Tisserandov parametar

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Tisserandov parametar ili Tisserandova invarijanta je vrijednost koja se koristi za kvalifikaciju odnosa između relativno malog nebeskog tijela i većeg tijela koje perturbira njegovu orbitu. Tisserandov parametar je aproksimacija odnosa pomoću sustava triju tijela, te se koristi u situacijama kada se mase svih triju tijela jako razlikuju (kao primjerice mase Sunca, nekog planeta i nekog asteroida). Nazvan je po francuskom astronomu Félixu Tisserandu.

Za tijelo s velikom poluosi a, ekscentricitetom e i inklinacijom i, te veliku poluos aP perturbirajućeg tijela, Tisserandov parametar iznosi[1][2]

Tisserandov parametar koristan je jer se njegova vrijednost otprilike očuvava prilikom nekih perturbacija orbitalnih parametara manjeg tijela zahvaljujući Tisserandovoj relaciji.

Primjene[uredi VE | uredi]

Vezani koncepti[uredi VE | uredi]

Parametar je povezan s tzv. Delaunayevim standardnim varijablama, kojima se proučavaju perturbacije hamiltonijana u sustavu triju tijela. Ne uračunavši perturbacije višeg reda, vrijednost izraza ostaje konstantna.

Kao posljedica toga javlja se rezonanca između promjena inklinacije i ekscentriciteta - Kozaijev mehanizam. Tim mehanizmom tijela u gotovo kružnoj orbiti s visokim ekscentricitetom tokom vremena mogu postupno prijeći u veoma ekscentričnu orbitu s malom inklinacijom. Taj mehanizam utječe na orbite blizusunčevih kometa, koji nagnutu orbitu na sigurnoj udaljenosti od Sunca mijenjaju u orbitu u ekliptici, ali s perihelom veoma blizu Sunčeve površine.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. (2000) Solar System Dynamics, Cambridge University Press ISBN 0-521-57597-4
  2. Bonsor, A. (11. ožujka 2012.). "The scattering of small bodies in planetary systems: constraints on the possible orbits of cometary material: Scattering in planetary systems". Monthly Notices of the Royal Astronomical Society 420 (4): 2990–3002 (engleski)
  3. Dave Jewitt: Tisserand Parameter. www2.ess.ucla.edu pristupljeno 27. ožujka 2018.
  4. Jewitt, David C. (kolovoza 2013). The Damocloids. UCLA – Department of Earth and Space Sciences pristupljeno 15. veljače 2017.
  5. Merritt, David (2013). Dynamics and Evolution of Galactic Nuclei, Princeton: Princeton University Press ISBN 9781400846122