The Righteous Brothers

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
The Righteous Brothers
Žanr/ovi Pop, blue-eyed soul
Djelatno razdoblje 1962-1968,
1974-2003
Producentska kuća Moonglow Records,
Philles Records,
Verve Records,
Haven Records,
Polydor Records
Članovi (članice)
Bill Medley,
Bobby Hatfield

The Righteous Brothers je ime američkog pop dueta, kojeg su tvorili pjevači Bill Medley i Bobby Hatfield. Osobito su bili aktivni i popularni od1962 do 1968, ponovno su se aktivirali 1974 - 2003, tada je umro Hatfield. Njihovi vrlo emotivni glasovi zvučali su tako blueserski da mnogi i danas misle da su oni bili crnački duet, međutim oni su bili bijelci rodonačelnici onog glazbenog stila kojeg danas zovemo blue-eyed soul.

Medley i Hatfield bili su izuzetno talentirani pjevači velikih glazbenih mogućnosti, Medley je imao dubok topli bas-baritone glas, dok je Hatfield mogao uvijek otpjevati visoke tonove svojim tenorom.

Bill Medley i Bobby Hatfield počeli su pjevati u peteročlanom vokalnom sastavu iz Los Angelesa The Paramours, 1962 odlučili su se odvojiti i nazvati The Righteous Brothers[1]

Povijest dueta[uredi VE | uredi]

The Righteous Brothers počeli su snimati za malu izdavačku kuću Moonglow 1963 godine, snimivši za njih 2 albuma na kojem su se našla i njihova prva dva relativno uspješna hita: Little Latin Lupe Lu i My Babe. Nihov prvi pravi veliki hit bio je singl You've Lost That Lovin' Feelin kojeg su snimili za kuću Philles Records 1965. godine. Tu pjesmu producirao je Phil Spector, i ona je bila jedan od njegovih prvih uradaka u kojem je oprobao svoju tehniku snimanja - Zvučni zid (Wall of Sound). To je ispala jedna od najuspješnijih pop pjesama svih vremena, po broju izvođenja na radio stanicama u Americi[2]Prateći vokal pjevala je tada još nepoznata Cher koja je radila kod Spectora.

Nakon ovog uspjeha, Righteous Brothersi snimili su sa Spectorom još nekoliko uspješnica 1965, a to su bile; Just Once in My Life, Ebb Tide i Unchained Melody (izvorno je to bila B-strana ploče Hung on You[3]).

I pored uspjeha kojeg su postizali sa Spectorom, pjevači nisu mogli izdržati daljnju suradnju sa njim, tako je njihov ugovor, koji je bio na Philles Records prodan drugoj diskografskoj kući Verve/MGM Records 1965.

Njihov slijedeći singl bio je 1966 (You're My) Soul and Inspiration pjesma napravljena potpuno u duhu Phil Spectora ( Bill Medley, koji je bio producent bio je u stanju u potpunosti imitirati Spectorov stil glazbene produkcije). Ova pjesma napisana od Cynthije Weil i Barry Manna i aranžirana od strane Jack Nitzschea, ubrzo je postala njihov drugi #1 američki hit, ali u Britaniji nije uspjela. Nakon 40 hitova, među kojima su bili He i Go Ahead And Cry, njihova popularnost počela je padati. Nakon toga razišli su se i prestali djelovati sedam godina.

Medley je snimio par pjesama kao solo pjevač, dok je drugi član dueta Bobby Hatfield pokušao vrlo kratko surađivati s pjevačem i bubnjarem Jimmy Walkerom (iz sastava The Knickerbockers), služeći se čak i imenom Righteous Brothersa, ali ni jedan ni drugi nisu napravili nekakav značajniji uspjeh. 1974, Medley i Hatfield okupili su se za nastup u showu Sonny & Cher Hour.

Od 1974 godine rade za diskografsku kuću Haven Records,koju su vodili Dennis Lambert i Brian Potter. Uspjeli su izdati hit Rock and Roll Heaven, koja se popeo na #3 Billboard Hot 100 liste popularnosti u Americi, u Britaniji i Europi je doživio fijasko. Kuriozum je da su taj hit izvodile brojne nesretne rano preminule rock zvijezde kao; Janis Joplin, Jimi Hendrix, Jim Morrison, Otis Redding, Jim Croce i Bobby Darin.

Medley je uspio i kao solo pjevač 1984, uspio je izbaciti country hit Till Your Memory's Gone i I Still Do i 1987 godine pjesmu u duetu s Jennifer Warnes (I've Had) The Time of My Life, (soundtrack filma Dirty Dancing) koja je postala hit, dobila nagradu Grammy i Oscara.

1990 godine, reizdan im je hit Unchained Melody koji je bio zvučna podloga uspješnog filma Ghost, pjesma je ponovno postala #1 za nove generacije slušaoca.

Righteous Brothersi su uvršteni u Rock and Roll Hall of Fame 10. ožujka 2003.

Smrt Bobbyja Hatfielda[uredi VE | uredi]

Tenor dueta Bobby Hatfield pronađen je mrtav u hotelskoj sobi u mjestu Kalamazoo, Michigan 5. studenog, 2003, pola sata prije predviđenog nastupa na Sveučilištu Zapadni Michigan. Smrt je pripisana uzimanju kokaina i zatajenju srca.

Diskografija[uredi VE | uredi]

Američke i britanske singl ploče[uredi VE | uredi]

  • 1963: Little Latin Lupe Lu - #49 SAD
  • 1963: My Babe - #75 SAD (reizdanje 1965 #101 SAD)
  • 1964: You've Lost That Lovin' Feelin - #1 SAD, #1 UK
  • 1965: Bring Your Love to Me - # 83 SAD / Fannie Mae - #117 SAD
  • 1965: Just Once in My Life - #9 SAD
  • 1965: You Can Have Her - #67 SAD
  • 1965: Justine - #85 SAD
  • 1965: Unchained Melody - #4 SAD, #14 UK / Hung on You - #47 SAD
  • 1965: Ebb Tide - #5 SAD, #48 UK
  • 1966: Georgia On My Mind - #62 SAD
  • 1966: (You're My) Soul and Inspiration" - #1 SAD (Zlatna ploča), #15 UK
  • 1966: He - #18 SAD / He Will Break Your Heart He Don't Love You (Like I Love You) - #91 SAD
  • 1966: Go Ahead and Cry - #30 SAD
  • 1966: On This Side of Goodbye - #47 SAD
  • 1966: White Cliffs of Dover - #21 UK
  • 1967: Melancholy Music Man - #43 SAD
  • 1967: Stranded in the Middle of No Place - #72 SAD
  • 1969: You've Lost That Lovin' Feelin (reizdanje) - #10 UK
  • 1974: Rock and Roll Heaven - #3 SAD, autor Alan O'Day
  • 1974: Give It to the People - #20 SAD
  • 1974: Dream On - #32 SAD
  • 1977: You've Lost That Lovin' Feelin (reizdanje) - #42 UK
  • 1990: Unchained Melody (reizdanje) - #13, a na Adult Contemporary #1 SAD, #1 UK
  • 1990: Unchained Melody (novo izdanje za Curb Records) - #19 SAD (Platina)
  • 1990: You've Lost That Lovin' Feelin / Ebb Tide (reizdanje) - #3 UK

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]