Svetigora (časopis)

Izvor: Wikipedija
Časopis Svetigora, broj 277., 2019.

Svetigora je časopis Srpske pravoslavne Mitropolije crnogorsko-primorske.[1] Prvi broj je izašao na Božić 1992. godine.[2] Naziv Svetigora je dao mitroplit Amfilohije Radović po imenu potoka Svetigore, iz svog rodnog kraja, koji protiče pored manastira Morača i ulijeva se u rijeku Moraču. Potok Svetigora, na kojem su stoljećima radili manastirski mlin i valjaonice za valjanje sukna, prije ušća u Moraču, preko vapnenake podloge i fluvioglacijalne terase pravi lijepi vodopad, visok 48 m.[3]

Tematika[uredi | uredi kôd]

Sadrži crkvene besjede, reportaže, poeziju, predavanja, duhovne pouke, kroniku metropolije. Prati prije svega zbivanja u Mеtropoliji crnogorsko-primorskoj, ali i u SPC i svim drugim pomjesnim pravoslavnim crkvama. Ima vrlo zapaženo mjesto u periodici SPC, što kakvoćom izdanja, kao i kakvoćom tekstova, a i svojim kontinuitetom.

Urednici[uredi | uredi kôd]

  • Radomir Nikčević, od br. 1. – 120. (1992. – 2002.)
  • jeromonah (sada biskup slavonski) Jovan (Ćulibrk) od br. 121. – 140. (2002. – 2004.)
  • jerođakon Nikodim (Bogosavljević) do br. 169. (2004. – 2006.)
  • đakon (sada svećenik) Nikola (Gačević) do br. 182. (2006. – 2008.)
  • jeromonah (sada biskup buenosajreski) Kirilo (Bojović) od br. 183. – 272. (2008. – 2018.)
  • naslovni biskup dioklijski Metodije Ostojić od br. 273. (listopad 2018.)

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. SVETIGORA: obraznik za vjeru, kulturu i vaspotanje, glavni i odgovorni urednik Radomir Nikčević, God. 1., br. 1. (1992.) Cetinje, Mitropolija Cetinjska, 1992, Podgorica: Pobjeda
  2. Bojović, Kirilo. 2018. Svetigora, listopadski broj 273., str. 3., Pozdravno slovo. Svetigora. Cetinje.
  3. Pritoke rijeke Morače, Desne pritoke, Ibrištica. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. kolovoza 2020. Pristupljeno 5. listopada 2019.