Velarni nazal
| Velarni nazal | |
| ŋ | |
| IPA-broj | 119 |
| HTML-entitet | 331
|
| IPA-slika | .svg){kind=small}
|
| X-SAMPA | N
|
| Kirshenbaum | N
|
| Vidi također: Fonetika | Jezikoslovlje | Jezik | |
Velarni nazal glas je koji postoji u nekim jezicima, a u međunarodnoj fonetskoj abecedi za nj se rabi simbol [ŋ].
Glas postoji u hrvatskome jeziku kao alofon glasa /n/ pred velarnim suglasnicima (primjerice, stanka [staŋka] ili mango [maŋgo]).[1] Kao fonem pojavljuje se u engleskom (primjerice, sing [sɪŋ]), danskom, njemačkom, finskom, maorskom[2] i drugim.
Često se, kao i u hrvatskom, pojavljuje kao alofon nazala pred velarima. Postoji i bezvučna inačica glasa [ŋ̊] koja se pojavljuje u, primjerice, burmanskom,[3] velškom, islandskom itd.
Karakteristike su:
- po načinu tvorbe jest nazal
- po mjestu tvorbe jest palatalni suglasnik
- po zvučnosti jest zvučan.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Fonemika hrvatskoga standardnog jezika, Veno Volenec, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2013.
- ↑ Reed, Alexander Wyclif (originalni autor); Kāretu, Tīmoti Sam (doradio). 2001. The Reed Concise Māori Dictionary. ISBN 0790007770
- ↑ Ladefoged, Peter; Maddieson, Ian. 1996. The Sounds of the World's Languages. ISBN 978-0-631-19815-4