Tetsuji Murakami

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Tetsuji Murakami
村上 哲次
Tetsuji Murakami
Rođen31. ožujka 1927., Shizuoka
Umro24. siječnja 1987., Pariz
Borilačka vještinaKarate
Nivo10. Dan
UčiteljGichin Funakoshi

Tetsuji Murakami (村上 哲次; Shizuoka, 31. ožujka 1927.Pariz 24. siječnja 1987.), japanski karateka, osnivač karatea u Europi. Nosilac je 10. Dana u karateu.[1][2]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Tetsuji Murakami je rođen 1927. u prefekturi Shizuoka u Japanu.[3] Kad je imao devetnaest godina, počeo je vježbati karate pod nadzorom Masajija Yamagushija, učenika Gichina Funakoshija. Vježbao je deset godina, učivši i druge vještine: kendo, aikido i iaido.[3]

Godine 1957. u Francusku ga je pozvao Henry Plée s Francuske akademije borilačkih vještina. Godine 1959. u Italiju ga je pozvao Vladimir Malatesti. Do 1960. godine, njegova sposobnost i karizma počeli su praviti najbolje karate učenike u Europi. Njegov se utjecaj postupno proširio na Njemačku, Englesku, Jugoslaviju, Alžir, Portugal i Švicarsku.[4] Godine 1968. godine otputovao je natrag u Japan gdje je trenirao sa Shigeru Egami.

Pod utjecajem Egamija, Murakami je poboljšao svoje tehnike, integrirajući tehniku zvanu irimi. Koristeći ono što je promatrao, odlučio je napraviti duboku transformaciju u svojim tehnikama i praksi. U Europu se vratio kao predstavnik škole Shotokai. Među njegovim studentima bili su Louis Carvalho, Patrick Herbert, Antonio Maltoni, Borko Jovanović, Leopoldo Ferreira, Pierre-John Boyer i José Ivo Pinto Mendes.

Tetsuji Murakami je umro u Parizu, 24. siječnja 1987. godine.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. A Karate Missionary. Black Belt. Srpanj 1965. str. 35–39
  2. Murakami, histoire d'une vie / Actualité – Fédération Française de Karaté. Pristupljeno 3. siječnja 2018.
  3. a b Inc, Active Interest Media. 1. srpnja 1965. Black Belt. Active Interest Media, Inc. Pristupljeno 3. siječnja 2018. – preko Google Books
  4. Inc, Active Interest Media. 1. travnja 1966. Black Belt. Active Interest Media, Inc. Pristupljeno 3. siječnja 2018. – preko Google Books

Vanjske veze[uredi | uredi kôd]