Vasos Mavrovouniotis

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Vasos Mavrovouniotis (grč. Βάσος Μαυροβουνιώτης, u doslovnom prijevodu „Vaso Crnogorac“; rođen kao Vaso Brajović[1] ili Vaso Brajević[2]; oko 1797.[3], Mojdež[2]9. lipnja 1847.[1]) bio je ratnik iz Crne Gore, koji je igrao značajnu ulogu u Grčkoj revoluciji protiv Osmalijskog Sultanata tijekom 1821. godine.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se u Bjelopavlićima u Mojdežu[2] oko 1797. godine.[3] Od svoje rane mladosti pridružio se crnogorskim i drugim pobunjeničkim snagama i redovito predvodio pohode diljem Balkana. Tijekom 1821. godine predvodio je grupu sastavljenu od 120 ljudi sa prostora Srbije i Crne Gore i Grka, i uključio se u Grčku revoluciju tijekom njenih početaka. Njegov prvi cilj je bio u središnjoj Grčkoj gdje se sastao s Nikosom Kriezotisom, starim ratnim drugom s kojim je bio "Vlami", odnosno brat po krvi 1. Tijekom 1822. godine sudjelovao je u borbi protiv Turaka u Ateni gdje je pokazao hrabrost i bio priznat kao jedan od najboljih boraca svog vremena.

Godine 1824. izbio je Grčki građanski rat i Mavrovouniotis se s vladom pridružio snagama koje su uglavnom bile sastavljene od Grka koje znao od ranih faza revolucije. Za svoju odanost strani koja je konačno pobijedila u domaćem sukobu, dodijeljen mu je čin generala i dobio je grupu od 1.500 ljudi 2. U periodu 1826.-27. bio je jedan rijetkih gerilaca koji nisu poraženi od egipatskih snaga predvođenih Ibrahim Pašom, snaga koje su zamalo uništile grčke snage. U novouspostavljenoj grčkoj državi postao je član elite koja je okruživala grčkog kralja Otona I. iz Bavarske.

Umro je 9. lipnja 1847. godine[1] i bio je veoma cijenjen u grčkom narodu kao jedan od vođa Uzroka i kao jedan od vodećih ličnosti neovisne države.[3]

Obitelj[uredi VE | uredi]

Mavrovouniotis se oženio Helenom Pangalouom iz veoma ugledne grčke obitelji 1826 godine, i ona ga je pratila tijekom surovih pohoda u grčkim planinama protiv Turaka. Umrla je 1891. godine, a sa njom je imao sinove Timeleona i Aleksandros Vasosa, koji su također bili grčki ratnici[1]. Timeleon (grč. Τιμολέων Βάσσος; 1836., Atena - listopada 1929., Atena) je također postao general[1] i odlikovan je u brojnim prilikama zbog svojih djela i uspjeha kao vojna osoba u drugoj polovici XIX. stoljeća.

Pitanje narodnosti[uredi VE | uredi]

Podijeljena su mišljenja o njegovoj etničkoj pripadnosti: jedni govore da je Crnogorac[1], a drugi da je albanski Grk[3].

Nasljeđe[uredi VE | uredi]

Postavljen mu je spomenik 19. prosinca 2003. godine na Belevaru Lenjina u Podgorici, koji je otkriven sljedećeg dana povodom Dana oslobođenja Podgorice.[1][4]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  • 1  ovaj naziv potječe od drevnog običaja na Balkanu, zahvaljujući kojem ljudi mogu postati kao braća pri izvođenju posebnog obreda.
  • 2  za tadašnje vrijeme prilično velika vojna snaga

Izvori[uredi VE | uredi]

Vidi također[uredi VE | uredi]