Valpovački godišnjak

Izvor: Wikipedija
Valpovački godišnjak
Glavni urednik Stjepan Najman
Izlazi Godišnjak (svakog lipnja), zadnji broj 28 - za 2023.
Izdavač Ogranak Matice hrvatske Valpovo[1]
Broj stranica 208 (većina brojeva)
Prvi broj 1996.

Valpovački godišnjak, zavičajna publikacija, svojevrsna mala enciklopedija Valpovštine, već dvadeset godina u redovitom izdanju valpovačkog ogranka Matice hrvatske. Uređuje ga tajnik Ogranka Stjepan Najman. Od prvog broja 1996. do danas objavljeno je i javnosti predstavljeno mnoštvo zanimljivih tema iz bogate baštine Valpova i Valpovštine.

Među člancima o kulturnoj i spomeničkoj baštini, prošlosti i sadašnjosti društvenog, kulturnog, vjerskog, školskog i sportskog života stanovnika ovoga kraja, obrađen je i popriličan broj do sada slabo istraženih i gotovo nepoznatih tema vezanih uz Valpovštinu, a pisano je i o suvremenim događanjima.

Za Valpovački godišnjak pišu uglavnom amateri i ljubitelji baštine iz svih mjesta Valpovštine, no u svakom se broju nađe i pokoji članak stručnjaka; povjesničara, biologa, muzikologa i drugih koji istražuju baštinu Valpovštine. Vrijednost objavljenih priloga očituje se i u tome što Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu svake godine u svoj katalog zasebno uvrsti po nekoliko kvalitetnih članaka iz svakog Godišnjaka. «Tekstovi su pisani znanjem i srcem te gotovo nikada ne otkliznu u patetiku svojstvenu nekim regionalnim izdanjima sličnog tipa», rečenica je iz prikaza jednoga od Valpovačkih godišnjaka u "Vijencu", novinama Matice hrvatske.

Statistika Valpovačkog godišnjaka[uredi | uredi kôd]

U prvih 15 brojeva uvršteno je:

  • članaka: 466
  • autora: 124
  • slika i ilustracija: 1241
  • ukupno stranica: 3057

Izvori[uredi | uredi kôd]