Syd Barrett

Izvor: Wikipedija
Syd Barrett
Ime u rodnom listuRoger Keith Barrett
Rođen/a6. siječnja 1946.g.
( Cambridge (Velika Britanija )
Umro/umrla7. srpnja 2006.g.
Žanr/ovipsihodelični rock, psiho folk
Zanimanjeglazbenik, tekstopisac
Instrumentgitara, bas-gitara, ukulele, mandolina, bendžo
Djelatno razdoblje1964.1974.
Producentska kućaHarvest/EMI
AngažmanPink Floyd, Stars
Syd Barrett

Roger Keith "Syd" Barrett (Cambridge, 6. siječnja 1946.7. srpnja 2006.), britanski rock glazbenik, tekstopisac.

Jedan od prvotnih članova grupe Pink Floyd. Napustio je grupu početkom 1968. i započeo solo karijeru.

Roger Barrett se povukao iz javnog života, izabravši provesti ostatak života u kući svoje majke, čak i nakon njene smrti 1991. Zadovoljavao se slikanjem, i navodno je napisao knjigu o povijesti umjetnosti, za vlastitu zabavu (bez namjere objavljivanja).

Syd je umro 7. srpnja 2006. zbog komplikacija uzrokovanih dijabetesom.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Syd Barrett je jedna od kultnih figura rocka, utemeljitelj, pjevač i gitarist legendarnog sastava Pink Floyd. Mediji su ga znali zvati "otac britanske psihodelije", a iza sebe je ostavio svega dva samostalna albuma. Njegovom djelu treba pribrojiti i maestralni prvijenac "Pink Floyda" iz 1967., The Piper at the Gates of Dawn, kojemu je dao presudan ton. Barrettova samostalna diskografija nesrazmjerna je njegovu utjecaju na pop i rock scenu, koja se proteže i u devedesete. Među imenima na koje je izravno utjecao našli su se: Marc Bolan, David Bowie, Julian Cope, The Jesus and Mary Chain... te gotovo svi pripadnici britanske scene s nagnućem prema psihodeliji. Barrett samostalnu karijeru započinje nakon što je 1968., zbog sve mahnitijeg ponašanja i nemogućnosti suradnje s drugim članovima, udaljen iz "Pink Floyda". Njegov prvijenac The Madcap Laughs, objavljen početkom 1970., bio je nalik bizarnom psihodeličnom kolažu i tek skicozno nabačenim skladbama, unatoč iznimnoj studijskoj ekipi u kojoj su bili David Gilmour i Roger Waters iz "Pink Floyda", te Mike Ratledge, Hugh Hopper i Robert Wyatt iz sastava "Soft Machine". Album je bio svojevrsna dijagnoza Barrettovog mentalnog zdravlja, a neke su od skladbi, poput "If It's In You", do krajnosti zbrkane, kao posljedica korištenja LSD-a, te sve većih mentalnih problema. Album Barrett objavljen u studenom iste godine, puno je zaokruženiji, smireniji i manje ekscentričan od prvog albuma. Opel je objavljen 1988. nakon gotovo dva desetljeća spekulacija o Barrettovom izgubljenom materijalu. Naime, nakon objavljivanja dvaju albuma iz 1970., Barrett je suočen s velikim mentalnim problemima i nikad više nije snimao niti svirao. "Opel" se sastoji od 14 skladbi nastalih između 1968. i 1970., a sastoji se od osam nikad ranije objavljenih skladbi i šest alternativnih verzija. U glazbenom smislu skladbe su nalik studijskim snimkama s dvaju ranijih albuma, no s više melodije, te odsvirane na mahom akustičnim glazbalima u minimalističkoj produkciji.[1]

Syd Barrett umire u petak, 7. srpnja 2006.g. u svojoj kući u Cambridgeu: dijagnosticiran mu je bio karcinom gušterače, ali je bilo objavljeno da je imao komplikacije s dijabetesom.

Električna gitara Syd Barretta.

Diskografija[uredi | uredi kôd]

Singlovi s Pink Floydom[uredi | uredi kôd]

Albumi s Pink Floydom[uredi | uredi kôd]

Kompilacije s Pink Floydom (sudjelovanje)[uredi | uredi kôd]

Solo albumi[uredi | uredi kôd]

Sudjelovanje na[uredi | uredi kôd]

  • Joy of a Toy od Kevina Ayersa (studeni 1969.) svira gitaru u skladbi "Religious Experience: Singing A Song In The Morning" - bonus skladba na CD reizdanju iz 2003.

Solo kompilacije[uredi | uredi kôd]

Solo razdoblje radijskog snimanja[uredi | uredi kôd]

  • The Peel Session (1. srpanja 1991.): Snimljeno kod Johna Peelsa u BBC radio showu "Top Gear" zajedno s Davidom Gilmourom i Jerryem Shirleyem. Sadrži drugačiju verziju skladbe "Two of a Kind".
  • The Radio One Sessions (ožujak 2004.): Album sadrži pet skladbi od "The Peel Sessiona" i tri snimljene skladbe emitirane u Bob Harris radio showu i 1971.

Solo singlovi[uredi | uredi kôd]

Filmografija[uredi | uredi kôd]

  • Syd's First Trip (1966.)
  • Pink Floyd London '66-'67 (1967.)
  • Tonite Let's All Make Love In London (1967.)
  • The Pink Floyd and Syd Barrett Story (2003.)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Zlatko Gall, "Velika svjetska rock enciklopedija", Split, 2005. godine. ISBN 953-7088-35-9
  2. Mjesto na top listi