Trijalizam

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Rekonstrukcija prijedloga izgleda zastave trijalističke monarhije
Prijedlog trijalističkog ustroja K.u.K. carevine prem Henriku Hanau, Beč 1905.g.
Prijedlog trijalističkog ustroja prema Nikoli Zvonimiru Bjelovučiću
Prijedlog trijalističkog ustroja prema dr. Ivi Pilaru

Trijalizam ili podjela na tri dijela je zamisao i težnja da se Austro-Ugarska Monarhija preuredi u državnu zajednicu u kojoj bi uz Carevinu Austriju i Kraljevinu Ugarsku postojala i treća ravnopravna jedinica koja bi okupljala južne Slavene u jednu državnu cjelinu predvođenu Kraljevinom Hrvatskom. Pobornici te zamisli unutar Habsburške obitelji bili su kraljević Rudolf, nadvojvoda Leopold Salvator, prijestolonasljednik Franjo Ferdinand, upravo podržavanje preustroja carevine je jedan od glavnih razloga atentata na njega u Sarajevu. Premda je ideja uređenja države na trijalističkoj osnovi uživala potporu austrijskog nadvojvode i prijestolonasljednika Franje Ferdinanda, uglavnom se drži da trijalizam nije nikada bio realna politička opcija, nego da je služio austrijskim političarima kao sredstvo pritiska na Mađare.[1] Posljednji kralj Karlo I.(IV.) u nekoliko navrata je podržao trijalistički preustroj na čije neprovođenje djeluje ugarska vlada i ponajprije grof Istvan Tisza, no u posljednjim danima carevine daje potporu trijalizmu pod pritiskom kralja Karla 22. listopada 1918.[2] U Hrvatskoj poznati zagovaratelji trijalističkog preustroja carevine su Nikola Zvonimir Bjelovučić, Ivo Pilar, Stjepan Sarkotić, Svetozar Borojević, Ivo Prodan

Proglašenje trijalističke Austro-Ugarsko-Hrvatske monarhije 1918.g.[uredi VE | uredi]

Pred sam kraj monarhije dr. Aleksandar Horvat predvodi hrvatsko izaslanstvo u Beč i Budimpeštu u svrhu pregovora o trijalističkom ustroju monarhije. Kralj Karlo I.(IV.) potpisuje manifest kojim proglašava trijalističku Austro-Ugarsko-Hrvatsku monarhiju 22. Listopada 1918.g. no pod uvjetom da Ugarska strana potpiše isti. Već slijedeći dan 23. Listopada 1918.g. grof Istvan Tisza potpisuje manifest a nakon rasprave to čini Ugarsko ministarsko vijeće i predsjednik Ugarskog sabora Aleksandar Wekerle. U to vrijeme u Zagrebu se stvaraju dva tabora jedan za očuvanje monarhije i drugi za rušenje, zanimljivst da oba tabora na isti dan organiziraju manifestacije jedan za stvaranje trijalističke Hrvatske, a drugi za stvaranje SHS države.[3]

Bjelovučićev prijedlog Austro-Ugarsko-Hrvatske monarhije[uredi VE | uredi]

U prijedlozima trijalizma Austro-Ugarska Monarhija preimenovala bi se u Austro-Ugarsko-Hrvatsku monarhiju. Svaki vladar bi se morao zasebno kruniti u Austriji, Ugarskoj i Hrvatskoj. Svi zajednički poslovi bi nosili prednaslov c.k. (carski i kraljevski). [4]

Zajednički poslovi u Austro-Ugarsko-Hrvatskoj:

  • Ministarstvo mornarice sa sjedištem u Puli, za koje svaka državna cjelina izdvaja 1/3 troškova. Zastava mornarice plave je boje sa slovima A-H-C (Austria, Hungaria, Croatia). Visoke pomorske škole nalazile bi se u Rijeci i Splitu. Glavne ratne luke postale bi Pula i Klek-Neum. [4]
  • Ministarstvo kopnene vojske, čini zajedničku vojsku sa sjedištem u Beču. Svaka državna cjelina imala bi zasebnu obuku i upravu nad vojskom sa vlastitim časničkim kadrom i jezikom. [4]
  • Ministarstvo vanjskih poslova, sa sjedištem u Beču. Poslanici ministarstva bi se izdvajali po trećinu iz svake državne cjeline, ujedno bi i troškove ministarstva jednu trećinu morala plaćati svaka državna cjelina. [4]
  • Skupština, prema trijalističkom prijedlogu svaki državni sabor bi slao po četrdeset predstavnika u zajedničku skupštinu. [4]

Kraljevina Hrvatska

Prema Bjelovučićevu prijedlogu opseg države bi činile Slovenske zemlje, Istra, Rijeka, Hrvatska-Slavonija, Dalmacija, Bosna i Hercegovina. Trst uz zapadnu Istru postali bi posebno autonomno područje sa Talijanima u političkom smislu izjednačenima sa Hrvatima unutar Kr. Hrvatske. Slovenci, Hrvati i Srbi uživali bi narodnu slobodu pogotovo na lokalnoj razini. Službeni grb čini šahirana bijelo-crvena polja i hrvatska kruna iznad njega, on se također nalazi na sredini trobojne (crveno-bijelo-plave) zastave. Trijalistički prijedlog nalaže zasebno hrvatsko tituliranje plemstva i izjednačavanje bosanskog (Islamskog) sa onim hrvatskim. Školstvo je definirano kroz hrvatski jezik kao službeni, traži se osnivanje visokih učilišta, pomorskih i vojnih akademija na prostoru Kr. Hrvatske. Bogoštovlje čine službene vjere a to su Katolička, koja bi se uzdigla na nacionalnu razinu te bi zagrebački nadbiskup ujedno postao i primas hrvatski. Pravoslavna crkva, razdvojila bi se na srpsku i hrvatsku pravoslavnu. Protestantska crkva, uveo bi se hrvatski jezik. Islamska vjeroispovijest, sa sjedištem u Sarajevu u kojem se nalazi Reisul-ulema i vakufsko-mearifskih sabor. Judaizam, pokušalo bi se uvesti hrvatski jezik koliko to dopušta vjera.[4]

Ministarstva u Kr. Hrvatskoj, prema Bjelovučićevu prijedlogu

  • Kraljevsko hrvatsko ministarstvo financija.[4]
  • Kraljevsko hrvatsko ministarstvo pravde.[4]
  • Kraljevsko hrvatsko ministarstvo trgovine i hrvatskih kolonija (kolonije predstavljaju iseljene Hrvate) .[4]
  • Kraljevsko hrvatsko ministarstvo poljodjelstva.[4]
  • Kraljevsko hrvatsko ministarstvo domobranstva[4]
  • Kraljevsko hrvatsko ministarstvo željeznica i saobraćaja[4]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Hrvatska enciklopedija (LZMK) - Trijalizam
  2. Matijević, Zlatko, Stranka prava (frankovci) u doba vladavine Narodnoga vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba (listopad - prosinac 1918.), Zagreb, 2008, UDK: 329.17(497.5)SP”1918”, str. 1109.
  3. Budisavljević, Srđan, Stvaranje-Države-SHS, Zagreb, 1958, str. 132.-133.
  4. 4,00 4,01 4,02 4,03 4,04 4,05 4,06 4,07 4,08 4,09 4,10 4,11 Bjelovučić, Nikola Zvonimir, Trijalizam i Hrvatska država, Dubrovnik, 1911.