Prijeđi na sadržaj

Tautologija (retorika)

Izvor: Wikipedija
Ovo je članak o tautologiji u retorici. Za članak o matematičkoj logici pogledajte Tautologija (logika).

U književnoj kritici i retorici, tautologija je izjava koja ponavlja neku ideju koristeći gotovo sinonimne morfeme, riječi ili fraze, ustvari govoreći »istu stvar dvaput«.[1][2] U literaturi se ne razlikuje od pleonazma konzistentno.[3] Kao i pleonazam, tautologija se obično smatra stilskom pogreškom kada je nenamjerna. Namjerno ponavljanje pak ima funkciju naglašivanja ideje ili služi kako bi pomogla slušatelju/čitatelju da razumije glavnu misao.[4] Logičke se tautologije često poistovjećuju s retoričkima, no dok retorička tautologija nije nužno istinita, logička tautologija jest.[4]

Etimologija

[uredi | uredi kôd]

Riječ »tautologija« skovana je u grčkom koine jeziku iz riječi ταὐτός 'isti' i λόγος 'riječ', a zatim prenesena u druge jezike kroz latinski tautologia, koji se pojavio u 3. stoljeću.[5]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Fowler, Henry Watson. 1. travnja 1983. Gowers, Sir Ernest (ur.). Modern English Usage 2nd izdanje. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-281389-3
  2. Bryson, Bill. 29. srpnja 1999. The Mother Tongue: The English Language. Penguin Books. ISBN 978-0-14-014305-8
  3. Szymanek, Bogdan. 2015. Remarks on Tautology in Word-Formation. Bauer, Laurie; Körtvélyessy, Lívia; Štekauer, Pavol (ur.). Semantics of Complex Words. Studies in Morphology. 3. str. 143–161. doi:10.1007/978-3-319-14102-2_8. ISBN 978-3319141022
  4. a b Bascom, John. 1866. Philosophy of Rhetoric. Boston, Crosby and Ainsworth. str. 241. OL 1853537W Prenosi Internet Archive
  5. tautology, n. Oxfordski rječnik engleskoga jezika 3. izdanje. 2014