf

http://www.mojzumberak.com/Povijest__umberka/Naseljavanje__umberka_Uskocima/naseljavanje__umberka_uskocima.html

Žumberačka magistrala
Osnovni podatci
Vrijeme izgradnje:	1858.
Upravitelj:	Hrvatske ceste, Grad Samobor
Od:	Bregana
Glavni čvorovi:	Kostanjevac
Do:	Sošice
Područja:	Žumberak

Žumberačka magistrala je ime za glavnu i najdužu cestu Žumberka. Trasa ceste počinje u Gabrovici gdje počinje uspon na glavni greben Žumberačke gore, nadalje vodi kroz Stojdragu, Poklek, do najvišeg prijevoja koji se nalazi između Novog Sela Žumberačkog i Budinjaka

{{{ime}}} [[Datoteka:{{{grb}}}|110px|grb fakulteta]] lat. {{{latinski}}} Osnovan {{{osnovan}}} Osnivači {{{osnivači}}} Dekan {{{dekan}}} Zaposlenika {{{zaposlenici}}} Studenata {{{studenti}}} Studijski programi Integrirani P+D {{{integrirani}}} [{{{web_stranica}}} Službena stranica] {{{napomena}}}

{{#if:- |

{{{ime}}} {{#if:- |{{{Nadimak}}}
{{{Motto}}}
{{{slika}}}{{{Opis slike}}}
Adresa
{{{Ulica}}}
{{{Grad}}}
{{{Županija}}}
{{{Država}}}
Informacije
Osnivanje	{{{Osnivanje}}}
Osnivač	{{{Osnivač}}}
Ravnatelj	{{{Ravnatelj}}}
Tajnik	{{{Tajnika}}}
Zaposlenici	{{{Planinarski domovi}}}
Nastavnici	{{{Vrsta}}}
adm. osoblje	{{{administrativnog osoblja}}}
Zadnja erupcija	{{{Zadnja erupcija}}}
[{{{web_stranica}}} Službena stranica]