Prijeđi na sadržaj

Tanganjika (jezero)

Uredi poveznice
Izvor: Wikipedija
Tanganjika
Jezero
Jezero snimljeno iz svemira
Zemljovid jezera
Položaj
Koordinate6°12′12″S 29°44′23″E / 6.203230°S 29.739715°E / -6.203230; 29.739715
Smještajistočna Afrika
Države
Fizikalne osobine
Duljina673 km
Širina 
 • Najveća72 km
Dubina 
 • Najveća1470 m
Površina32900 km2
Zapremina18900 km3
Rijeke i otoci
PritociMalagarasi, Ruzizi, Kalambo
Odlijeva se u→ Lukuga ⤴ Lualaba → Kongo → Atlantski ocean
Tanganjika na zemljovidu Demokratske Republike Kongo
Tanganjika
Tanganjika
Tanganjika na zemljovidu Demokratske Republike Kongo
Zemljovid
Istočna obala jezera u okrugu Kagongo, regija Kigoma, Tanzanija.

Tanganjika je jezero u Africi, jedno od Afričkih velikih jezera.[1] To je drugo najstarije slatkovodno jezero na svijetu, drugo najveće po volumenu i drugo najdublje nakon Bajkalskog jezera u Sibiru.[2][3] Tanganjika je i najduže slatkovodno jezero na svijetu.[2] Jezero dijele četiri zemlje — Tanzanija, Demokratska Republika Kongo, Burundi i Zambija, pri čemu najveća površina pripada DR Kongu (40%) i Tanzaniji (46%).

Pripada porječju rijeke Kongo i slijevu Atlantskog oceana.

Geografija

[uredi | uredi kôd]

Jezero Tanganjika nalazi se unutar Albertovog rifta, zapadnog ogranka Istočnoafričkog rifta, i ograničeno je planinskim zidovima doline. To je najveće rascjepno jezero u Africi i drugo po veličini jezero na svijetu. To je najdublje jezero u Africi i sadrži najveću količinu slatke vode na kontinentu, te čini 16% svjetske dostupne slatke vode. Proteže se 676 km u općem smjeru sjever-jug, a prosječno je široko 50 km. Površina jezera je 32 900 km2, duljina obale 1,828 km, srednja dubina od 570 m, a najveća dubina 1,470 m (u sjevernom bazenu). Procjenjuje se da sadrži 18750 km3 vode.[4]

Slivno područje jezera je 231 000 km2. U jezero se ulijevaju dvije glavne rijeke, kao i brojne manje rijeke i potoci (čije su dužine ograničene strmim planinama oko jezera). Jedan veći odljev je rijeka Lukuga, pritok rijeke Kongo. Oborine i isparavanje imaju veću ulogu od rijeka. Najmanje 90% dotoka vode dolazi od kiše koja pada na površinu jezera, a najmanje 90% gubitka vode je od izravnog isparavanja.[5]

Glavna rijeka koja se ulijeva u jezero je Ruzizi, nastala prije oko 10.000 godina, koja ulazi sjeverno u jezero iz jezera Kivu.[6] Rijeka Malagarasi, koja je druga najveća rijeka u Tanzaniji, ulijeva se na istočnoj strani jezera Tanganjika. [6] Malagarasi je stariji od jezera Tanganjika, a prije nego što je jezero nastalo, vjerojatno je bilo izvorište rijeke Lualaba, glavnog toka rijeke Kongo.[7]

Jezero ima složenu povijest mijenjanja obrazaca protoka, zbog svoje velike nadmorske visine, velike dubine, sporog punjenja i planinskog položaja u turbulentnom vulkanskom području koje je prošlo kroz klimatske promjene. Čini se da je u prošlosti rijetko otjecalo u more. Iz tog je razloga opisano kao "praktički endoreično". Povezanost jezera s morem ovisi o visokom vodostaju koji omogućuje izlijevanje vode iz jezera kroz rijeku Lukuga (pritok Lualabe) u Kongo.[8] Kada se ne prelijeva, izlaz jezera u rijeku Lukuga obično je blokiran pješčanim sprudovima i masom korova, a umjesto toga ova rijeka ovisi o svojim pritokama, posebno rijeci Niemba, kako bi održala protok.[9]

Jezero je također ponekad moglo imati različite dotoke i odljeve; unutarnji tokovi iz višeg jezera Rukwa, pristup jezeru Malawi i izlazna ruta prema Nilu, pretpostavlja se da su postojali u nekom trenutku u povijesti jezera.[10]

Jezero Tanganyika je drevno jezero, jedno od samo dvadesetak koji su stari više od milijun godina. Njegova tri bazena, koji su u razdobljima s znatno nižim vodostajima bili zasebna jezera, različite su starosti. Središnji se počeo formirati prije 9-12 milijuna godina (Mya), sjeverni 7-8 Mya i južni 2-4 Mya.[11]

U obalnom je području razvijen ribolov, uzgoj uljne palme i riže.

Karakteristike vode

[uredi | uredi kôd]

Voda u jezeru je alkalna s pH oko 9 na dubinama od 0–100 m.[12] Ispod toga je oko 8,7, postupno se smanjujući na 8,3–8,5 u najdubljim dijelovima Tanganjike.[12] Sličan obrazac može se vidjeti u električnoj vodljivosti, koja se kreće od oko 670 μS/cm u gornjem dijelu do 690 μS/cm u najdubljem dijelu.[12]

Površinske temperature općenito se kreću od oko 24 °C u južnom dijelu jezera početkom kolovoza do 28–29 °C l u kasnoj kišnoj sezoni u ožujku—travnju.[13] Na dubinama većim od 400 m l, temperatura je vrlo stabilna na 23.1–23.4 °C.[14] Voda se postupno zagrijavala od 19. stoljeća, a to se ubrzalo s globalnim zagrijavanjem od 1950-ih.[15]

Jezero je slojevito i sezonsko miješanje općenito ne prelazi dubine od 150 m. [16] Miješanje se uglavnom događa kao uzlazne struje na jugu i pokreće ga vjetar, ali u manjoj mjeri, uzlazne i nizvodne struje javljaju se i drugdje u jezeru.[17] Kao posljedica stratifikacije, duboki dijelovi sadrže" fosilnu vodu".[18] To također znači da nema kisika (anoksično je) u dubljim dijelovima, u biti ograničavajući ribu i druge aerobne organizme na gornji dio. Neke geografske varijacije vidljive su u ovoj granici, ali obično je na dubinama oko 100 m u sjevernom dijelu jezera i 240–250 m na jugu.[19][20] Najdublji dijelovi bez kisika sadrže visoke razine toksičnog sumporovodika i u osnovi su beživotni,[21] osim bakterija.[22][23]

Biologija

[uredi | uredi kôd]

Gmazovi

[uredi | uredi kôd]

Jezero Tanganjika i povezane močvare dom su nilskim krokodilima (uključujući poznatog diva Gustavea), kornjačama Pelusios rhodesianus, Pelusios sinuatus i Pelusios subniger (zadnja vrsta nije u samom jezeru, već u susjednim lagunama).[24] Kobra Naja annulata, ugrožena podvrsta trakaste vodene kobre koja se uglavnom hrani ribom, nalazi se samo u jezeru Tanganjika, gdje preferira stjenovite obale.[24][25]

Ribe ciklidi

[uredi | uredi kôd]
Biolog prikuplja uzorke 2020. godine u mutnim vodama jezera Tanganjika za studiju o prilagodbama prehrane ciklida kako bi bolje razumio njihovu evoluciju i specijaciju.
Jedan od mnogih ciklida u jezeru je Neolamprologus brichardi. Složeno ponašanje ove vrste i njenog bliskog srodnika N. pulcher detaljno je proučavano.[26][27][28]
Ribari na jezeru Tanganjika

Jezero sadrži najmanje 250 vrsta ciklida[29], a mnogo je i neopisanih vrsta.[30] Gotovo svi (98%) tanganjiški ciklidi su endemski za jezero i stoga je ono važan biološki resurs za proučavanje specijacije u evoluciji.[31][32] Neki od endema se neznatno javljaju u gornjem toku rijeke Lukuga, ušća jezera Tanganjika, ali daljnje širenje u porječje rijeke Kongo sprječavaju fizika (Lukuga ima brze dijelove s mnogo brzaka i slapova) i kemija (voda Tanganjike je alkalna, dok je voda Konga općenito kisela).[33] Ciklidi afričkih Velikih jezera, uključujući Tanganjiku, predstavljaju najraznolikiji stupanj adaptivne radijacije kod kralježnjaka.[34]

Iako Tanganjika ima daleko manje vrsta ciklida od jezera Malavi i Viktorija, koja su oba doživjela relativno nedavnu eksplozivnu radijaciju vrsta (što je rezultiralo mnogim blisko srodnim vrstama),[35] njezini ciklidi su morfološki i genetski najraznolikiji.[36][37] To je povezano s visokom starošću Tanganjike, jer je daleko starija od ostalih jezera.[38] Tanganjika ima najveći broj endemskih rodova ciklida od svih afričkih jezera.[36] Svi tanganjiški ciklidi pripadaju podfporodici Pseudocrenilabrinae. Od 10 tribusa u ovoj podporodici, polovica je uglavnom ili u potpunosti ograničena na jezero (Cyprichromini, Ectodini, Lamprologini, Limnochromini i Tropheini), a još tri imaju vrste u jezeru (Haplochromini, Tilapiini i Tylochromini).[39] Drugi su predložili podjelu tanganjičkih ciklida na čak 12-16 plemena (uz prethodno spomenuta, Bathybatini, Benthochromini, Boulengerochromini, Cyphotilapiini, Eretmodini, Greenwoodochromini, Perissodini i Trematocarini).[36]

Većina ciklida iz jezera živi uz obalu do dubine od 100 m, ali neke dubokovodne vrste redovito se spuštaju do 200 m.[40] Vrste Trematocara iznimno su pronađene na više od 300 m, što je dublje od bilo kojeg drugog ciklida na svijetu.[41] Neki od dubokovodnih ciklida (npr. Bathybates, Gnathochromis, Hemibates i Xenochromis) uhvaćeni su na mjestima praktički bez kisika, ali kako su tamo u stanju preživjeti nije jasno.[42] Tanganjikini ciklidi su uglavnom bentoski (nalaze se na dnu ili blizu dna) i/ili obalni.[43] Nijedan tanganjikini ciklid nije uistinu pelagičan i na moru, osim nekih ribojedih Bathybata.[40] Dva od njih, B. fasciatus i B. leo, uglavnom se hrane tanganjikinim srdelama (Limnothrissa miodon i Stolothrissa tanganicae).[40][42] Tanganjikini ciklidi se uvelike razlikuju po ekologiji i uključuju vrste koje su biljojedi, detritivori, planktivori, kukcojedi, mekušcojedi, strvinari, ljuskari i ribojedi.[44] Međutim, pokazalo se da su ove prehrambene specijalizacije fleksibilne. To jest, mnoge vrste tanganjikinih ciklida sa specijaliziranom prehranom pokazale su oportunističko, epizodno iskorištavanje Stolothrissa tanganicae i Limnothrissa miodon kada su koncentracije plijena bile neuobičajeno visoke.[45] Njihovo ponašanje razmnožavanja spada u dvije glavne skupine, mrijestilice u supstratu (često u špiljama ili pukotinama stijena) i one koje čuvaju mlade u ustima.[46] Među endemskim vrstama su dvije od najmanjih ciklida na svijetu, Neolamprologus multifasciatus i N. similis (obje vrste žive u školjkama) do 5 cm,[47] i jedan od najvećih, divovski ciklid (Boulengerochromis microlepis) do 90 cm.[44][48]

Mnogi ciklidi iz jezera Tanganjika, poput vrsta iz rodova Altolamprologus, Cyprichromis, Eretmodus, Julidochromis, Lamprologus, Neolamprologus, Tropheus i Xenotilapia, popularne su akvarijske ribe zbog svojih jarkih boja i uzoraka te zanimljivog ponašanja.[49] Rekreacija biotopa jezera Tanganjika za smještaj tih ciklida u staništu sličnom njihovom prirodnom okruženju također je popularna u akvarijskom hobiju.[49][50]

Druge ribe

[uredi | uredi kôd]
Lamprichthys tanganicanus je jedini član svog roda.[70]

Jezero Tanganjika dom je više od 80 vrsta riba koje nisu ciklidi, a oko 60% njih su endemske.[71][72][73][74]

U otvorenim vodama pelagične zone dominiraju četiri vrste koje nisu ciklidi: Dvije vrste "tanganjiške sardine" (Limnothrissa miodon i Stolothrissa tanganicae) čine najveću biomasu riba u ovoj zoni i važan su plijen za riblje vrste Lates microlepis i Lates stappersii.[75] U jezeru se nalaze još dvije ribe iz roda Lates, Lates angustifrons i Lates mariae, ali obje su prvenstveno bentoski lovci, iako se mogu preseliti i u otvorene vode.[75] Četiri kasne ribe, sve endemske za Tanganjiku, prekomjerno su izlovljene i veće jedinke su danas rijetke.[75]

Među neobičnijim ribama u jezeru su endemski, fakultativno legući parazitski "kukavičji som", uključujući barem Synodontis grandiops [76] i S. multipunctatus.[77][78] Brojne druge su vrlo slične (npr. S. lucipinnis i S. petricola) i često su bile miješane; nije jasno imaju li slično ponašanje.[77][79] Fakultativni legući paraziti često polažu jaja sinkrono s ciklidima koji legu u ustima. Ciklidi skupljaju jaja u usta kao da su njihova vlastita. Nakon što se jaja soma izlegu, mladi ih jedu.[77][78] Šest rodova soma u potpunosti je ograničeno na slijev jezera: Bathybagrus, Dinotopterus, Lophiobagrus, Phyllonemus, Pseudotanganikallabes i Tanganikallabes.[80][81] Iako nisu endemske na razini roda, šest vrsta soma Chrysichthys nalazi se samo u bazenu Tanganjike gdje žive i u plitkim i relativno dubokim vodama;[80] u potonjem staništu oni su primarni grabežljivci i strvinari.[82] Jedinstveno evolucijsko zračenje u jezeru je 15 vrsta bodljikavih jegulja Mastacembelus, sve osim jedne endemske za njegov bazen.[83][84] Iako druga afrička Velika jezera imaju soma Synodontis, endemske rodove soma i bodljikave jegulje Mastacembelus, relativno visoka raznolikost jedinstvena je za Tanganjiku, što je vjerojatno povezano s njezinom starošću.[84]

Među neendemskim ribama, neke su široko rasprostranjene afričke vrste, ali nekoliko ih dijeli samo s porječjima rijeka Malagarasi i Kongo, kao što su Polypterus congicus, Hydrocynus goliath, Citharinus citharus, Distichodus sexfasciatus i Tetraodon mbu.[85]

Mekušci i rakovi

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Francis., Burton, Richard. 1965. Burton and Lake Tanganyika. East African Literature Bureau. OCLC 180480726
  2. 1 2 Lake Tanganyika. www.zambiatourism.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. travnja 2015. Pristupljeno 14. ožujka 2008.
  3. ↑ Lewis, R. 16. svibnja 2010. Brown Geologists Show Unprecedented Warming in Lake Tanganyika. Brown University. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. ožujka 2017. Pristupljeno 25. ožujka 2017.
  4. ↑ Datbase Summary: Lake Tanganyika. ilec.or.jp. International Lake Environment Committee Foundation. Japan. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. studenoga 1999. Pristupljeno 14. ožujka 2008.
  5. ↑ Kullander, S.O.; Roberts, T.R. 2011. Out of Lake Tanganyika: endemic lake fishes inhabit rapids of the Lukuga River. Ichthyol. Explor. Freshwaters. 22 (4): 355–76
  6. 1 2 Scheffel, Richard L.; Wernet, Susan J., ur. 1980. Natural Wonders of the World. Reader's Digest Association, Inc. US. str. 366–67. ISBN 978-0-89577-087-5
  7. ↑ Kullander, S.O.; Roberts, T.R. 2011. Out of Lake Tanganyika: endemic lake fishes inhabit rapids of the Lukuga River. Ichthyol. Explor. Freshwaters. 22 (4): 355–76
  8. ↑ Scheffel, Richard L.; Wernet, Susan J., ur. 1980. Natural Wonders of the World. Reader's Digest Association, Inc. US. str. 366–67. ISBN 978-0-89577-087-5
  9. ↑ Kullander, S.O.; Roberts, T.R. 2011. Out of Lake Tanganyika: endemic lake fishes inhabit rapids of the Lukuga River. Ichthyol. Explor. Freshwaters. 22 (4): 355–76
  10. ↑ Lévêqu, Christian. 1997. Biodiversity Dynamics and Conservation: The Freshwater Fish of Tropical Africa. Cambridge University Press. str. 110
  11. ↑ Cohen; Soreghan; Scholz. 1993. Estimating the age of formation of lakes: An example from Lake Tanganyika, East African Rift system. Geosciences. 21 (6): 511–514. Bibcode:1993Geo....21..511C. doi:10.1130/0091-7613(1993)021<0511:ETAOFO>2.3.CO;2
  12. 1 2 3 De, Wever; Muylaert; der Gucht, Van; Pirlot; Cocquyt; Descy; Plisnier; Vyverman. 2005. Bacterial Community Composition in Lake Tanganyika: Vertical and Horizontal Heterogeneity. Appl Environ Microbiol. 71 (9): 5029–5037. Bibcode:2005ApEnM..71.5029D. doi:10.1128/AEM.71.9.5029-5037.2005. PMC 1214687. PMID 16151083
  13. ↑ Edmond; Stallard; Craigh; Weiss; Coulter. 1993. Nutrient chemistry of the water column of Lake Tanganyika. Limnol. Oceanogr. 38 (4): 725–738. Bibcode:1993LimOc..38..725E. doi:10.4319/lo.1993.38.4.0725
  14. ↑ O'Reilly, Catherine M.; Alin, Simone R.; Plisnier, Pierre-Denis; Cohen, Andrew S.; Mckee, Brent A. 14. kolovoza 2003. Climate change decreases aquatic ecosystem productivity of Lake Tanganyika, Africa. Nature. 424 (6950): 766–768. Bibcode:2003Natur.424..766O. doi:10.1038/nature01833. PMID 12917682
  15. ↑ Jensen, M.R. 8. kolovoza 2016. Lake Tanganyika Fisheries Declining From Global Warming. University of Arizona. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. ožujka 2018. Pristupljeno 5. ožujka 2018.
  16. ↑ Edmond; Stallard; Craigh; Weiss; Coulter. 1993. Nutrient chemistry of the water column of Lake Tanganyika. Limnol. Oceanogr. 38 (4): 725–738. Bibcode:1993LimOc..38..725E. doi:10.4319/lo.1993.38.4.0725
  17. ↑ Lowe-McConnell, R.H. 2003. Recent research in the African Great Lakes: Fisheries, biodiversity and cichlid evolution. Freshwater Forum. 20 (1): 4–64
  18. ↑ Hutter; Yongqi; and Chubarenko (2011).
  19. ↑ Wright, J.J.; and L.M. Page (2006).
  20. ↑ Lowe-McConnell, R.H. (1987).
  21. ↑ Lake Tanganyika. www.zambiatourism.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. travnja 2015. Pristupljeno 14. ožujka 2008.
  22. ↑ De, Wever; Muylaert; der Gucht, Van; Pirlot; Cocquyt; Descy; Plisnier; Vyverman. 2005. Bacterial Community Composition in Lake Tanganyika: Vertical and Horizontal Heterogeneity. Appl Environ Microbiol. 71 (9): 5029–5037. Bibcode:2005ApEnM..71.5029D. doi:10.1128/AEM.71.9.5029-5037.2005. PMC 1214687. PMID 16151083
  23. ↑ Ryan, Emily; Todd, Jonathan A.; McGlue, Michael; Kimirei, Ismael; Soreghan, Michael. 2017. Variation in Taphonomic Character of Shell Beds in Lake Tanganyika, Africa: Paleoenvironmental and Stratigraphic Implications of Shell Beds in Lakes. Geological Society of America Abstracts with Programs. Geological Society of America. doi:10.1130/abs/2017am-304608 journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  24. 1 2 Spawls, Howell, Drewes, and Ashe (2002).
  25. ↑ Boulengerina annulata stormsi (Storm's water cobra). Attempted predation. Herpetological Review. 36 (2): 189. 2005. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. prosinca 2017. Pristupljeno 11. ožujka 2023.
  26. ↑ Dierkesa; Taborskya; Kohler. 1999. Reproductive parasitism of broodcare helpers in a cooperatively breeding fish. Behavioral Ecology. 10 (5): 510–515. doi:10.1093/beheco/10.5.510
  27. ↑ Balshine-Earn; Lotem. 1998. Individual recognition in a cooperatively breeding cichlid : Evidence from video playback experiments. Behaviour. 135 (3): 369–386. doi:10.1163/156853998793066221
  28. ↑ Wernera; Balshineb; Leachc; Lotem. 2003. Helping opportunities and space segregation in cooperatively breeding cichlids. Behavioral Ecology. 14 (6): 749–756. doi:10.1093/beheco/arg067
  29. ↑ Kelly West. 28. veljače 2001. Results and Experiences of the UNDP/GEF Conservation Initiative (RAF/92/G32) in Burundi, D.R. Congo, Tanzania, and Zambia. IW:LEARN | Documents. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. ožujka 2023. Pristupljeno 11. ožujka 2023.
  30. ↑ Craig Mortiff. 24. prosinca 2009. Lake Tanganyika and its Diverse Cichlids. Cichlid Fish Forum. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. ožujka 2023. Pristupljeno 11. ožujka 2023.
  31. ↑ Takahashi, T.; Hori, M. 2012. Genetic and Morphological Evidence Implies Existence of Two Sympatric Species in Cyathopharynx furcifer (Teleostei: Cichlidae) from Lake Tanganyika. International Journal of Evolutionary Biology. 2012: 980879. doi:10.1155/2012/980879. PMC 3363988. PMID 22675655
  32. ↑ Kornfield, Ivy; Smith, Peter A. 2000. African Cichlid Fishes: Model Systems for Evolutionary Biology. Annual Review of Ecology and Systematics. 31: 163–196. doi:10.1146/annurev.ecolsys.31.1.163
  33. ↑ Kullander, S.O.; Roberts, T.R. 2011. Out of Lake Tanganyika: endemic lake fishes inhabit rapids of the Lukuga River. Ichthyol. Explor. Freshwaters. 22 (4): 355–76
  34. ↑ Meyer, Britta; Matchiner, Michael; Salburger, Walter. 25. studenoga 2013. A tribal level phylogeny of Lake Tanganyika cichlid fishes based on a genomic multi-marker approach. Molecular Phylogenetics and Evolution. 83: 56–71. doi:10.1016/j.ympev.2014.10.009. PMC 4334724. PMID 25433288
  35. ↑ Turner, Seehausen; Knight, Allender; Robinson. 2001. How many species of cichlid fishes are there in African lakes?. Molecular Ecology. 10 (3): 793–806. Bibcode:2001MolEc..10..793T. doi:10.1046/j.1365-294x.2001.01200.x. PMID 11298988
  36. 1 2 3 Meyer, Britta; Matchiner, Michael; Salburger, Walter. 25. studenoga 2013. A tribal level phylogeny of Lake Tanganyika cichlid fishes based on a genomic multi-marker approach. Molecular Phylogenetics and Evolution. 83: 56–71. doi:10.1016/j.ympev.2014.10.009. PMC 4334724. PMID 25433288
  37. ↑ Seehausen, O. 2015. Process and pattern in cichlid radiations – inferences for understanding unusually high rates of evolutionary diversification. New Phytologist. 207 (2): 304–312. doi:10.1111/nph.13450. PMID 25983053
  38. ↑ Nishida, M. 1991. Lake Tanganyika as an evolutionary reservoir of old lineages of East African cichlid fishes: Inferences from allozyme data. Experientia. 47 (9): 974–979. doi:10.1007/bf01929896
  39. ↑ Sparks; Smith. 2004. Phylogeny and biogeography of cichlid fishes (Teleostei: Perciformes: Cichlidae). Cladistics. 20 (6): 501–517. CiteSeerX 10.1.1.595.2118. doi:10.1111/j.1096-0031.2004.00038.x. PMID 34892958 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć)
  40. 1 2 3 Kirchberger; Sefc; Sturmbauer; Koblmuller. 2012. Evolutionary History of Lake Tanganyika's Predatory Deepwater Cichlids. International Journal of Evolutionary Biology. 2012: 716209. doi:10.1155/2012/716209. PMC 3362839. PMID 22675652
  41. ↑ Loiselle, Paul (1994).
  42. 1 2 Lowe-McConnell, R.H. (1987).
  43. ↑ Lindqvist, O.V.; H. Mölsä; K. Solonen; J. Sarvala, editors (1999).
  44. 1 2 Craig Mortiff. 24. prosinca 2009. Lake Tanganyika and its Diverse Cichlids. Cichlid Fish Forum. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. ožujka 2023. Pristupljeno 11. ožujka 2023.
  45. ↑ Golcher-Benavides J, Wagner CE. 2019. Playing out Liem's Paradox: Opportunistic Piscivory across Lake Tanganyikan Cichlids. The American Naturalist. 194 (2): 260–267. doi:10.1086/704169. PMID 31318283
  46. ↑ Schliewen, U. (1992).
  47. ↑ Froese, Rainer i Pauly, Daniel, eds. (2006). "{{{1}}} {{{2}}}" u FishBase. Verzija: Travanj 2006.
  48. ↑ The 10 biggest cichlids. Practical Fishkeeping. 13. lipnja 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. ožujka 2017. Pristupljeno 17. ožujka 2017.
  49. 1 2 Schliewen, U. (1992).
  50. ↑ tanganyika biotope aquarium. Aquariums Life. 10. veljače 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. ožujka 2012. Pristupljeno 3. veljače 2014.
  51. ↑ Kirchberger; Sefc; Sturmbauer; Koblmuller. 2012. Evolutionary History of Lake Tanganyika's Predatory Deepwater Cichlids. International Journal of Evolutionary Biology. 2012: 716209. doi:10.1155/2012/716209. PMC 3362839. PMID 22675652
  52. ↑ Meyer; Matchiner; Salburger. 2015. Lake Tanganyika—A 'Melting Pot' of Ancient and Young Cichlid Lineages (Teleostei: Cichlidae)?. PLOS ONE. 10 (7): e0125043. Bibcode:2015PLoSO..1025043W. doi:10.1371/journal.pone.0125043. PMC 4415804. PMID 25928886
  53. 1 2 Weiss; Cotterill; Schliewen. 2015. A tribal level phylogeny of Lake Tanganyika cichlid fishes based on a genomic multi-marker approach. Molecular Phylogenetics and Evolution. 83: 56–71. doi:10.1016/j.ympev.2014.10.009. PMC 4334724. PMID 25433288
  54. ↑ Takahashi, T. 2008. Description of a new cichlid fish species of the genus Benthochromis (Perciformes: Cichlidae) from Lake Tanganyika. Journal of Fish Biology. 72 (3): 603–613. Bibcode:2008JFBio..72..603T. doi:10.1111/j.1095-8649.2007.01727.x
  55. ↑ The 10 biggest cichlids. Practical Fishkeeping. 13. lipnja 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. ožujka 2017. Pristupljeno 17. ožujka 2017.
  56. ↑ Takahashi, T.; Nakaya, K. 2003. New species of Cyphotilapia (Perciformes: Cichlidae) from Lake Tanganyika, Africa. Copeia. 2003 (4): 824–832. doi:10.1643/ia03-148.1
  57. ↑ Bigirimana, C. 2006. Cyprichromis microlepidotus. IUCN Red List of Threatened Species. 2006: e.T60487A12363286. doi:10.2305/IUCN.UK.2006.RLTS.T60487A12363286.en. Pristupljeno 13. studenoga 2021.
  58. 1 2 Smith, M.P. (1998).
  59. ↑ Ophthalmotilapia nasuta. Seriously Fish. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. ožujka 2023. Pristupljeno 11. ožujka 2023.
  60. ↑ Froese, Rainer i Pauly, Daniel, eds. (2006). "{{{1}}} {{{2}}}" u FishBase. Verzija: Travanj 2006.
  61. ↑ Species in the Tanganyika. www.fishbase.se (table). Inačica izvorne stranice arhivirana 11. ožujka 2023. Pristupljeno 11. ožujka 2023.
  62. ↑ Lowe-McConnell, R. 2009. Fisheries and cichlid evolution in the African Great Lakes: progress and problems. Freshwater Reviews. 2 (2): 131–151. doi:10.1608/frj-2.2.2
  63. ↑ Julidochromis marlieri (Marlier's Julie). Seriously Fish. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. ožujka 2023. Pristupljeno 11. ožujka 2023.
  64. ↑ Bigirimana, C. 2006. Gnathochromis permaxillaris. IUCN Red List of Threatened Species. 2006: e.T60493A12364587. doi:10.2305/IUCN.UK.2006.RLTS.T60493A12364587.en. Pristupljeno 13. studenoga 2021.
  65. ↑ Stewart, T.A.; Albertson, R.C. 2010. Evolution of a unique predatory feeding apparatus: functional anatomy, development and a genetic locus for jaw laterality in Lake Tanganyika scale-eating cichlids. BMC Biology. 8 (1): 8. doi:10.1186/1741-7007-8-8. PMC 2828976. PMID 20102595
  66. ↑ Ntakimazi, G. 2006. Oreochromis tanganicae. IUCN Red List of Threatened Species. 2006: e.T60625A12387918. doi:10.2305/IUCN.UK.2006.RLTS.T60625A12387918.en. Pristupljeno 13. studenoga 2021.
  67. ↑ Begon, M.; and A.H. Fitter (1995).
  68. ↑ Salzburger; Niederstätter; Brandstätter; Berger; Parson; Snoeks; Sturmbauer. 2006. Colour-assortative mating among populations of Tropheus moorii, a cichlid fish from Lake Tanganyika, East Africa. Proc Biol Sci. 273 (1584): 257–266. doi:10.1098/rspb.2005.3321. PMC 1560039. PMID 16543167
  69. ↑ Robert Toman. 2017. Tropheus Genus Evolution. Cichlid World. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. rujna 2021. Pristupljeno 11. ožujka 2023.
  70. ↑ Froese, Rainer i Pauly, Daniel, eds. (2017). "Lamprichthys {{{2}}}" u FishBase. Verzija: March 2017.
  71. ↑ Wright, J.J.; and L.M. Page (2006).
  72. ↑ Kelly West. 28. veljače 2001. Results and Experiences of the UNDP/GEF Conservation Initiative (RAF/92/G32) in Burundi, D.R. Congo, Tanzania, and Zambia. IW:LEARN | Documents. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. ožujka 2023. Pristupljeno 11. ožujka 2023.
  73. ↑ Brown; Britz; Bills; Rüber; Day. 2011. Pectoral fin loss in the Mastacembelidae: a new species from Lake Tanganyika. Journal of Zoology. 284 (4): 286–293. doi:10.1111/j.1469-7998.2011.00804.x
  74. ↑ Wright, J.J.; Bailey, R.M. 2012. Systematic revision of the formerly monotypic genus Tanganikallabes (Siluriformes: Clariidae) (PDF). Zoological Journal of the Linnean Society. 165 (1): 121–142. doi:10.1111/j.1096-3642.2011.00789.x
  75. 1 2 3 Lindqvist, O.V.; H. Mölsä; K. Solonen; J. Sarvala, editors (1999).
  76. ↑ Synodontis grandiops • Mochokidae. www.planetcatfish.com (engleski). 2020. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. travnja 2017. Pristupljeno 11. ožujka 2023.
  77. 1 2 3 Wright, J.J.; and L.M. Page (2006).
  78. 1 2 Schliewen, U. (1992).
  79. ↑ Synodontis lucipinnis • Mochokidae. www.planetcatfish.com (engleski). 2023. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. travnja 2017. Pristupljeno 11. ožujka 2023.
  80. 1 2 Species in the Tanganyika. www.fishbase.se (table). Inačica izvorne stranice arhivirana 11. ožujka 2023. Pristupljeno 11. ožujka 2023.
  81. ↑ Wright, J.J. 2017. A new diminutive genus and species of catfish from Lake Tanganyika (Siluriformes: Clariidae). J Fish Biol. 91 (3): 789–805. Bibcode:2017JFBio..91..789W. doi:10.1111/jfb.13374. PMID 28744868
  82. ↑ Lowe-McConnell, R.H. (1987).
  83. ↑ Brown; Britz; Bills; Rüber; Day. 2011. Pectoral fin loss in the Mastacembelidae: a new species from Lake Tanganyika. Journal of Zoology. 284 (4): 286–293. doi:10.1111/j.1469-7998.2011.00804.x
  84. 1 2 Brown; Rüber; Bills; Day. 2010. Mastacembelid eels support Lake Tanganyika as an evolutionary hotspot of diversification. BMC Evolutionary Biology. 10: 188. doi:10.1186/1471-2148-10-188. PMC 2903574. PMID 20565906
  85. ↑ Species in the Tanganyika. www.fishbase.se (table). Inačica izvorne stranice arhivirana 11. ožujka 2023. Pristupljeno 11. ožujka 2023.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Tanganjika (jezero)
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Tanganjika_(jezero)&oldid=7356403"