Tušnica

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Tušnica
Tusnica-Pogled-s-zapada.jpg
Panorama Tušnice. Pogled sa zapada
Visina Vitrenik - 1697 m
Država / pokrajina Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Bosna i Hercegovina
Dio gorja Dinaridi
Koordinate 43°42′58″N 17°04′52″E / 43.716111°N 17.081111°E / 43.716111; 17.081111
Najbliži gradovi Livno
Tomislavgrad

Tušnica je planina u u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, koja se prostire u općinama Livno i Tomislavgrad.

Najviši vrh je Vitrenik (1697 m), do kojeg s istočne strane vodi makadamski put. Tušnica je bogata nalazištima mrkog ugljena koji se crpi u rudniku utemeljenom 1888. godine.

Legenda o porijeklu naziva[uredi VE | uredi]

U skladu s legendom o petero braće i dvije sestre koji su vodili Hrvate prilikom seobe na obale Jadrana, s koljena na koljeno se prenosilo i ime Tušnice koja je, prema toj legendi, dobila ime po sestri Tugi.

Nesta više obarskog naroda, Hrvati se tuda naseliše, i kršćansku viru privatiše, na sedmero oni zemlju dile, na pet braće i dvi seke mile, sestri Tugi dadoše krajinu, Duvno ravno i okolovinu, Tada Tuga grad je načinila, na Tušnici na vrh Santulije, poviš crkve svetog Ilije, Ta planina na kojoj je stala, po Tugi se Tušnica prozvala, Tušnica je visoka planina, po njoj dosta brda i dolina, Na njoj leže i liti oblaci, Ispod nje se rađaju junaci, ona seka što bijaše druga, po imenu zvala se je Buga, nje zapade ta krajina divna, od Privale pa do bilog Livna, ona sebi grad je napravila, na podinom Tušnice planine, kod Mandeka duboke doline, i to misto kod doline ove, i dan danas Bužanini se zove, po Buginom lipom imenu, i hrvatskom slavnom plemenu...[1]

Izletište[uredi VE | uredi]

Omiljeno je izletište planinara, izletnika i ljubitelja prirode. S vrha se pruža fantastičan pogled prema planinama Kamešnici, Cincaru, Goliji i Biokovu, te Buškom jezeru i Livanjskom polju.

2008. godine Tušnica je bila odredište susreta planinara Herceg-Bosne.

Radio i TV odašiljač[uredi VE | uredi]

Na Tušnici je 2008. postavljena nova radio tv oprema u funkciji odašiljača. Njihovi signali pokrivaju veći dio Hercegbosanske i djelomično Zapadnohercegovačke županije. Tijekom zadnjeg rata u BiH, 7. svibnja 1992. godine raketnim napadom jugoslavenske vojske uništeni su dotadašnji uređaji.

Rudnik ugljena[uredi VE | uredi]

Rudnik ugljena utemeljen je 23. studenog 1888. godine, a kada je stvarno pokrenuta proizvodnja, ne postoje sačuvani dokumenti. Pred Drugi svjetski rat zapošljava i do 300 radnika iz okolnih mjesta, koji su bili sindikalno organizirani još od 1920. godine.

U veljači 1943. tu su boravili članovi Vrhovnog štaba NOV-e, što nije ostalo ne primjećeno. 10. veljače 1943. Tušnica je bila izložena bombardiranju jednog talijanskog aviona.

Hrvatski književnik Vladimir Nazor (1877.-1948.) koji je također tih dana tu boravio, u svom dnevniku je zabilježio:

"...Zavirio sam u rudnik. Dobar kameni ugalj... U ovom kraju zemlja nam još nudi lignit, bitumen, sumpor, boksit, pa i gvozdenu rudaču... Što sve leži zapušteno i neiskorišćeno u dubljinama našeg naroda! Baš kao i blago u rudniku Tušnici! (4. i 8. II 1943.)".

Nakon rata rudnik, koji je snabdjevao ne samo livanjski kraj ugljenom, zapošljava sve više radnika. Vrhunac doseže 60-ih godina kada broj prelazi preko 600 osoba.

Od 1946. ovdje je stavljeno u pogon više raznih lokomobila, koji su opskrbljivali sam rudnik, Dom kulture u Vidošima i Livno sa strujom sve do 29. studenog 1955.

Od samog početka rudnik je imao i svojih žrtava. Najveća nesreća dogodila se 13. listopada 1955. u jami "Martinovac", kada je poginulo 6 rudara.

Danas se rudnik, koji ima tri pogona, zbog nedostatka tržišta i raznih nerješenih pitanja nalazi u krizi i prijeti mu zatvaranje.

Naselje Kolonija[uredi VE | uredi]

Prvih godina nakon Drugog svjetskog rata u Tušnici se počelo formirati rudarsko naselje, prozvano Kolonija, koju je sačinjavala velika drvena baraka i osam zgrada za stanovanje. Ovdje je 1960. godine montiran prvi televizor u livanjskom kraju, za čiju antenu je bio izgrađen betonski stup visine preko 20 m.

Grad Bužanin[uredi VE | uredi]

Fra Grgo Lozić (1810. - 1878.), koji je sačuvao ostatke matarijalne i duhovne kulture u Livnu i široj okolici, u svojim Bilješkama navodi: "Pod planinom Tušnicom vire iz zemlje zidovi starodavnog velika grada razkopana do zemlje, koi se danase zove: Grad Bužanin". Ostaci zidina toga grada još nisu dovoljno ispitani i vrednovani. Neki su tu smjestili rimsku stanicu in monte Bulsinio. No, o tome postoje oprečna mišljenja.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Guslarske pjesme, Riječka Tiskara, Rijeka, 1974.
  • Stipo Manđeralo, Lozićev ilirski san, Split-Livno 1992., Zbornik "Kačić"
  • Stipo Manđeralo, Kutija za čuvanje vremena, Livno 1996., Svjetlo riječi
  • Stipo Manđeralo, Zlatne ruke, Livno 1999., Svjetlo riječi
  • Stipo Manđeralo, S Vidoške gradine, Livno 2006., Vlastita naklada
  • Web stranica Vidosi.com

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Galerija[uredi VE | uredi]