Valunska ploča

Izvor: Wikipedija
Valunska ploča
Tekstualna rekonstrukcija Valunske ploče

Valunska ploča je dvojezični (starohrvatski i latinski) i dvografijski natpis (glagoljica i latinica) s nadgrobne ploče pronađen na groblju u Valunu na otoku Cresu.

Na njoj je dvama jezicima i dvama pismima (oblom glagoljicom i karolinom) zabilježeno da pod pločom počivaju pokojnici triju generacija jedne valunske obitelji 11. st.; baka, njezin sin i unuk (zvali su se Teha, Bratohna i Juna).[1] Valunska ploča je danas ugrađena u zid crkve sv. Marije u Valunu. Valunska ploča jedan je od najstarijih hrvatskih epigrafskih spomenika[2] Uz Plominski natpis i Krčki natpis koji su također iz 11. stoljeća, ubrajamo ju u najstarije spomenike hrvatskoga jezika (sadrže pokoji trag staroslavenskog).[3]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Vjesnik.com[neaktivna poveznica] - Valunska ploča starija od Baščanske (PDF) (objavljeno 1. ožujka 2001.)
  2. Valunska ploča, Hrvatska enciklopedija, LZMK
  3. Početci hrvatske pismenosti, OŠ K. Š. Gjalski, Donja Zelina

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Nedovršeni članak Valunska ploča koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.