Uralski jezici
Uralski jezici su jezična porodica u sjevernoj Euraziji s 38 jezika kojima govori oko 20 milijuna ljudi.
Naziv jezične porodice se odnosi na prapostojbinu, koja se često smješta blizu Urala. Države sa značajnim brojem govornika uralskih jezika su: Estonija, Finska, Mađarska, Norveška, Rumunjska, Rusija, Vojvodina u Srbiji, Švedska. Najvitalniji uralski jezici (u smislu broja izvornih govornika i statusa) su estonski, finski i mađarski.
Klasifikacija[uredi | uredi kôd]
- A) Ugrofinski jezici (32) :
- a1. Finski jezici:
- a. baltofinski jezici (11): estonski, finski, ingrijski, karelski, livonski, vepsijski, votski; ludski, olonecki, kvenski, tornedalski.
- b. povolškofinski jezici: mordvinski (erzjanski i mokšanski), marijski (čeremiski).
- c. permjački jezici (3): votjački ili udmurtski, permjački, zirjanski.
- d. laponski jezici (6): po starijoj klasifikaciji 11): akkala, kildin, kemi, ter, inari, skolt; sjeverni, južni, pite, lule, ume.
- a2. Ugarski jezici:
- a. mađarski, Mađarska, Rumunjska, Srbija.
- b. opski ugarski Rusija: vogulski ili mansijski, ostjački ili hantijski.
- a1. Finski jezici:
- B) Samojedski jezici (6) azijska Rusija:
- b1. sjeverni: enecki, jurački (nenecki), nganasanski (tavgijski).
- b2. južni: kamasinski (kamassinski), matorski †, selkupski.
Obilježja[uredi | uredi kôd]
Jezici uralske porodice ne poznaju kategoriju gramatičkog roda. U fonetskom smislu česta je harmonija samoglasnika, koji se raspoređuju u skupine. Uralski jezici su aglutinativni, kako prilikom sklonidbe imenica i pridjeva, tako i pri sprezanju glagola. Veliki broj padeža je učestala pojava, ali ne i čvrsto pravilo. Finski jezici također poznaju kategoriju niječnog glagola, koji se spreže umjesto glavnog glagola.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
| |||||